Povijesni muzej Hrvatske, Muzej Srba u Hrvatskoj i Muzej grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Fedor Moačanin, Marijana Schneider, dr. Lelja Dobronić
Oblikovanje izložbe: Zvonimir Marohnić, Boris Dogan
Ovu izložbu su priredila tri muzeja: Povijesni muzej Hrvatske, Muzej Srba u Hrvatskoj i Muzej grada Zagreba, pa ta uska suradnja na obradi zajedničke teme predstavlja sama po sebi pozitivnu novinu na našem radnom sektoru.
Birajući od više tema onu koja bi mogla biti najkorisnija za pokretnu izložbu, koja bi mogla najviše pridonijeti objašnjavanju jednog perioda naše prošlosti, izbor je pao na temu koja je u izložbi obrađena. Sedamnaesto stoljeće predstavlja, na svoj način, zatvorenu cjelinu koja se može zaokruženo prikazati. Između godine 1606., Žitvatoročkog mira, kad se osmanlijska granica u našim krajevima zaustavila na najdaljoj crti koju je ta zemlja prema zapadu dostigla, i godine 1699., Karlovačkog mira, kad je Osmanska carevina potisnuta dobrim dijelom prema istoku i jugu i kad Hrvatska dobiva nove međe, odvijaju se događaji XVII. stoljeća kod nas sa svojim unutrašnjim zbivanjima i sukobima. Ta dva mira su gotovo okvir u kome se izložba mogla tematski zaobliti.
Ovo je stoljeće izvanredno važno i stoga što se tada odvijaju migracioni pokreti u vezi s opadanjem moći Osmanlija. U Hrvatsku, koja je bila prorijeđena, naseljuju se ispod Turaka mnogi Srbi i Hrvati. U toku stoljeća je u nekim krajevima Hrvatske nastala gotovo potpuna smjena stanovništva. Istaknuti ovu činjenicu značilo je upozoriti na izmiješanost ljudstva u Hrvatskoj, objasniti osnove bratstva i jedinstva u našoj republici. Ovo je osobito važno s razloga što se ova pojava u bliskoj prošlosti krivo prikazivala, pa je poslužila za raspirivanje šovinizma, i hrvatskog i srpskog.
Priređivači izložbe su se trudili da cijelo stoljeće prikažu sa sviju strana obrađujući političke, vojne, društvene i kulturne pojave stoljeća, što nije lak zadatak s obzirom na skučeni prostor s kojim jedna pokretna izložba može i smije raspolagati.
Muzeji priređivači podijelili su posao tako da je Povijesni muzej Hrvatske prikazao i obradio civilnu Hrvatsku, Muzej Srba Vojnu krajinu, a Muzej grada Zagreba grad Zagreb i ostale gradove XVII. stoljeća. Posao nije bio lagan, a trajao je dugo. Valjalo je svestrano proučiti to važno razdoblje, a valjalo je i niz pojava osvijetliti u drugom svjetlu nego što se to radilo ranije, drukčije i objektivnije nego što se susreće u dosadašnjoj našoj literaturi. U tu svrhu je bilo potrebno detaljno upoznati postojeća djela, proučiti i tuđu literaturu, pa i tursku, bilo je nužno poslužiti se i arhivskim materijalom koji je bio na raspolaganju. Osim ovog pisanog materijala valjalo je potražiti što veći broj slikovnog materijala za ilustracije, a na kraju izraditi neke karte na teme koje još na taj način nisu obrađivane.
Poteškoće pri tome radu bile su dosta velike. Što se tiče ilustrativnog materijala, velika ie poteškoća bila u tome što je takav materijal za našu zemlju za ovo stoljeće dosta oskudan. Kulturni materijal zapadnih zemalja Europe toga perioda vrlo je bogat. Postojala je mogućnost da se izložba tim okoristi služeći se analogijom, ali su priređivači ipak stajali na stanovištu da je bolje služiti se vlastitim materijalom mada je oskudan, jer su neprestana ratovanja u našoj zemlji uništavala kulturne spomenike, pa i arhive.
Ipak, materijal za prikazivanje feudalaca i građanstva XVII. stoljeća mogao se nekako prikupiti, ali za pobliže prikazivanje života kmeta-seljaka poteškoće su bile još veće, što je prebrođeno.
Glavnim radnicima oko ove izložbe, Fedoru Moačaninu, Marijani Schneider i dr. Lelji Dobronić pošlo je za rukom da izgrade zanimljivu cjelinu koja je kadra da posjetiocu dade pregled jednog stoljeća naše prošlosti u svim njegovim manifestacijama.
Legende za ovakvu izložbu bile su poseban problem. Postavljalo se pitanje da li se služiti znanstvenim zbijenim stilom ili ići na što jednostavniji popularni stil. Ograničenost prostora je zahtijevala zgusnute rečenice kojima će se moći poslužiti nastavnici i škole, a nije se izbjegavao ni popularan jednostavan izraz gdje je god to bilo moguće. Ipak, prilikom pregledanja izložbe bit će uvijek korisno da posjetioce vodi stručan radnik radi detaljnijeg objašnjavanja.
Nedostatak izložbe leži u tome što se radi nedostatka financijskih sredstava nije mogao izdati vodič u obliku publikacije koja bi bila dopuna i razrada izložbe, a ostajao bi posjetiocima, osobito nastavnicima, školama, knjižnicama pa i drugim građanima, kao priručnik. Čini se da će biti moguće savladati i ovo pitanje.
Izložba je otvorena 9. lipnja o. g. u Zagrebu, odakle je prenesena u Sisak gdje je otvorena prilikom Sleta bratstva i jedinstva. U toku ljetnih mjeseci će obići neka radilišta autoputa, a poslije toga će biti prenesena u Karlovac na zahtjev tamošnjeg muzeja. Zatim će se povratiti u Zagreb gdje će biti postavljena prilikom Kongresa historičara Jugoslavije. U studenome i prosincu će krenuti po republici prema rasporedu koji će se na vrijeme napraviti, a prema eventualnim zahtjevima muzeja u malim mjestima i u suradnji sa Savezom narodnih sveučilišta.
Sveučilišta i zadruge koje žele da se izložbom okoriste preuzimaju na sebe troškove transporta i stručnog radnika koji izložbu prati.
Tehnička oprema izložbe izvedena je prema nacrtima i pod nadzorom ing. arh. Zvonimira Marohnića. Likovni suradnik je akad. slikar Boris Dogan.
Branko Sučević
Vezani članci
Izložba »Hrvatska u XVII. stoljeću«. // Narodni list, god. XIV, br. 4027, 24. lipnja 1958., str. 4.
Sučević, Branko. Pokretna izložba “Hrvatska u XVII. stoljeću”. // Vijesti Društva muzejsko-konzervatorskih radnika NR Hrvatske. 7, 4(1958), str. 96-98.
Gostovanja
Hrvatska u 17. stoljeću, Karlovac, 1958.
Hrvatska u 17. stoljeću, Samobor, 1958.
Hrvatska u 17. stoljeću, Novo Mesto, 1958.
Hrvatska u 17. stoljeću, Trebnje, 1958.
Hrvatska u 17. stoljeću. Sisak, 1958.
Hrvatska u 17. stoljeću, Dom kulture “August Cesarec”, Zagreb
Hrvatska u 17. stoljeću, Županja, 1959.
Hrvatska u 17. stoljeću, Zadar, 1962.
