Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Darko Gruber, rođen 1934. godine u Slavonskom Brodu, po zanimanju viši arhitektonski tehničar, živi i radi u Zagrebu, bavi se amaterski slikarskim uzmognućima već dugi niz godina. Nastavljajući autohtonost obiteljskog opredjeljenja i ukusa prema likovnom kazivanju i prezentaciji, slikar godinama marljivo, tiho i nenametljivo, krajnje sustavno i seriozno, gradi svoj likovni identitet. Amater po statusu i ponašanju, nikako po ostvarenim likovnim dosezima, naprotiv hiperkritičan prema ostvarenom, Gruber se u ovovremenom, ustaljenom tumačenju amaterskog likovnog tvorenja odlikuje zavidnom samokritičnošću, skrupuloznošću. U estetskom smislu njegov opus daleko premašuje ona uobičajena ostvarenja na koja smo pomalo interno naviknuti, a koja su isključivo samo plod izvjesnog talenta i slobodnog vremena amatera. Gruberov likovni tekst nije uvod ili predgovor, likovna margina, već čitka, pitka i izgrađena rečenica.
Usvojivši najprije informativno, a potom i analitički nezaobilazno znanje o tehnologiji uporabnog materijala, ugradivši atavističke predilekcije slikarskog talenta i imaginacije, kritička detekcija Gruberova vodi i ka spoznaji autora ovih redaka i zaključku da se radi o već korektno izgrađenom slikarskom individuumu.
Zbog potrebe da prikaže realitet datog motiva iz svekolike stvarnosti koji nas determinira, a koji je svjedokom i Gruberova životnog i slikarskog iskustva, slikar odabire tehniku akvarela kako bi evidentnost materijaliteta svijeta oko sebe i u sebi sublimirao što racionalnije u likovnu istinu.
Služeći se ovom kompleksnom tehnikom koja je, u dakako dobroj realizaciji, primjerena samo vičnom, iskusnom slikarskom potezu, Gruber vrlo oprezno, u jednoj koloristički relativno škrtoj gami dozira odnos pigmenta i vode, što je jedan od preduvjeta slikarske spoznaje “čarolije” akvarela.
Akvarel je tehnika hipa, pokušaj slikara da zaustavi nezaustavljivo, uhvati neuhvatljivo, zabilježi nezabilježeno, bez mogućnosti (iz tehnologijskih razloga) naknadne korekcije. Ako i jedan način likovnog izražavanja traži od slikara hitrost i britkost duha, sintezu znanja i nadahnuća, onda je to, prije svega, akvarel.
Motivska odredišta Gruberova slikarstva pretežno treba tražiti u njegovu opredjeljenju ka urbanom. Ta predilekcija rezultat je možda dijelom njegove profesije, stoga njegove vedute, koje ujedno predstavljaju i najzrelija rješenja, lišena suvišne faktografije i naracije, djeluju likovno sasvim uvjerljivo. Gradeći vertikale i horizontale zdanja, s dosta subjektivnog i ležernog shvaćanja geometrije, većinu kompozicija karakterizira dobra organizacija perspektive, a sporadično inzistiranje na detalju pokreće ritmiku slike. Odmjerenim, suzdržanim nanosima boje Gruber ostvaruje masu finih nijansi pa njegovi tonski izričaji dobivaju tako novu dimenziju sugestivnosti. Zanimljivi su i interijeri na kojima otkrivamo slikarevu sklonost ka figurativnom.
Duško Maričić
