Izložbu pripremili: Poglavarstvo grada Budimpešte, Ured gradonačelnika, Odjel za zaštitu urbanih vrijednosti
Koncepcija izložbe: dr. Katalin Kiss, Aba Hadházy
Fotografije: Zoltán Szathmáry, Judit Szalatnyay Fáry, Arhiv Odjela za zaštitu urbanih vrijednosti
Nisu samo ljudi odgovorni za svoj izgled, jednako su za to odgovorni i gradovi i naselja. Trudimo se sačuvati stoljećima stvaran ugodan dojam gradskoga krajolika Budimpešte. Uz reprezentativne spomenike kulture i graditeljske povijesti taj lik grada stvaraju i okviri koji omeđuju ljudski život: mnogobrojne zgrade i arhitektonski kompleksi.
Poglavarstvo glavnoga grada svjesno je značenja te jedinstvene graditeljske, baštinjene vanjštine. Usprkos neizbježnim poteškoćama koje donosi društvena i gospodarska pretvorba, u želji da takvim okolišem sugrađanima podari familijarnost doma, a goste spremno dočeka, Poglavarstvo nastoji rekonstruirati, obnoviti i preporoditi naslijeđene vrijednosti.
Odgovorni su u prijestolničkoj samoupravi shvatili da nije dovoljno neki objekt proglasiti zaštićenim. Jasno im je da, u obnoviteljskim poslovima, Grad ne može vlasnike i korisnike zgrada financijski prepustiti samima sebi. Program potpore za zaštitu urbanih vrijednosti djeluje od 1994., a njegova su sredstva pomogla da se vrate arhitektonske i ambijentalne kvalitete mnogim zgradama pod zaštitom Grada.
Budimpešta, glavni grad Mađarske, poput većine naseljenih mjesta širom svijeta, nastala je na području na kojem su zemljopisni uvjeti bili povoljni. Prema svjedočenju arheoloških nalazišta, ljudi su to područje, kako brdsko-planinski kraj uz desnu tako i ravničarske predjele uz lijevu obalu Dunava, naseljavali od prapovijesti. Iz tih su pradavnih vremena ostali znanstveni i muzejski spomenici, no tadašnje zgrade i trošna građa nastamba nisu izdržali protok vremena.
Rimski grad
Prvi trajan arhitektonski spomenik, kamena građevina, potječe iz razdoblja kada je Rimsko carstvo osvojilo područje današnje zapadne Mađarske sve do crte Dunava, kada su Rimljani, u 2. i 3. stoljeću, u blizini vojnih objekata, logora i utvrda gradili velika naselja. Takvo je naselje bilo na desnoj obali Dunava i rimski Aquicum, grad na mjestu današnje sjeverne Budimpešte. O veličini toga antičkoga velegrada s dva golema amfiteatra u kojima se ondašnje stanovništvo zabavljalo veličanstvenim igrama, dvobojima ljudi i divljih zvijeri, svjedoče otkrivene, javnosti predstavljene ruševine. Rimski je način života u tome budimpeštanskom području cvao gotovo tristo godina.
Srednji vijek
U drugoj je polovini prvoga tisućljeća cijeli prostor naše zemlje, pa tako i glavnoga grada, bila “magistralna cesta” seobe tadašnjih putujućih naroda koji su, sudeći prema arheološkim podacima, koristili napuštene rimske građevine, no graditeljske spomenike nisu ostavljali za sobom. U doba doseljenja (9. stoljeće) i još mnoga duga stoljeća poslije, Mađari nisu koristili trajniji građevni materijal. Nailazimo tek na ostatke vladarskih središta, crkava i samostana. Tragove graditeljske baštine srednjovjekovnoga urbanog razvoja čuvaju još uvijek budimska Tvrđava, kraljevska palača, po srednjovjekovnom uzoru obnovljena Matijina crkva i poneka srednjovjekovna građevina grada u Tvrđavi.
