Adresa Demetrova 3 povezuje tri iznimne osobe iz našeg kulturnog i političkog života! To su Dubravko Dujšin – slavni glumac, redatelj i kazališni pedagog; dr. Ivan Ribar – istaknuti političar prije, a poglavito poslije Drugog svjetskog rata; Cata Dujšin-Ribar – slikarica i pjesnikinja, osoba koja je svoj životni put povezala s dvojicom spomenutih muškaraca.
Cata i Dubravko Dujšin u Demetrovu ulicu doselili su se 1936. godine iz Doma glumaca na Marulićevu trgu. Tu su živjeli do Dubravkove smrti 30. siječnja 1947. godine. Nakon Catine udaje za dr. Ivana Ribara, 1952. godine, stan u Demetrovoj 3 postao je i njegov dom.
Zahvaljujući Cati Dujšin-Ribar, stan u Demetrovoj 3 postao je muzejska zbirka. Darovnim ugovorom potpisanim 26. svibnja 1976. godine Cata Dujšin-Ribar darovala je Zbirku Gradu Zagrebu uz uvjet da se u stanu uredi memorijalna zbirka gdje će posjetitelji moći steći uvid u život i rad troje značajnih ljudi hrvatske kulture, umjetnosti i politike te razgledati vrijednu zbirku slika, skulptura i različitih predmeta umjetničkog obrta.
Palača u Demetrovoj 3 iznimne je kulturno-povijesne, arhitektonske i urbanističke vrijednosti te je zaštićena rješenjem o preventivnoj zaštiti Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu 1969. godine i ima značaj kulturnog dobra.
Kuća je izgrađena na gradskom bedemu sredinom 18. st., a današnji oblik četverokrilne palače s unutrašnjim dvorištem dobila je dogradnjama u 19. i 20. stoljeću. Do sredine 19. st. kuća se sastojala od jednokatnog zapadnog krila na bedemu i sjevernog krila prema ulici uz koje je bila staja.
Sredinom 19. st. dograđen je kat na uličnom krilu, veža i klasicističko stubište, te drveni trijem na istočnoj i južnoj strani dvorišta. Drugi kat na zapadnom i sjevernom krilu dograđen je 1926. godine prema projektu arhitekta Ignjata Fischera, koji je u ovoj kući imao atelier. Tada je dvorišni trijem dobio kamene stupove, a u dvorištu je načinjen zdenac.
Stan Cate Dujšin-Ribar nalazi se na drugom katu krila okrenutog prema Tuškancu. To je prostrani četverosobni stan s djevojačkom sobom, površine 128 m2.
Memorijalni prostor stana čine hodnik, Catina soba, dnevni boravak, spavaonica i soba dr. Ivana Ribara.
HODNIK
Prepun ukrasnog bilja (koje je Cata pomno njegovala i koje smo sačuvali do danas), hodnik nas uvodi u zbirku punu slika i drugih umjetnina.
Na zidovima hodnika ovješene su Catine slike i crteži, dva reljefa – kopije prizora s Buvininih vratnica iz splitske katedrale, kristalno venecijansko zrcalo (druga pol. 19. st.), zrcalo (18. st.) u pozlaćenom rezbarenom i perforiranom okviru, rezbarena klupa (druga pol. 19. st.), dvije barokne drvene skulpture svetaca (poč. 18. st.), dvije dalmatinske rezbarene škrinje iz 19. st., te staklena vitrina s mnogo vrijednog porculana.
DNEVNA SOBA
Dnevna soba mjesto je okupljanja i druženja s mnogim umjetnicima – glumcima, piscima i slikarima. Garnituru za sjedenje čini sofa (nekada počivaljka Dubravka Dujšina), fotelja, kineski stolić od crnog lakiranog drva s mjedenom pločom s ugraviranim ornamentima i zmajevima.
Iznad počivaljke je zrcalo u crnom drvenom okviru s bogatim posrebrenim “rokoko” ukrasima s istaknutim poprsjima (druga pol. 19. st.); istog stila su i karniše iznad prozora. Uz prozore je smješten veliki stol za blagovanje s osam stolaca.
