Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske - ULUPUH, Zagreb, izložba iz ciklusa Permanenta, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Oblikovanje plakata: Ivan Picelj
Nije li pojava nakita vezana uz pojavu noći? Ta čarolija svjetlucanja vezana je uz rađanje zvijezda, toga nakita na širokoj nagosti neba. Zbiva se u strahu i sa oduševljenjem na pragu vječite magije.
Jer nakit je taktika živoga tijela. Kroz njega hlapi lukavstvo iz vrele noći kože. Nakit je mjesečina povrh epiderme, obasjanje puti.
Nakit oblači i raskriva. Bezazlen je i namjeran. Oblik mu je dialoški. On je priča i znak. Figurira i označuje. Organski je i geometrijski. Vegetabilan i mineraloški, petrografijski. Lagan i težak, bujan i stegnut, bilo da naglašava pogodnu skromnost nosioca ili prpošnu raskoš vlasnice. Nakit je okrenut prema van i prema unutra. Ima jedan jutarnji, jedan podnevni, predvečernji i jedan noćni. Kao molitve. Nakit za druge i “samo za tebe”. Ali svatko ima i samo svoj nakit kao intimno sjećanje, sa ponešto uvehlom i zašećerenom značajkom. Taj je nakit negdašnje voće pretvoreno u kompote, trenutak ušiven u sjećanje, suvenir koji oživljava u prikladnoj rasvjeti.
Nakit je označeno sjećanje. Andromede, Kasiopeje, Vege i druga astralna imena gospođa nisu samo ukras nedostižnoga mjesta, jer obasjani Adam povlači između njihovih blistavih jagodica liniju mašte i nada se. Doista: među suzama noći. A tolike su uhvaćene ružom od metala, da bi ostale plač pretvoren u blistanje.
Nakit carica. Ogrlice oko grla grlice, zmije oko grla zmije!
I tako smo hipnotizirani ukrasom na nekim bajnim grudima! A prema kojoj se okićenosti, zapravo, naginjemo? Ovdje neke pločice titraju nad ponorima, ljeskaju se na obroncima, pasu kao stada na proplancima i na ružičastim rubovima sjene, gdje i naše zastravljeno oko za se pase mnogobrojne radosti. Nakit je, kako se vidi, uputa hrabrosti i poziv u boj. On je priložena vozna dozvola ili ona nehajno bačena maramica na dovoljno sjenovitoj stazi. Nakit je uvijek upućen.
Bakrene pločice, komadići lima, sjajne opruge, kolutovi, osunčane točke, blistavi brežuljci, kordoni istih našivenih svi u jednom redu, sređeno obilje, grozdovi metalnih bobica usred zrele želje, udice na uhu, hvataljke i štipalice, kaplje iskovanih suza, orošena ogledala, žive žice, žice, žice umjesto spletova živaca, drhtave niti koje trepere od disanja, na kucavici Nefretete, o vratu, na zglobu, na bilu.
Čudesno se ženski rod obavija metalima, pretvarajuči tijelo u kalem, ispravljač, u transformator. Transformatori su prepoznatljivi preobrazitelji, strojevi za veću silu i ponovljene napone. Poželjnost ljepote spletena je u spone, u grljenja ogrlica, u nakit, taj mali trag i ljubičasti bol zapečaćen u uspomenu.
Tko se, povodom asocijacija o nakitu, neće sjetiti baršunastih Indija, gdje su priprosti nakiti izvedeni zubom i noktom u mirisnu put. Nateklice, točke, crte i točke, koralj i dragi kamen, linija od dragulja, slomljeni oblak i razne druge, bilješke su brzih ili dugih cjelova, utisnute obrazu, ramenu, bedru ili poslane na lišću orhideja i plavog lotosa što se nosi kao ušni ukras. U Indijama je nakit graviran vještim ujedom na cvijeće koje se zatiče u kosu ili opet poslat betelom i na listu tamale kao nakit vatrene ljubavi.
