Koncepcija izložbe: Želimir Škoberne
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Cilj ove izložbe bio je upoznati javnost sa značajnim materijalnim ostacima iz kneževskog tumula 139, posebice groba kneza ratnika. Njome smo željeli prikazati rezultat cjelokupnog rada od početka iskopavanja tumula, kroz pojedine faze konzervacije-restauracije materijala kod nas i u restauratorskim radionicama Römisch-Germanisches Zentralmuseuma u Mainzu, izrade faksimila dijela inventara kneževskog ratničkoga groba, do konačne stručne i znanstvene obrade.
Napominjemo da su znanstvena istraživanja zdjelastih kaciga iz kneževskih ratničkih grobova, pronađenih u tumulu 139 i tumulu 3, omogućila uvide u vrlo složenu tehniku izrade zdjelaste kacige, te time otvorila nove mogućnosti raščlambe i precizniju dataciju ove grupe najranijih halštatskih kaciga.
Selo Budinjak smješteno je u središnjem dijelu Žumberačke gore. Nalazi se na nadmorskoj visini od 740 m, blizu najviše točke na cesti koja preko Žumberačke gore povezuje Zagreb s gradovima Ozalj i Karlovac. Istočno od sela prostire se zaravan Budinjačko polje, uz cestu koja iz Budinjaka vodi na jug prema selima Dane i Kordići. Došavši na Budinjačko polje, ubrzo smo ustanovili da se na tome mjestu nalazi velika nekropola grobnih humaka – tumula, s gradinskim naseljem neposredno iznad grobišta.
Nekropola grobnih humaka nalazi se sjeverno ispod gradine u Budinjačkom polju i rasprostire na površini od oko 60.000 m2. Geodetskim snimanjem ustanovljen je 141 grobni humak. Tumuli su okruglog oblika, različitih veličina – promjer im iznosi 5 do 20 m, visina od 0,50 do 2,20 m. Grobni prilozi pronađeni na budinjačkoj nekropoli pripadaju starijem željeznom dobu, jugoistočnoalpskoj halštatskoj produkciji. To su fragmenti ili u cijelosti sačuvane brončane i željezne ukrasne igle, fibule, pojasne kopče, brončane i željezne narukvice, brončane nanogvice i željezne ogrlice, staklene i jantarne ogrlice, polumjesečasta britva, željezna i brončana koplja, noževi i sjekire itd., kao i standardni keramički materijal koji izradom, načinom pečenja i ukrašavanja posuda pokazuje srodnost s halštatskim krugom jugoistočnog alpskog prostora.
Tijekom ljeta 1993. godine istražili smo na Budinjačkom polju kneževski tumul 3, u kojem smo pronašli 10 grobova, među kojima i središnji kneževski grob sa zdjelastom kacigom. Zahvaljujući tako vrijednom otkriću i razumijevanju Ureda za kulturu grada Zagreba, započeli smo, u jesen 1993. godine, istraživanje tumula 139. No, ubrzo je iskopavanje prekinuto zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Radovi su nastavljeni u ljeto 1994. godine, kada je humak u cijelosti istražen. Tumul je bio smješten na sjeverozapadnom rubu nekropole grobnih humaka. Promjer tumula iznosio je 19 m, visina 2 m, i sadržavao je sedam ukopa.
Kada sagledamo tumulus 139 u cijelosti u njegovu konačnom obliku, zaključujemo da smo u njemu pronašli jedan dvojni grob – kneževski grob 6 (muškarac i žena) i još šest grobova od kojih su tri bila ženska; grobovi 3, 5 i 7, a tri muška; grobovi 1, 4 i 2. U apsolutno kronološkom smislu sve ukope u tumulu možemo vremenski odrediti u osmo stoljeće i početak 7. stoljeća prije Krista.
Želimir Škoberne
Slike s izložbe
Katalog izložbe
Škoberne, Želimir. Budinjak : kneževski tumul : katalog izložbe.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 1999.
Vezani članci
Trslić, Nataša. Željezno doba u Muzeju grada Zagreba. // Jutarnji list, 14. studenoga 1999., str. 17.
Jovetić, Goran. Sjaj budinjačkih grobnica. // Vjesnik, 16. studenoga 1999., str. 17.
Mandić, J. Iz Budinjaka – u središte svjetske znanosti. // Novi list, 16. studenoga 1999.
Trslić, Nataša. Monografija ‘Budinjak – kneževski tumul’. // Jutarnji list, 29. studenoga 1999., str. 14.
Eterović, Koraljka. »Budinjak - kneževski tumul«. // Komunalni vjesnik, god. XIV, br. 215, 8. prosinca 1999., str. 10.
Glogović, Dunja. Knjižne ocene in prikazi : Želimir Škoberne: Budinjak : Kneževski tumul. // Arheološki vestnik, 52(2001), str. 402-403.
