Koncepcija izložbe: Vesna Leiner, mr. sc. Maja Šojat-Bikić
Multimedija: mr. sc. Maja Šojat-Bikić
Kustos izložbe: Boris Mašić
Oblikovanje izložbe: Ante Serdar, Miljenko Gregl
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Izložba je kroz fascinantan lik Vikija Glovackog, kaleidoskopski, prikazala kulturno-estradni život Zagreba sredinom 20. stoljeća. Izložba je, na što upućuje i njen naziv, bila svojevrsan hommage u povodu tridesete obljetnice smrti estradnog umjetnika, koji je svojim djelovanjem postao "kultna zagrebačka ikona – simbol urbaniteta i građanskog Zagreba" (prof. dr. Tomislav Šola: Iz recenzije).
Izložba je bila koncipirana kao interaktivno, multimedijalno uprizorenje u 13 tematskih cjelina s 537 eksponata i 10 audio-vizualnih instalacija. Kroz njih je oživljena atmosfera i duh onodobnog Zagreba, a životna sudbina Vikija Glovackog (Rijeka, 1919. – Zagreb, 1976.) pretočena je u univerzalnu priču o suodnosu čovjeka i povijesnih datosti. Muzeološki gledano, autorice su narativnim slijedom izlaganja kontekstualiziranih eksponata, koristeći brojne asocijativne elemente, uz intimizirajući ugođaj upotpunjen autentičnim zvučnim zapisima, uspjele realizirati interaktivnu izložbu čija je glavna karakteristika bila sentimentalni doživljaj dijela zagrebačke povijesti.
U uvodnom dijelu izložbe, koji je u cijelosti bio posvećen pjesmi Zadnji fijaker, posjetitelj je bio prepušten kontemplaciji u ugođaju "pasatizma i melankonije koju ova skladba ponajbolje izražava" (dr. sc. Dalibor Paulik: Iz recenzije). Senzibilizirajući posjetitelja kroz multimedijalnu instalaciju na kojoj su se uz glazbenu podlogu izmjenjivale fotografije onodobnog Zagreba, znakovito sugerirajući sraz starog i Novog Zagreba, ova cjelina predstavljala je slikoviti prijelaz iz stvarnog života u svijet mašte i imaginacije, opredmećujući stihove Vikijevih pjesama Maksimirska klupa i Stari kandelaber.
Uvodnom dijelu pripadala je i tema Moj djed Viki Glovacki. Uz film s naracijom personificiranog Vikijeva unuka, u toj temi bili su izloženi brojni Vikijevi osobni predmeti, uokvireni portret, posmrtno dobivena priznanja te garderobna vješalica s njegovim puloverom i analognim telefonom na kojem se moglo preslušati parodiziranu skladbu Il Pullover, koju je Viki tekstualno preradio u stihove: Taj pulover, nek se zna ... U muzeju ipak svršil bu.
Nakon uvodne teme slijedio je kronološki niz tematskih cjelina koncipiranih u inscenacijama prostora i pozornica na kojima je djelovao Viki Glovacki, počevši od Zbora malih križara na zagrebačkom Sv. Duhu, gdje je započeo nastupati nedugo po osnivanju Doma sv. Franje, 1926. godine. U toj temi, uz brojnu osobnu dokumentarnu građu, bili su prezentirani eksponati koji su zorno oslikavali ulogu franjevaca sa Sv. Duha u društvenom životu lokalne zajednice sve do početka Drugoga svjetskog rata.
Sljedeća tema bila je naslovljena Na ratnoj sceni i prikazivala je djelovanje Vikija Glovackog u Prosvjetničkoj bojni Odgojnog odjela Ministarstva oružanih snaga NDH, a potom je slijedila inscenacija zatvorske ćelije iz kaznionice u Staroj Gradiški u okviru teme Na prinudnoj pozornici.
Uz arhivsku građu koja je oslikavala duh vremena, bili su izloženi osobni predmeti kojima se Viki Glovacki koristio za boravka u zatvoru od 1945. do 1951. godine te fotografije i dopisnice iz kojih se mogao iščitati život pripadnika Kulturno-prosvjetne ekipe Zavoda za prinudni rad, kroz koju su prošli brojni zagrebački i hrvatski "kulturnjaci" toga vremena.
Značajan dio svoga života po izlasku iz zatvora Viki je proveo u Ilici 31, gdje je bio smješten Varieté. Bilo je to kultno okupljalište tadašnjih Zagrepčana koje je na izložbi, uz autentičnu zvučnu kulisu, prezentirano kroz čitav niz eksponata koji su svjedočili o kulturno-umjetničkim dosezima, ali i društvenoj klimi, političkoj situaciji, gospodarstvu te vezama s inozemnim umjetnicima tijekom jedanaest godina Vikijeva djelovanja u Varietéu.
