Erik Schreiber najstariji je od sedmero braće i sestara. Djetinjstvo i mladost proveo je u Hamburgu.
Nakon prvih doticaja s keramikom još za vrijeme školovanja, u keramičarskoj radionici Karin Börnsen u Hamburgu i Rüdigera Stocka u Melbyju kraj Kappelna, konačno se 1978. godine odlučio za taj poziv.
Naukovanje kod Grete von Zaborsky u Leckernu kraj Kötzinga u Bavarskoj šumi, od 1978. do 1980., zaključio je kao općinski i pokrajinski pobjednik.
Zahvaljujući civilnom služenju vojnog roka u samostanu Münsterschwarzach upoznao se sa zlatarskim majstorom, bratom Adelmarom Dölgerom, te stekao dragocjena iskustva.
Nakon civilne službe ostvaruje dječački i mladenački san i odlazi u Japan 1982., gdje radi u keramičarskoj radionici Tarosaka u Hanawi kod Gerda Knäppera i studira kod majstora Isoa u gradu Minami Sakurai kraj Tokija. Godine 1983. vraća se iz Japana te nastavlja obrazovanje kod Elly i Wilhelma Kucha u Burgthannu kraj Nürnberga. Primjenjujući stečena iskustva i znanja, godine 1984. započinje rad u vlastitoj radionici.
Njegova keramika
U svojim radovima Erik Schreiber koristi glinu i porculan, pečene na 1280oC. Primjenjuje većinom prigušene, obojane glazure. Oblici su mirni, odmjereni i harmonični. Posude ne izlaze iz harmonije čistih i strogih oblika dobivenih okretanjem lončarskog kola. Zdjele postaju lakše i krhkije zahvaljujući posebnom radu nogu zbog čega se stanjuju prema vrhu i ostaju dijelom neglazirane. Na taj način, uz rubove predmeta, pored glazure, ostaje vidljiv i goli materijal.
Ukrase pronalazi u prirodi – stilizirano lišće, cvijeće i voće naglašavaju oblik, često ostavljajući površinu slobodnom. Kod raspodjele površine i uzoraka Schreiber pretežito primjenjuje neparne brojeve.
Keramika Erika Schreibera odražava prepoznatljive japanske utjecaje u odustajanju od površnih učinaka te odiše jasnoćom i harmonijom oblika, glazure i dekora.
