Muzej grada Sarajeva, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Ljubica Mladenović
Fotografije: Ivan Tometinović
Osim nekoliko starih gravira koje nam nikako ne mogu dočarati njegov pravi lik i jedne panorame gledane sa Crnog Vrha engleskog konzula i slikara-amatera Holmsa iz 1864. godine, izgled starog Sarajeva ostao je nezabilježen sve dok sa okupatorskim trupama 1878. godine nije došao izvjestan broj slikara koji su, privučeni neočekivanim motivima tog, za njih neslućenog grada, otada pa sve do sloma Monarhije, nebrojeno puta olovkom i perom, akvarelom i uljem slikali te, za njihova nenaučeno oko, neobično privlačne prizore.
Tako su nam ostavili, najčešće u brzoj tehnici akvarela, veliki broj njegovih veduta, trudeći se da, prema svojim umjetničkim mogućnostima, svojim viđenjima dadu što više “lokalnog kolorita” pa su ih često “naseljavali”, u pravilu loše proporcioniranim figurama ljudi i životinja, stvarajući pokatkad groteskne prizore.
Ponekad su radili i po nekoliko replika jedne te iste slike i prodavali ih ili poklanjali svojim prijateljima, ponekad preslikavali jedan od drugoga, često uz slike pisali komentare, najčešće ih reproducirali kao razglednice i objavljivali u brojnim publikacijama posvećenim toj novootkrivenoj zemlji.
Mnogo podataka o ovim slikarima nemamo, jer se i ne radi o velikim umjetničkim imenima. Ono što o njima znamo ili su nam ostavili oni sami u svojim bilješkama, često na samoj slici, ili je pronađeno u staroj arhivi ili u memoarima i sjećanjima ljudi koji su ih poznavali, a veliki broj podataka saznali smo i prelistavanjem starih časopisa i izdanja o Bosni i Hercegovini.
Prvi među ovim slikarima koji su u Sarajevo ušli sa okupatorskim trupama, bio je I. I. KIRCHNER, lajtnant u štabu VI. pješadijske divizije. Ovaj podatak saznali smo iz njegove bilježnice u kojoj je ostavio i prve autentične podatke o arhitekturi Sarajeva. Osim ove bilježnice sa trinaest crteža i ovdje izloženih akvarela, naslikao je i tri ulja, tri vedute koje se nalaze u Muzeju grada Sarajeva i nekoliko izgubljenih portreta. Šetao se po cijelom Balkanu, surađivao u mnogim časopisima i izdanjima, a svoje crteže iz Bosne objavio je u knjizi Bosnien im Bild und Wort – Zwanzig Federzeichnungen von I. I. Kirchner mit erklärende Texte von Armand Scweiges-Zeichenfeld Wien-Pest-Leipzig 1879.
L. E. PETROVIĆ je u Sarajevo došao također s okupatorskim trupama 1878. godine. U jednom aktu K. K. gradske komande Sarajeva spominje se kapetan Petrović koji je čuvao zarobljene Sarajlije – muslimane, a na istom aktu jedan oficir je dopisao da je Petrović kao slikar i crtač dodijeljen ekscelenciji Filipoviću. Slikao je tipove po Sarajevu i Mostaru, radio skice borbi korpusa feldmaršala Saparija na Majevici i borbi oko Ovče Luke nedaleko od Busovače i sela Čajnog kod Visokog te radio drvoreze za ilustracije knjiga i časopisa. Poslije velike poplave u Segedinu 1881. godine naslikao je četiri epizode od kojih je jednu otkupio car prilikom boravka u Segedinu, a tri grad Segedin. Dolazio je i poslije okupacije u Sarajevo, o čemu svjedoči i izloženi akvarel datiran 1883. godine.
ANTON KEREŠTEŠI došao je u Sarajevo nešto kasnije, 1881. godine, i u njemu povremeno živio do 1905. Bio je arhitekt, što se vidi po njegovom tvrdom, kao ravnalom izvučenom crtežu. U Sarajevu je živio kao namještenik jednog građevinskog poduzeća, prije toga kao đak-vojnik, a poslije kao rezervni oficir 68. austrijskog pješadijskog puka. Radio je žanr-scene i vedute Sarajeva, a uz zbirku od deset akvarela koji su izloženi dao je kratak, ali instruktivan komentar uz svaku sliku, na mađarskom jeziku. Kao što se iz ovih komentara vidi, slike je ustupao knjižarama za reproduciranje na razglednicama.