Zasebnu cjelinu ove teme činila je izložbena dionica Prvi pljesak – glazbena manifestacija kroz koju je prodefiliralo više od dvije tisuće mladih pjevača. Pomoću niza muzeografskih pomagala, uz izložene nagrade, plakate, fotografije, odjeću i scenske rekvizite bila je uprizorena legendarna zagrebačka pozornica s koje su potekle naše brojne estradne zvijezde.
Povijest i značaj jedne od najstarijih zabavno-glazbenih manifestacija u ovom dijelu Europe – Zagrebački festival zabavnih melodija – na izložbi su bili prikazani u temi Uzmite Vikija, ljudi! koja je slikovito dočarala glamuroznost i značenje festivala Zagreb '63, održanog u dvorani Studentskog centra, na čijoj je pozornici prvi put izvedena skladba Zadnji fijaker u izvedbi Vikija Glovackog. Središnji eksponati izložbe bili su virtualni jukebox, sa svih 30 skladbi izvedenih na festivalu te skulptura Oscar mondial, nagrada uručena Ferdi Pomykalu u Nici za organizaciju "najboljeg festivala na području lake muzike te godine u Europi". Tada je u Nici – na hrvatskom, talijanskom i francuskom jeziku – izvedena i prvonagrađena festivalska skladba Zagreb, Zagreb.
Kako bi se posjetitelj na izložbi i opustio, tema Ljeto u Zagrebu i Zagrebačke ljetne večeri uprizorena je u prostorno izdvojenom izložbenom dijelu, gdje je inscenirano gledalište kompleksa Šalata. Na Šalati su ljeti, početkom šezdesetih godina, održavane glazbeno-scenske manifestacije, a inscenirano gledalište izravno je komuniciralo s uvećanom fotografijom tadašnjeg gledališta prepunog gostiju. Na istome mjestu posjetitelju je uz okrijepu bilo ponuđeno da, sjedeći za izvornim stolovima i u izvornim stolcima toga vremena, gleda reportažu tadašnje Televizije Zagreb o ljetu u Zagrebu tih godina. Zvučnu podlogu filma činile su recitacije Vikijeve (nikad izvedene) muzičko-zabavne alegorijske kronike o Zagrebu s glazbenim intermezzima pjesama posvećenih Zagrebu.
Slijedile su tri teme: Festival kajkavske popevke Krapina, Zagorske večeri u Mariji Bistrici i Veseljak iz stare domovine skupno imenovane Zvonila je domača reč. Riječ je o temama kroz koje je intenzivno naglašena upravo kajkavska domena Vikijeva izričaja, a koju su pratili novinski članci, nagrade, fotografije, ploče i kalendari te zvučne kulise i autentični filmski zapisi s Vikijevih gostovanja u dijaspori.
Posebnu cjelinu činila je tema Festival humora Kerempuh, posvećena manifestaciji humora koju je Viki Glovacki suorganizirao 1968. godine, a koja je u tri godine postojanja značajno potaknula domaće humoristično stvaralaštvo inkorporirajući ga u urbano tkivo našega grada.
Posljednja izložbena cjelina bila je Vikipedija, nelinearno pretraživa elektronička baza podataka inspirirana internetskom Wikipedijom, koja je sadržavala sve relevantne podatke o Vikiju Glovackom.
Ono što ovu izložbu, također, čini izuzetno dragocjenom je katalog s 99 stranica i brojnim slikovnim prilozima koji dokumentiraju sadržaj tema o kojima se govori. Izneseni podaci, šire nego na izložbi, daju povijesni i društveni okvir djelovanja Vikija Glovackog. Vesna Leiner čitatelju ostavlja dovoljno prostora kako bi sam iščitao priču o korelaciji povijesnih zbivanja i Vikijeve osobne životne priče. Upravo u tim činjenicama, sakupljenim i sistematiziranim na jednome mjestu, koje sveobuhvatno govore o ljudima i događanjima u zagrebačkom estradnom i umjetničkom životu, kroz okvir društveno-političkih zbivanja, brojni će istraživači naći dragocjeni izvor za proučavanje toga dijela zagrebačke povijesti. U katalog su uvršteni i tekstovi Stjepana Mihaljinca te Pere Zlatara, Vikijevih suvremenika, koji kroz prizmu subjektivnog i emotivnog izlaganja upotpunjuju iznesena saznanja.
U tekstu Maje Šojat-Bikić, naslovljenom Pohvala tehnologiji: digitalni surogati, prvi puta do sada, nalazimo sintetizirano obrađenu multimedijalnu građu, koja je interakcijom s posjetiteljem, kao neodvojivi dio korpusa izložbe – možda prvi put – aktivno elaborirala izloženi sadržaj funkcionirajući kao sastavni dio ekspografskog jezika.