Od ulaza lijevo nalazi se raskošni barokni tabernakl iz prve pol. 18. stoljeća, a uz njega je ovješena iznimno vrijedna slika Madona s djetetom talijanskog majstora iz 15. st. Vittorea Crivellija te slika Madona plave kose (ulje na bakru, Italija, početak 16. st.) i sadrena kopija glave sa šibenske katedrale. Do tabernakla je stolac (tzv. Scherenstuhl) sastavljen od prečki koje se ukrštavaju, s izrezbarenim heraldičkim znakovima na sjedištu i naslonu.
S druge strane vrata što vode u spavaću sobu je rezbarena škrinja na čijoj prednjoj strani je medaljon s pticom. Iznad nje su ovješene Catine slike, a istaknuto mjesto zauzima portret prvog supruga Dubravka Dujšina (1935). I ostali su zidovi puni Catinih slika, a istaknuto mjesto zauzima portret Sai Babe (1982), te iznad komode portret dr. Ivana Ribara (1948).
Na komodi je smještena Catina zbirka oslikanih tanjura (kamenina, od druge pol. 18. st. do sred. 19. st.), portret I.T., rad Ivana Meštrovića, fotografija Cate sa sestrom, te nekoliko vaza. U ovoj sobi je također Dubravkova bista, rad Vanje Radauša i Catino poprsje, rad Grge Antunca (1956).
CATINA SOBA
Catina soba njezin je atelier i mjesto susreta s dragim prijateljima. Na zidovima sobe ovješen je veći dio njezinih slika nastalih od 1919. do 1990. godine, a među njima se ističe Autoportret (1948) na štafelaju. Pored štafelaja, na malom okruglom stoliću, složene su njezine boje i paleta. Soba je namještena vrijednim stilskim namještajem; barokni venecijanski tabernakl s ogledalom i bogato raščlanjenim kruništem u sredini kojeg je mletački lav (18. st.); komoda s dvije ladice, ukrašena intarziranim meandar vrpcama (oko 1800. g.); mala komoda koja ima trbušasto izbočene dvije ladice i jednu ravnu, koju podržavaju dva crno obojana stupića (bidermajer, prva pol. 19. st.); bidermajer sekreter s crnim polustupovima u srednjem dijelu (prva pol. 19. st.). Na bidermajer sekreteru smještena je vitka, drvena figura sv. Antuna (Dalmacija, 19. st.) i Mojsije, drvena skulptura iz 18. stoljeća.
Ova prostorija bila je Catin atelier, a također i njezina soba sjećanja na drage ljude; komoda je puna fotografija njene sestre i brata, Dubravka i njoj dragih prijatelja, a do nje, na drvenom postamentu, brončani je portret dr. Ivana Ribara, rad Koste A. Radovanija.
U toj je sobi bogata biblioteka (Dubravkova i Catina) s knjigama iz područja likovne i kazališne umjetnosti. U sklopu polica za knjige Cata je uredila malu vitrinu sa staklenim vratima u kojoj je čuvala uspomene na, nikad prežaljenog, supruga Dubravka Dujšina. U nju je stavila Dubravkove leptir-mašne, kravate, fotografije sa psom i one s prizorima iz kazališnih predstava, Dubravkov
SPAVAĆA SOBA
Spavaća soba opremljena je namještajem od svijetlo smeđeg ulaštenog drva u duhu sjeverne renesanse (ormar, ormarić za rublje, dva noćna ormarića i krevet, klupica, stolić na tordiranim nogama s dva stolca i pripadajućim velikim stajaćim ogledalom).
U sobi se još nalazi drvena škrinja obložena iskucavanim mjedenim limom ukrašena reljefima, engleski rad iz druge pol. 19. stoljeća, neobarokni podnožak s lavljim glavama, presvučen kožom i stolčić-podnožak s povijenim stranicama i tapeciranim sjedištem (prva pol. 19. st.).
Na zidovima je ovješeno mnogo Catinih slika: još jedan portret Dubravka Dujšina (1927), Njegoš (1940), Lorca (1931), Cvijeće, Masline, Udovica...
SOBA DR. IVANA RIBARA
Soba dr. Ivana Ribara bila je njegova radna soba i prostor u kojem je primao svoje službene i političke goste. U njoj je garnitura od smeđeg furniranog drva s mjestimičnim rezbarenim vegetabilnim ukrasima, kupljena 1947. godine u Beogradu te dvije bidermajer komode.