Islamski spomenici
Tursko je carstvo od sredine 16. do kraja 17. stoljeća zaposjedalo prostor današnje Budimpešte gotovo 150 godina. O arhitekturi toga razdoblja svjedoče većinom građevine religijske namjene i kupališta. Vremenom su te turske kupelji postale ishodištem budimpeštanske kulture korištenja toplica i ljekovitih voda; one su još uvijek omiljeni i funkcionalni dijelovi urbanoga bića.
Tri grada
Nakon što je današnje područje grada Budimpešte vraćeno iz sastava Turskoga carstva, u gradu je započelo razdoblje graditeljske ekspanzije. Tada se još prostor sadašnjega glavnoga grada dijelio na tri grada, na Peštu, na Budim i na Stari Budim. Velik broj stambenih kuća, aristokratskih dvoraca i sakralnih objekata iz 18. stoljeća još uvijek čuva prekrasne spomenike graditeljskoga umijeća u baroknome slogu. Prvi spomenici industrijske arhitekture također potječu iz toga razdoblja.
Velegrad se rađa
Uz sakralno graditeljstvo, koje donosi novu arhitektonsku vizuru, u prvoj polovini 19. stoljeća eksplozivno raste i građanska komponenta gradskoga tkiva, osobito na peštanskoj strani. Grade se prve monumentalne zgrade kulturne i upravne namjene, formiraju se glavni gradski komunikacijski pravci. Sagrađen je i prvi most koji će trajno povezati obale Dunava.
Budimpešta, glavni grad
Budimpešta, glavni grad, nastaje godine 1873. sjedinjavanjem Pešte, Budima i Staroga Budima. Slijedilo je razdoblje u kojemu su prema osmišljenim urbanističkim planovima stvarani reprezentativni velegradski prospekti i arhitektonske cjeline. Obale Dunava, istočnu i zapadnu stranu grada, spajaju novi mostovi. Reprezentativni objekti kulturne, prometne, industrijske, trgovinske i državno-upravne namjene, sagrađeni u to doba, postali su najpoznatije graditeljske osobitosti glavnoga grada, simboli Budimpešte.
Susret zapada i istoka u graditeljstvu
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, te godinama poslije, u Budimpešti se javlja novi stil, graditeljski jezik ni sa čime usporediv iz ranijih vremena. Premda su obnoviteljske tendencije dopirale sa Zapada, zanimljivo je da su budimpeštanski arhitekti u oblikovanju vlastitoga graditeljskog izraza posegnuli za istočnjačkim uzorima. “Mađarska” je inačica tzv. secesijskoga stila koji se tada širio zapadnom i sjevernom Europom, postala determinantom novoga gradskog vizualnog identiteta.
Svjetska baština
Stoljećima stvaran, prepoznatljiv i nadasve jedinstven gradski krajolik omogućio je glavnome gradu da se najuža jezgra, srce grada, panorama koju tvore predjeli s obje strane Dunava i brežuljak s Tvrđavom, odlukom UNESCO-a upišu u popis svjetske baštine. Danas Budimpešta igra aktivnu ulogu u regionalnim zajedničkim programima zaštite urbanih vrijednosti gradova srednje i istočne Europe, surađujući s povijesnim gradovima Poljske, Grčke, Rusije, Bugarske, Slovačke, Hrvatske, Litve i Turske koji također skrbe o dijelovima svjetske baštine.
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Katalog izložbe
Budimpešta, zrcalo naše povijesti = Történelmünk tükre Budapest.
Zagreb : Grad Zagreb, Ured za kulturu, 2001.
Vezani članci
Eterović, Koraljka. »Budimpešta - ogledalo naše povijesti«. // Komunalni vjesnik, god. XVI, br. 249, 30. listopada 2001., str. 2.
Jovetić, Goran. Povijest arhitekture u Budimpešti. // Vjesnik, 15. listopada 2001., str. 21.