Ipak, možda je najdragocjeniji dio kataloga popis izloženih predmeta. Naime, tek u brojčanom srazu 84 izložena predmeta iz fundusa Muzeja grada Zagreba sa 453 predmeta sakupljena iz privatnih kolekcija, fotoalbuma, arhiva, glazbenih i festivalskih institucija, itd., može se iščitati koliki je trud uložen kako bi se opredmetio poslijeratni estradni i kulturni život Zagreba, o čemu svjedoči i popis brojnih suradnika, korištene literature i izvora. Nadalje, na taj način evidentirana je naša materijalna, ali i nematerijalna kulturna baština, koja jasno zrcali civilizacijske dosege toga vremena i to baš u godini koju je Međunarodno muzejsko vijeće pri UNESCO-u (UNESCO - ICOM) posvetilo nematerijalnoj baštini. Stoga se u katalogu nalazi i nosač zvuka s osam digitalno obrađenih skladbi u izvedbi Vikija Glovackog, koje je prikupila Maja Šojat-Bikić.
O značaju izložbe za Zagreb i Hrvatsku, svjedoče i podaci da je o izložbi objavljeno 45 članaka u stručnom, dnevnom i periodičnom tisku, 17 radijskih i 6 televizijskih priloga. K tome, izložba je bila postavljena u vrijeme turističke sezone te su posjetitelji nehrvatskog govornog područja, kojih je bilo gotovo 40%, preko dvojezičnih tekstualnih legendi upotpunili saznanja o prošlosti Zagreba.
O odjeku u javnosti govori podatak da je pokrenuta građanska inicijativa kojom je zatraženo da se prolaz koji iz Ilice vodi ka kazalištu Kerempuh (u kojem je nekada djelovao Varieté) nazove Prolaz Vikija Glovackog, kako bi se odužili izvođaču skladbe Zadnji fijaker, koja je u anketi Radio Sljemena proglašena najzagrebačkijom pjesmom, odnosno, najljepšom zagrebačkom pjesmom 20. stoljeća po izboru Kluba Zagrebčana. K tome, inspirirana izložbom, umirovljenička pjevačko-glumačka družina Maksimir u zagrebačkim umirovljeničkim domovima izvodila je predstavu Dobro mi došel prijatel – Viki Glovacki, dramatiziranu prema katalogu izložbe i pratećem nosaču zvuka.
Tek obrađeni podaci o evaluaciji izložbe svjedoče o interesu publike i njenoj sklonosti da odabiru izložbe s kojima ih veže osobno iskustvo, sa sadržajima u kojima su oni izravno ili neizravno involvirani te izložbene teme prezentirane kroz personalizirani, narativni i intimizirajući lik stvarne osobe. Ova je izložba, svojim ekspografskim jezikom, trasirala pravac u kojem bi muzejska struka trebala usmjeriti svoj angažman na poboljšanju komunikacije s posjetiteljima u vremenu kada suvremena tehnološka dostignuća i industrija zabave nameću potpuno nove kriterije u promišljanju muzejskog djelovanja.
Boris Mašić
Iz knjige dojmova
Katalog izložbe
Leiner, Vesna; Maja Šojat-Bikić; Boris Mašić; Pero Zlatar; Stjepan Mihaljinec. Dobro mi došel prijatel : Viki Glovacki.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006.
Vezani publicirani radovi
Šojat-Bikić, Maja. Pohvala tehnologiji. // Leiner, Vesna. Dobro mi došel prijatel - Viki Glovacki. Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2006., str. 78-83.
Šojat-Bikić, Maja. Dobro mi došel prijatel. // Kana, 37, 7-8/401(2006), str. 38-39.
Šojat-Bikić, Maja. "Viki je bio naš pučki teatar..." // Matica, 56, 7(2006), str. 54-55.
Šojat-Bikić, Maja; Boris Mašić. Evaluacija izložbe Dobro mi došel prijatel – Viki Glovacki na temelju provedenog istraživanja među posjetiteljima/korisnicima. // Informatica Museologica, 37, 1-4(2006), str. 125-132.
Šojat-Bikić, Maja. Modeliranje digitalnih zbirki sadržaja iz povijesne periodike. // Kraljski Dalmatin – 200 godina zadarskog i hrvatskog novinarstva u europskom kontekstu : Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa. / Zgrabljić-Rotar, Nada (ur.). Zadar : Sveučilište u Zadru, Odjel za informatologiju i komunikologiju, 2007. Str. 229-245.
Šojat-Bikić, Maja. Moj djed Viki Glovacki. Zadnji fijaker. // MUVI 02: muzeji – video – film. Zagreb : Muzejski dokumentacijski centar, 2009. Str. 6-8.