Tko se neće sjetiti okićenosti biblijske zaručnice, golubice s glavom punom rose u vrtu biranih plodova. Lijepi su obrazi njeni među naušnicama, a vrat pod ogrlicom!
Nakit je obredna umjetnost. Poklonjeni ukras krletka je koja zatvara ljubav poput ptice.
Koliki su madeži sakrivenih mjesta pretvoreni u dragulje i mala mračna sunca, u nakit, u glavne gradove na karti kraljevstva ljubavi. Putokazi jedne intimne staze, međaši ljepote, za koju je Stendhal govorio, da nije ništa drugo do obećanje sreće.
Baudelaire se pita: Koji bi se pjesnik usudio, u slikanju zadovoljstva koje izaziva pojava jedne ljepote, odvojiti ženu od njena ruha? A trebalo bi produžiti pitanje: i od njena nakita. Jer nakit oblači nagost, svjetluca iznad mračnog pregiba, on intenzivira bjelinu u službi kontrasta i spaja vanjska i unutarnja bogatstva po nalogu raznolikosti. Nakit oblači gospođe zvukom, pa kroz okov, negvu i lanac, kroz te svijetle ženske alate očijuka topla put.
Ali to su nakiti čežnje među rodovima. Nakit interpretira sakrivenu čežnju, govori ezoteričnu spoznaju. Zastupa dušu i nepoznato bogatstvo podsvijesti. Svjetlucaju sakrivene snage. Tako se svjetlost dragih kamenova u raznolikim nakitima, prema legendama, rađa u glavi, zubu i slini zmije, kao što se biser taloži u čudesnom mesu mekušca i u povodu intimne povrede. Jer školjka izlučuje svoju kamenu suzu iz dubine bića.
U nekom dalekom i prenesenom smislu nakit izražava osobu koja ga nosi. Postaje svojstvo bića. Pomno je odabran, usvojen i nošen sa pažnjom koja hrani njegovo prisustvo i poistovjećuje sa osobom kojoj pripada.
Razgovor o nakitu je razgovor o odnosu prirode i kulture. Spomenuti je pjesnik naglašavao visoku spiritualnost ruha. I nakita, dakle.
“Žena je, bez sumnje, jedna svjetlost, jedan pogled, poziv na sreću, ponekad samo riječ, no ona je prije svega opći sklad, ne samo u hodu i pokretu njenih udova, već i u mousselinu, u velovima, i širokim i blistavim oblacima tkanina kojima se obavija, i koji su kao atribut i piedestal njenoga božanstva; i u metalu i u mineralu koji se kao zmija uvijaju oko njena vrata i oko ruku i dodaju bljesak ognju njenih pogleda, ili koji žamore blago oko njenih ušiju.
Žena je potpuno u pravu, i čak izvršava neku vrstu dužnosti, kad se trudi izgledati čudesnom i natprirodnom; ona treba zadiviti, očarati; idol, ona sebe mora pozlaćivati da bi mogla biti obožavana.
Ona dakle mora od svih umjetnosti posuditi sredstva da bi se uzvisila iznad prirode, da bi što bolje zasužnjila srca i osvojila duhove.”
Pozdravimo, stoga, one koje vraćaju nakitu njegov sjaj!
Mladen Pejaković
ASJA VALČIĆ, rođena u Tivtu 1939. godine, članica kiparske sekcije ULUPUH-a od 1970.
Samostalna izložba: Galerija “Borec”, Ljubljana, 1973.
Skupne izložbe:
1971. VI. zagrebački salon
1973. Izložba ULUPUH-a, Priština
1974. IX. zagrebački salon
1974. Izložba u Gradskoj knjižnici, Osijek
1975. X. zagrebački salon
1975. “Eksperiment 7”, Beograd
1975. Turističko društvo Gornji grad, Zagreb
1975. “Umjetnici Njegošu”, Sarajevo
1976. Izložba u Muzeju Brodskog Posavja, Slavonski Brod
1976. “Keramika i nakit”, Galerija Rizah Štetić, Brčko
1976. X. međunarodna izložba nakita, Celje
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
