Koncepcija izložbe: Slavko Šterk, Miljenko Smokvina
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Željko Kovačić
Danas pod "panoramom" najčešće pomislimo na prizor nekog atraktivnog krajolika, neke impresivne gradske vedute, kada nam se pred očima otvori pogled na prostor od kojeg zastaje dah, pa istog trenutka pomislimo da taj prizor treba zabilježiti fotoaparatom.
Pojašnjenje "što je panorama" dobili smo u scenografiji i slikarstvu daleko ranije nego što je 1839. godine svijetu svečano predstavljen izum fotografije.
Fotografija je tu "veliku, prostranu, široku" sliku shvatila na svoj specifičan, egzaktan, geometrijski, matematički način. "Panoramska fotografija" je vid prikazivanja svog okruženja, korištenjem svih tehničkih i kreativnih pogodnosti koje fotografija posjeduje.
Prije nego što se proslavio izumom fotografije, J. M. Daguerre se bavio panoramama a njegov izum "Diorame", vrste kazališnih scenografija koje su vjerno predočavale krajolik, u tijesnoj su vezi s njegovim kasnijim izumom "dagerotipije".
Fotografski snimak koji obuhvaća široki pogled na krajolik ili unutrašnjost nekog prostora i sl. zovemo "panoramska fotografija". To su mahom fotografije koje obuhvaćaju pogled s većim vidnim kutem nego što ga ima "normalni" objektiv, a on se kreće od 40 do 50 stupnjeva. Neke definicije spominju, da je to vrsta fotografije s vidnim kutem od barem 100 stupnjeva.
Panoramske fotografije obično su uske i dugačke.
"Panoramska fotografija" je u svojem kreativnom i tehničkom izričaju jedinstvena, ona omogućava da jednim pogledom oka dobijemo uvid u vedutu koju nismo mogli, zbog fizioloških ograničenja oka, sagledati jednim pogledom vlastitog oka.
Najjednostavnije i najčešće panorame snimaju se običnim fotoaparatom i normalnim objektivom. Snima se tako da se fotoaparat zaokreće u vodoravnoj ravnini i panoramu eksponira u više dijelova, a na koncu se izrađene fotografije slože u jednu cjelinu. Takve su se fotografije snimale na početku nastanka fotografije. Fox Talbot, jedan od izumitelja fotografije, snimio je prve višedijelne panoramske kalotipije 1843. godine ali i drugi fotografi širom svijeta snimali su panoramske kalotipije i dagerotipije. Prvi autor panoramske fotografije u Hrvatskoj je naš fotoamater, franjevac Dragutin Parčić, koji i prije 1862. godine snima dvodijelne i peterodjelne kalotipijske vedute mjesta Preko na otoku Ugljanu.
Panoramske fotografije snimaju se i s fotoaparatima opremljenim objektivima koji imaju veliki vidni kut, s t.z.v. širokokutnim objektivima. Takvi su posebni objektivi konstruirani oko 1860-ih godina, a kasnije su usavršavani pa im je vidni kut obično od 90 do 140 i više stupnjeva. Snimci s takvim fotaparatima i objektivima koristili su se tako da se fotografija izradila u obliku panoramske vedute, ona je bila uski dugački isječak originalnog snimka.
Današnja moderna tehnika snimanja digitalnih fotografija, "panoramsku fotografiju" još je više pojednostavnila i udahnula joj novi život. Taj novi moderni "film" i "čudotvorno zrcalo" suvremenih fotoaparata, taj CCD, otvorili su nove mogućnosti snimanja panorama jer snimci se slažu bez vidljivih spojeva. Uz korištenje jednostavnih dodataka aparatima i pogodnih "software-a", panorame se mogu i animirati, pa je teško sagledati kakva nam čuda još donosi digitalna (ili neka druga naprednija) fotografska budućnost.
U snimanju panoramskih fotografija ogledali su se brojni slavni i izvrsni fotografi. Spomenimo samo najznačajnije hrvatske ili svjetske fotografe koji su dolazili u naše krajeve snimati prekrasne vedute Hrvatske.
Braća Alinari, slavni fotografi iz Firenze, snimali su u 19. stoljeću vedute Dalmacije, Alois Beer, austrijski fotograf iz Klagenfurta, snimao je duž jadranske obale. Tvrtke Photoglobe iz Zuricha i Stengel & Markert iz Drezdena slale su ponajbolje (zasada nepoznate) fotografe da snimaju panorame širom Hrvatske.
Od naših fotografa, svaki grad ili područje imali su vrsne majstore koji su snimali panoramske fotografije. U Zagrebu to su Julius Hühn, A. Ivan Standl i Ludwig Schwoiser. U Osijeku snima Alois Berger, u Rijeci, Ilario Carposio i G. Petricich, u Zadru Tomaso Burato, u Splitu Petar Zink i Luciano Morpurgo, u Dubrovniku Franz Laforest i J. Tošović. Širom Hrvatske, najviše na Jadranskoj obali snima Ćiril Metod Iveković.
Slavko Šterko
Zagreb
Osijek
Rovinj
Senj
Rab
Šibenik
Trogir
Split
Dubrovnik
Katalog izložbe
Šterk, Slavko. Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama = Croatia in historical panoramic photographs.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2014.
Vezani članci
Peršić Zandomenigo, Jana. Panoramski pogled na Šalatine brežuljke. // Večernji list, prilog Zagreb, 17. travnja 2009., str. 5.
Gostovanja
Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama, Muzej grada Rijeke, 2008.
Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama, Gradska vijećnica, Kranj, 2009.
Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama, Etnografski muzej Rupe, Dubrovnik, 2009.
Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama, Muzej Slavonije, Osijek, 2010.
Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama, Povijesni muzej Istre, Pula, 2010.
Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama, Muzej grada Koprivnice, 2010.
Hrvatska na povijesnim panoramskim fotografijama, Hrvatski muzej turizma, Opatija, 2012.
