Mjesto: Muzej grada Zagreba
Vrijeme otvorenja: 22. listopada 2026., u 14 sati
Trajanje izložbe: 22. listopada – 22. studenoga 2026.
Organizatori: Muzej narodnog oslobođenja Maribor i Muzej grada Zagreba
Autor izložbe: Jan Malec Svetel, kustos, Muzej narodnog oslobođenja Maribor
U Muzeju grada Zagreba, u četvrtak, 22. listopada 2026. godine u 14 sati, otvara se gostujuća izložba Muzeja narodnog oslobođenja Maribor Švercanje.
Riječ „šverc” potječe od njemačke riječi „Schwarzhandel” (doslovno: crna trgovina), a u slovenskom i hrvatskom jeziku koristi se prvenstveno u razgovornom govoru kao sinonim za krijumčarenje.
Nekada su ljudi u pograničnim područjima preprodajom osnovnih potrepština (od goriva do kave) jednostavno pokušavali preživjeti. Za mnoge to nije bila kriminalna karijera, već borba za dostojan život. Švercanje je u određenim zajednicama imalo čak i poseban status – bilo je znak domišljatosti i hrabrosti.
Izložba Švercanje detaljno se bavi fenomenom crnog tržišta i „sivih zona” u povijesti mariborske regije i šire. Izložba primarno obuhvaća razdoblje 1980-ih godina (osamdesete godine prošlog stoljeća). To je bilo specifično vrijeme u nekadašnjoj Jugoslaviji koje su obilježile ekonomske poteškoće, visoka inflacija, nestašice svakodnevnih potrepština i devalvacija dinara. Upravo zbog tih okolnosti, odlasci u inozemstvo (najčešće preko obližnje austrijske i talijanske granice) radi kupnje kave, traperica, deterdženata i druge robe postali su masovni društveni fenomen i strategija preživljavanja običnih ljudi.
Autor, kustos Jan Malec Svetel, osmislio je i prikupio građu za izložbu oslanjajući se na metodu usmene povijesti i izravni doprinos zajednice. Izložba je u potpunosti izgrađena na sjećanjima građana koji su sami proživjeli to razdoblje. Kustos je intervjuirao ljude o tome kako su se snalazili, kako su skrivali robu na granici i što im je to u tom trenutku značilo. Muzej je pozvao javnost da otvori svoje tavane i ormare te donira ili posudi originalne predmete iz 1980-ih. Tako su prikupljeni stvarni artikli koji su se tada masovno krijumčarili za osobne potrebe – od pakiranja kave u zrnu, starih deterdženata (poput legendarnog Ave-a ili Dash-a) pa sve do kultnih talijanskih traperica.
Cilj ovakvog načina prikupljanja bio je prikazati snalažljivost građana u vremenima kada granice još nisu bile otvorene. Izložba ne osuđuje fenomen, već kroz sakupljene anegdote prikazuje švercanje kao općeprihvaćen društveni ritual u kojem su sudjelovali gotovo svi.
Krijumčarenje se na izložbi ne prikazuje nužno kao kriminalna aktivnost, već kao svakodnevna borba za dostojan život. U vremenima oskudice, potajna preprodaja osnovnih namirnica i potrepština – poput kave ili goriva – bila je način na koji su mnoge obitelji osiguravale egzistenciju.
U određenim lokalnim zajednicama uz granicu, uspješno prebacivanje robe preko međe smatralo se znakom iznimne hrabrosti, domišljatosti i prkosa tadašnjem sustavu, a ne pukim prijestupom.
Izložba prikazuje bogatu arhivsku građu i sjećanja građana. Među vizualnim materijalima ističu se povijesne fotografije, poput onih koje prikazuju goleme gužve na međunarodnom graničnom prijelazu Šentilj iz 1980-ih godina (iz fundusa Danila Škofiča / Večer).
Izložba je osmišljena tako da posjetitelje potakne na razmišljanje o tome je li švercanje uvijek isključivo crno-bijela tema ili u njoj prevladavaju nijanse sive.
