Muzej grada Zagreba, 6. veljače – 27. travnja 2025.
Vrijeme otvaranja: četvrtak 6. veljače 2025. u 14 sati
Autor izložbe: Goran Arčabić
Vizualni identitet i oblikovanje izložbe: Bilić_Müller, Zagreb
Je li prvi petogodišnji plan (petoljetka) bio isključivo polazište za modernizaciju socijalističke Jugoslavije, u čijem je sastavu bila Hrvatska od 1945. do 1991. godine?
Kako je funkcionirala modernizacija u jednopartijskom sustavu s monopolom odlučivanja male skupine ljudi te razgranatom državnom birokracijom?
Je li primjena sovjetskog modela bila opravdana i izvediva u Jugoslaviji?
Koja su obilježja industrijalizacije i stanogradnje tijekom petoljetke?
Na navedena pitanja izložba nudi odgovore oslanjajući se na šest studija slučaja interpretiranih u širem kontekstu. U prvim trima riječ je o planiranju, gradnji i poslovanju državnih poduzeća savezne teške industrije na području Hrvatske koja su bila uporište jugoslavenske planske privrede (Rade Končar, Đuro Đaković i Željezara Sisak). Ostale studije prezentiraju planiranje i gradnju triju naselja za radnike poduzeća savezne teške industrije u Zagrebu (Prvomajska i Tvornica parnih kotlova, Jedinstvo te Rade Končar).
Prvi jugoslavenski petogodišnji plan trajao je šest godina (1947. – 1952.). Gledajući iz modernizacijske perspektive, bio je to pokušaj vodstva Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) da se u kratkom roku, prvenstveno intenzivnom industrijalizacijom kojom je upravljala država odnosno partija, prevlada zaostalost zemlje na europskoj periferiji te da se stvore preduvjeti za društveni napredak. Međutim, modernizacijska perspektiva neodvojiva je od ideoloških i političkih ciljeva KPJ. To je podrazumijevalo (političku i socijalnu) revoluciju, uspostavljanje jednopartijskog sustava te ukidanje kapitalizma da bi se prema sovjetskome modelu izgradilo novo društvo i „novi čovjek”. Iz te, potpunije perspektive petoljetka je bila instrument ubrzane transformacije Jugoslavije prema socijalizmu.
Utjecaj i obuhvat propagande radi ostvarivanja ciljeva petoljetke predstavljeni su djelima i reprodukcijama djela likovnih umjetnika iz fundusa muzeja u Hrvatskoj i inozemstvu (Grga Antunac, Vladimir Becić, Mato Benković, Marijan Detoni, Zvonimir Faist, Zvonimir Glad, Boža Ilić, Ivan Jeger, Ivo Kerdić, Dušan Kokotović, Tone Kralj, Teodor Krivak, Mario Mikulić, Ismet Mujezinović, Edo Murtić, Nikolaj Omersa, Slavko Pengov, Rudolf Spiegler, Svetislav Strala, Mate Zlamalik i dr.) te književnika (Božena Begović, Ive Čaće, Vladimir Čerkez, Branko Ćopić, Miroslav Krleža, Vladimir Nazor, Grigor Vitez, Oton Župančič i dr.). Među ostalim djelima posjetitelji će imati priliku vidjeti manje poznate slike Pogled na tvornicu Rade Končar Mladena Veže i Tvornica (Željezara Sisak) Slavka Šohaja.
U kontekstu neodvojivosti ideologije od planske industrijalizacije među eksponatima se izdvajaju albumi fotografija darovani istaknutim političarima i književnicima, prvacima partije. Državna poduzeća Rade Končar i Đuro Đaković darovala su takve albume predsjedniku vlade odnosno predsjedniku države Josipu Brozu, a Željezara Sisak književniku Miroslavu Krleži. Među petnaestak propagandnih, uglavnom dokumentarnih filmskih zapisa koje posjetitelji mogu pogledati na izložbi izdvaja se digitalizirani film Veliki izvori scenarista i redatelja Rudolfa Sremca u produkciji Jadran filma iz 1951. godine kao panegirik planskoj industrijalizaciji i izgradnji socijalizma u Jugoslaviji.
Studije slučaja nude uvid u procese planiranja, izgradnje i poslovanja triju vodećih državnih poduzeća teške industrije u Hrvatskoj utemeljenih nakon Drugog svjetskog rata na oduzetoj i podržavljenoj imovini. Izložba pruža uvid u poslovanje poduzeća Rade Končar, Đuro Đaković i Željezara Sisak u vrijeme centraliziranog državnog rukovođenja privredom. Izloženi su javnosti uglavnom nepoznati digitalizirani nacrti i fotografije navedenih tvornica koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, Državnom arhivu u Zagrebu i Arhivu Jugoslavije u Beogradu. Posjetitelji imaju priliku prvi put vidjeti neostvarene urbanističke vizije za tri naselja planirana 1949. godine u Zagrebu za zaposlenike poduzeća državne teške industrije koja čine jezgru današnjih naselja Gajnice, Volovčica i Voltino.
Eksponate za izložbu te arhivsko gradivo i muzejsku građu za izložbu u digitalnim presnimkama ustupilo je četrnaest muzejskih ustanova, arhiva i tvrtki iz Hrvatske i inozemstva (Bosna i Hercegovina, Republika Slovenija, Republika Srbija).
Posuditelji predmeta za izložbu:
KONČAR – Elektroindustrija d.d., Zagreb
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
Hrvatski školski muzej, Zagreb
Muzej Jugoslavije, Beograd, Republika Srbija
Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Ustanove koje su ustupile arhivsko gradivo i muzejsku građu za izložbu u digitalnim presnimkama:
Arhiv Jugoslavije, Beograd, Republika Srbija
Državni arhiv u Zagrebu, Zagreb
Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Hrvatska kinoteka, Zagreb
Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
Mestni muzej Ljubljana, Ljubljana, Republika Slovenija
Muzej grada Zenice, Zenica, Bosna i Hercegovina
Muzej Jugoslavije, Beograd, Republika Srbija
Muzej novejše in sodobne zgodovine Slovenije, Ljubljana, Republika Slovenija
Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Narodni muzej Srbije, Beograd, Republika Srbija
Reprodukcije fotografija korištene za najavu izložbe na mrežnim stranicama Muzeja grada Zagreba vlasništvo su Hrvatskog državnog arhiva, Fond fotografija Agencije za fotodokumentaciju (HR-HDA-1422).
Za više informacija o temi preuzmite članke s Portala hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa (Hrčak).
Link 1 i Link 2
