Muzej grada Zagreba, Povijesni muzej Hrvatske, Nacionalna i sveučilišna biblioteka, izložba u okviru Međunarodnog sajma knjiga Interliber na Zagrebačkom velesajmu, kao najava velike studijske izložbe Hrvatski narodni preporod 1790. – 1848. u Muzeju za umjetnost i obrt, 1985
Hrvatski narodni preporod (1835. – 1848.), nazvan često i Ilirski pokret, najvažniji je i najznačajniji povijesni događaj u Hrvata u 19. stoljeću. On je ujedno i prijelomni trenutak u povijesti hrvatskoga naroda, kad je kulturnim i književnim djelovanjem mlade hrvatske građanske inteligencije objedinjen povijesni prostor tzv. Trojednog kraljevstva, tj. Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, i prevladana tragična povijesna podvojenost. Jedinstvo pravopisa i jezika zalog je političkoga jedinstva, nacionalni identitet izoštrio se u oporbi Pešti i Beču, Mađarima i Nijemcima.
Težnja za objedinjavanjem svih južnoslavenskih zemalja u jedinstvenu kulturnu cjelinu, a na osnovi zajedničkog književnog jezika, koja se počinje isticati osobito od 1836. godine dalje, imala je za svrhu izgradnju jedne jedinstvene nacionalne svijesti, tj. da se “pokrajinska” imena stope u jedinstvenu “ilirsku” narodnost. Ova objedinjavajuća misao ipak nije mogla biti ostvarena: Srbi (u Kneževini i Vojvodini), Slovenci, Crnogorci, a u Turskoj Carevini još i Bugari i Makedonci i narodi u Bosni i Hercegovini nisu prihvatili ideju ilirske nacionalnosti, nego razvijaju i jačaju svoje narodnosne svijesti. Nakon toga se i “ilirci” vraćaju hrvatskom narodnom imenu.
Korijene i poticaje Hrvatskoga narodnoga preporoda u 19. stoljeću možemo tražiti (i nalaziti) u dubljoj prošlosti hrvatskoga naroda, npr. na samom početku 19. stoljeća, zatim oko 1830. kad izlazi Gajeva Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, ili pak 1832. kad izlaze važni programatski tekstovi (Drašković, Disertacija; Derkos, Genius Patriae), ali je godina izlaska Gajevih Novina horvatsko-slavonsko-dalmatinskih i Danice horvatsko-slavonsko-dalmatinske 1835. datum koji neprijeporno znači trenutak od kojega započinje novo doba u povijesti našega naroda.
Hrvatski narodni preporod tridesetih godina 19. stoljeća u svojim nastojanjima obuhvatio je gotovo sva područja društvenog i kulturnog života, te se nije ograničio samo na književnost. U politici to je vrijeme ogorčenog otpora protiv presizanja Mađara i težnja k ujedinjenju svih hrvatskih zemalja i pokrajima. U društveno-političkom životu Hrvatske vodstvo sve više preuzima građanska klasa, na početku pretežno inteligencija.
Godina 1835., tj. zora Hrvatskoga narodnog preporoda znači nezaobilazan datum u povijesti hrvatskoga naroda.
prof. dr. Josip Bratulić
Slike s izložbe