E. GOTORB je prvi Francuz – slikar koji je došao u Sarajevo, 1883. godine. Slikao je mnoge motive iz Sarajeva i Mostara pa je još 1922. godine antikvarijat Sretena Kašikovića prodavao albume sa po deset Gotorbovih akvarela Mostara. Jedno njegovo ulje, Šeherćehajina ćuprija sa Alifakovcem, bilo je izloženo u Herren-klubu, a još 1924. godine mogla su se u banjskoj restauraciji na Ilidži vidjeti dva-tri njegova mala ulja s motivima Vrela Bosne. Otud su kasnije prenesena u kraljevsku vilu gdje im se izgubio trag.
Istu sudbinu je doživjela i slika mađarskog slikara JULIUSA von HARYJA Bosanci se utrkuju na Butmiru. Hary je bio u Sarajevu nekoliko puta: 1884., 1894., 1896. i 1906. godine pa je priredio jednu izložbu bosanskih motiva u sarajevskom Herren-klubu i nekoliko u Pešti i drugim mađarskim gradovima. Kao što se iz izloženih akvarela vidi, bio je čovjek vedra duha i umio je potencirati sarajevsku egzotiku do groteske. Njegove slike umnožavala je kao razglednice sarajevska knjižara i papirnica Königsberger-Thier.
O RICHARDU ASSMANNU koji je u Sarajevu boravio 1883. i 1889. godine nemamo nikakvih podataka osim da je za vrijeme Prvoga svjetskog rata bio oficir u bosanskom-hercegovačkom puku, jer je izradio šest akvarela iz borbi u kojima su sudjelovale bosansko-hercegovačke jedinice. Njegova slika Careva ćuprija skoro je identična slici istoga motiva Engleza T. Taylora tako da ne možemo reći tko je koga oponašao. Vjerojatno da je to bio Assmann jer su Taylorove slike reproducirane kao razglednice u izdanju sarajevske knjižare Alberta Kajona.
Posljednji od ovih slikara o kojima imamo nešto podataka bio je ekscentrični Belgijanac d'OULVAY koji je došao u Sarajevo u vrijeme održavanja Arheološkog kongresa 1894. godine i tu, sudeći po broju slika koje je naslikao, ostao duže vrijeme. Šetao se po Sarajevu s fesom na glavi i obveznim kišobranom pod pazuhom, obučen u plavo-bijelu mornarsku majicu, crveni kaput, pepita hlače i jarko žute cipele. Svijet se za njim okretao, a djeca kojoj je darežljivo dijelio bombone iz prepunih džepova, sačekivala su ga svako jutro pred hotelom Radecki u kome je stanovao, pratila ga i za njim nosila njegovu stolicu od grubo tesanog i zeleno obojenog drva s pokrpanim crvenim platnom. Bio je veseo i “mokar brat” i često dolazio u sukob s policijom, ali uvijek bez štetnih posljedica po sebe. Radio je motive iz kavanskog života, noćnih zabavišta, sa sarajevske i mostarske čaršije. Njegove slike reproducirane su u izdanjima o Bosni i Hercegovini i na razglednicama koje je izdavala sarajevska knjižara i papirnica Buhvald&komp.
Svi ovi slikari, bez obzira na motive koji su ih vodili da prikazuju čari starog Sarajeva i očigledno neveliki umjetnički domet njihovih djela, zaslužili su da budu s pažnjom zadržani u našem sjećanju, jer su ostavili dokumente o nekadašnjem liku našega grada, liku koji često ne možemo niti naslutiti. Fotografije koje pokazuju današnji izgled istih mjesta to najbolje potvrđuju.
Ljubica Mladenović
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Katalog izložbe
Mladenović, Ljubica. Akvareli starog Sarajeva.
Sarajevo : Muzej grada Sarajeva, 1961.
Vezani članci
Akvareli starog Sarajeva. // Večernji list, 24. travnja 1968., str. 9.
Cvetkova, Elena. Prvi slikari Sarajeva. // Večernji list, 15. svibnja 1968., str. 7.