Šojat-Bikić, Maja. Multimediji u muzejskom okruženju: od interpretativnog pomagala do digitalnoga kulturnog dobra. // Zbornik radova s Međunarodnog simpozija (Novo)medijska umjetnost u muzejima : produkcija – čuvanje – prezentacija / uredila Daina Glavočić. Rijeka : Muzej moderne i suvremene umjetnosti, 2009. Str. 33-42.
Šojat-Bikić, Maja. Galerijski digitalni proizvodi na muzejskoj izložbi Dobro mi došel prijatel / Viki Glovacki. // Muzeologija 61, 50(2013), str. 236-256.
Ostali vezani članci
Albaneže, Nikola. Od pozornice do pozornice. // Vijesti muzealaca i konzervatora, 1-2(2006), str. 48-49.
Ciglar, Želimir. Viki Glovacki je tu! // Večernji list, 30. svibnja 2006., str. 17.
Kalle, Martina. Glovacki među nama. // Vjesnik, 30. svibnja 2006., str. 42.
Hvala i pusa Vikiju! // Večernji list, 31. svibnja 2006., str. 21.
Izložba o Vikiju Glovackom. // Glas Slavonije, 31. svibnja 2006., str. 30.
Kalle, Martina. Zabavno i šarmantno. // Vjesnik, 31. svibnja 2006., str. 54.
Posveta estradnom umjetniku. // Novi list, 1. lipnja 2006., str. 20.
Vučičević, Tanja; Vladimira Spindler. Dobro mi došel prijatel. // Gloria, br. 595, 1. lipnja 2006.
Milčec, Zvonimir. Viki, Cahun i ja imamo veću glavu od Bandića! // Jutarnji list, 5. lipnja 2006., str. 58.
Boić Petrač, Petra. Dobro mi došel prijatel. // Vjesnik, 10. i 11. lipnja 2006., str. 40-41.
Beck, Boris. Najveći vicmaher Zagreba. // Nacional, br. 552, 13. lipnja 2006., str. 100.
‘Dobro mi došel prijatel – Viki Glovacki’. // Zagreb News, god. III, br. 48, 14. lipnja 2006., str. 46.
Ciglar, Želimir. Čovjek kojeg je zamijenio “nitko”. // Večernji list, 18. lipnja 2006., str. 43.
Sutlić, Korana. Najzagrebačkija izložba kroz život autora ‘Dobro mi došel prijatel’. // Jutarnji list, 19. lipnja 2006., str. 56.
Rade, Ivanka. Duhovitost Vikija Glovackog kroz veliku izložbu u MGZ-u. // Zagreb News, br. 49, 21. lipnja 2006., str. 26.
Piko Bodljić u muzeju. // Studio, 23. lipnja 2006., str. 4.
Samo je jedan Viki Glovacki. // Arena, br. 2376, 29. lipnja 2006., str. 7.
Benažić, A. Dobro mi došel, prijatel. // ZET, god. XLVIII, br. 7, srpanj 2006., str. 12.
Jirsak, Libuše. Podići slušalicu crvenoga telefona. // Vijenac, god. XIV, br. 322, 6. srpnja 2006., str. 13.
Hrgović, Maja. Većeg komičara od njega nije bilo. // Novi list, prilog Mediteran, 9. srpnja 2006., str. 4.
Plazzeriano, Vlatka. Stasao u "orlovima". // Glas Koncila, br. 28, 9. srpnja 2006., str. 29.
Mrduljaš, Igor. Čarobna kutija sjećanja. // Hrvatsko slovo, god. XII, br. 586, 14. srpnja 2006., str.20.
Stulić, Dean. Dobro mi došel prijatel. // Zagorski list, god. III, br. 143, 14. srpnja 2006., str. 20.
Mrduljaš, Igor. Zabavljač i “narodni neprijatelj”. // Hrvatsko slovo, god. XII, br. 587, 21. srpnja 2006., str. 20-21.
Dobro mi došel prijatel – Viki Glovacki. // Vjesnik, 11. kolovoza 2006.
Vodeća osoba zagrebačkoga Varietea. // Fokus, br. 327, 18. kolovoza 2006., str. 51.
Izložba o Vikiju Glovackom. // Vjesnik, 25. kolovoza 2006., str. 62.
Renić, Jozo. Multimedijsko uprizorenje u Muzeju grada Zagreba. // Zagrebački komunalni vjesnik, god. XXII, br. 337, 20. rujna 2006., str. 14.
Marjanović-Zulim, Nenad. Izložba Dobro mi došel prijatel posvećena Vikiju Glovackom u Muzeju grada Zagreba. // Cantus, br. 140, listopad 2006., str. 18.
Szüts, Boris. Sentimental journey : Dobro mi došel prijatel Viki Glovacki. // Kaj. 39, 4(2006), str. 129-134.
