Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske - ULUPUH, Zagreb, izložba iz ciklusa Permanenta, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Oblikovanje plakata: Ivan Picelj
Uz veliku kvalitetu fotografske vizualnosti i tehnike, izložba fotografija Đure Griesbacha također je izložba dokumenata o novim otkrićima unutar fenomena fotografije. Naoko u bezazleno jednostavnoj storiji o rađanju, životu i smrti drveta – Griesbach je zapravo najfinijim gradacijama prikazao neslućeno bogatstvo fotografskog medija, u njegovom rasponu od optičke realnosti do optičke irealnosti.
Optička je realnost kad Griesbach, gotovo rukom botaničara – fotografa, bilježi sve vizualne znakove koji karakteriziraju rađanje jednog stabalca. Isto je tako optička realnost kad gotovo znanstvenom metodom opservacije, koju je u renesansi inaugurirao Leonardo da Vinci, prilazi optičkoj karakterizaciji pojedinih etapa u razvoju organizma drveta. Zaoštreni objektivitet, kojim je sve to radio, prenosi i na trenutke kad drvo prestaje biti organizam te postaje materija u ruci čovjeka drvodjelca koji ga sjekirom širokog sječiva pretvara u arhitektonsku cjelinu ili nožem tankog vrška preobražava u kiparski detalj.
Svoje majstorsko vladanje optičkim realitetom u fotografskom fenomenu, Griesbach ne zaustavlja na interesu za samu tvrdu vizualnu konstataciju. Svoj interes usmjerava dalje: u optički fluid. Želi imaginacijom fotografa nad oko fotografskog aparata! Ili kako bi rekao veliki specijalist za umjetničko preobražavanje Odilon Redon: želi elementima realnog fotografirati nešto što je irealno. Griesbachova težnja fotografskom irealitetu ima svoje gradacije. Isprva je to asocijativni antropomorfizam u kojem neobičniji rakurs i iznenadnije osvjetljenje metamorfoziraju profil vrbe u karakteristično pogrbljeno držanje iscrpljenih brončanih talaca u Rodinovoj grupi građana Calaisa. Kasnije Griesbach prilazi strukturi hrastove kore, to postaje, po vizualnoj imaginaciji, još bogatije, dinamičnije, fluidnije: u parceli od nekoliko centimetara kore ukazuju se cijeli blokovi gotičke katedrale s arhitektonskom vibracijom i kiparskom fenezijom. I za ono oko koje u umjetnosti traži svijet nefigurativnog, Griesbach svojim pristupom samoj materiji drveta pruža vizualnu šansu strukturalizma.
No, sad dolazi nešto novo! Nešto što je s jedne strane djelo oka Griesbacha kao fotografskog dokumentatora realiteta, a s druge strane djelo Griesbacha kao fotografskog imaginatora irealiteta. Riječ je o Griesbachovu otkriću fantazmagorijskog svijeta u području fenomena simetrije. Spojivši lijevu i desnu stranu jednog istog inserta krošnje stabla u simetrijski ansambl – Griesbach je dobio optičke sisteme takve začuđujuće imaginativnosti kakve se ne bi moglo postići najvještijom primjesom fotomontaže slobode. Magijom simetrije metamorfozirana, vegetativna zbrka prirode kristalizira se u gotovo sablasnu pravilnost ljudskih, životinjskih i monstruoznih likova. U Griesbachovu postupku simetrija postaje fotografski imaginator neslućenih razmjera: izmišlja što ljudska pamet može rijetko pojmiti, kreira što ljudska mašta jedva može naslutiti.
Griesbachova fotografska priča o drvetu jednostavna je fabulom, ali je bogata načinom kako je ispričana fotografskim jezikom osnovanom na otkriću simetrijskog fantazmagorizma. Tim predstavlja događaj prvog reda.
Matko Peić
ĐURO GRIESBACH rođen je 1911. godine. Član je ULUPUH-a i član Fotokluba Zagreb. Sudjelovao je na mnogobrojnim domaćim i inozemnim foto-salonima. Nosilac je mnogih nagrada, priznanja i odlikovanja. Od 1977. godine počasni je predsjednik Fotokluba Zagreb i dobitnik nagrade Tošo Dabac. Ova njegova šesta samostalna tematska izložba održava se u toku 50. godišnjice njegovog rada na polju fotografije.
Matko Peić
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Katalog izložbe
Peić, Matko. Đuro Griesbach : priča o drvetu.
Zagreb : Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, 1978.