U ovoj je sobi dr. Ivan Ribar na zidovima držao portrete svojih poginulih sinova Jurice (rad Nikole Graovca) i Ive-Lole (rad Cate Dujšin-Ribar, 1954), te prve supruge Tonice (Boris Pastuhov, 1931). Tu se također nalaze radovi Jurice Ribara (Portret muškarca; Bileća, 1940; Iz radionice, 1938; Crnogorski Petrovac, 1938; Autoportret, 1939; Mrtva priroda/krumpir, bijeli luk, trešnje; Predio u Saint Tropezu, 1936; Kompozicija, 1940; Interijer, 1938; Mrtva priroda s kokoškom, 1938; More u Saint Tropezu, 1938; Terasa u Petrovcu na moru, 1940; Francusko kupalište Saint Tropez, 1938).
Na zidu ponad bidermajer komode, pored Juričinih radova nalaze se dva portreta iz Ribarove obiteljske ostavštine (Marija Radočaj-Pintar i Ivan Pintar), rad Vjekoslava Karasa. Na postamentu uz police za knjige je bista Ive Lole Ribara, rad Tome Rosandića te poprsje Josipa Broza Tita, rad Antuna Augustinčića.
BIOGRAFIJE
CATA DUJŠIN-RIBAR
(Trogir, 17. 10. 1897. – Zagreb, 8. 9. 1994.), slikarica i pjesnikinja.
Djetinjstvo je provela u Kotoru, gdje je završila tri razreda Trgovačke akademije, a u Zagrebu je studirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti (1917-1921; profesori – F. Kovačević, O. Iveković, M. C. Crnčić) te kasnije (1924/25. g.) privatno kod slikara Vladimira Becića. Usavršavala se u Parizu i Londonu. Jedno je vrijeme radila kao restauratorica u Galeriji umjetnina u Splitu. Izlagati je počela 1927. godine. Okosnicu Catina slikarskog opusa čine portreti te pejzaži i vedute rodne Dalmacije. Bila je uspješna pjesnikinja, objavila je nekoliko zbirki pjesama: Rastanci bez rastanaka (1971), Iz kamene jeke (1975) i Lirika (1983). Za Dubravka Dujšina udala se 1920., a za dr. Ivana Ribara 1952. godine.
DUBRAVKO DUJŠIN
(Zadar, 12. 9. 1894. – Zagreb, 30. 1. 1947.), glumac, redatelj i kazališni pedagog.
Realnu gimnaziju završio je u Splitu 1911. godine; kraće vrijeme surađivao je u Supilovu Novom listu u Rijeci; 1912. g. upisao je studij na Trgovačkoj akademiji u Milanu. Početkom Prvog svjetskog rata vratio se u Split i zaposlio kao knjigovođa. Mobiliziran je, te je ratne godine – 1916-1918. – proveo u Boki Kotorskoj. Godine 1919. stigao je u Zagreb i tu upisao studij prava i glumu u Državnoj glumačkoj školi kod Branka Gavelle. Prvi je put nastupio na pozornici 1920. u epizodnoj ulozi u Vojnovićevoj Gospođi sa suncokretom. Glumačku školu završio je 1922. godine i postao članom drame HNK u Zagrebu. Tijekom plodne glumačke karijere ostvario je mnogo značajnih uloga poglavito u suvremenim hrvatskim dramama. Radio je i kao redatelj u HNK, a od 1937. do 1939. godine bio je ravnatelj drame Hrvatskog narodnog kazališa u Zagrebu. Svoje glumačko iskustvo prenosio je mladim naraštajima radeći kao predavač u predratnim i poratnim glumačkim školama Hrvatskog narodnog kazališta.
DR. IVAN RIBAR
(Vukmanić kraj Karlovca, 21. 1. 1881. – Zagreb, 2. 2. 1968.), odvjetnik i političar.
Studirao je pravo u Zagrebu, Pragu i Beču, doktorirao 1904. u Zagrebu. Godine 1913. postao je narodni zastupnik Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru, te član zajedničkog Sabora u Pešti. Jedan je od osnivača Demokratske stranke, a od 1920. do 1922. predsjednik Narodne skupštine Kraljevine SHS. Godine 1942. priključio se partizanskom pokretu, postavši članom KPJ. Kao ugledni političar, na prvom zasjedanju AVNOJ-a izabran je za predsjednika IO AVNOJ-a, a nakon rata bio je predsjednik Prezidija Privremene narodne skupštine, te predsjednik Narodne skupštine FNRJ.
Tekst napisala: Vesna Vrabec
