Koncepcija izložbe: Nada Premerl
Oblikovanje izložbe i plakata: Joža Ladović
Društveni se život Zagreba početkom 19. stoljeća uglavnom odvijao u privatnim kućama. Nisu postojali javni objekti gdje bi se ondašnji građani mogli sastajati i zabavljati. Nakon velike krize, poslije napoleonskih ratova građanstvo se sve više ekonomski i politički oporavlja pa preuzima i organizaciju zabavnog i društvenog života. Po uzoru na srednju Europu i u Zagrebu se osnivaju razna društva kao novi, demokratskiji oblik zajedničkog života. Dakako, najomiljenija razonoda bio je ples, koji je u prvom redu bio oblik društvenog života, a tek potom zabava. Snažan poticaj razvoju društvenosti dali su ilirski preporoditelji.
Uz kulturna, pjevačka, sportska i zabavna društva, koja uz svoju osnovnu djelatnost priređuju izlete i zabave, postoje i društva koja okupljaju intelektualce zainteresirane za znanost i umjetnost, kao i dobrovoljna humanitarna društva. O intenzivnom društvenom i zabavnom životu Zagrepčana u 19. stoljeću najrječitije govori popis zagrebačkih društava iz osmog desetljeća. U Zagrebu je tada bilo 37 registriranih društava, a grad je brojio jedva 20.000 stanovnika.
Po uzoru na slična društva u srednjoj Europi i u Zagrebu je godine 1786. osnovano “Građansko streljačko društvo”. U 19. stoljeću ovo društvo okuplja sve uglednije Zagrepčane, bez obzira na podrijetlo i zanimanje. Osim streljačkih natjecanja priređuju se i sjajni plesovi, pa zgrada Streljane (danas Tuškanac 1) ubrzo postaje i desetljećima ostaje središte društvenog života tadašnjeg Zagreba.
Izgradnjom palače Pejačević (1796.) u Demetrovoj 1 Zagreb dobiva posebnu plesnu dvoranu u kojoj su se već 1797. počele davati kazališne predstave. Godine 1807. kupuje palaču grof Amade, koji priređuje brojne kazališne predstave putujućih glumačkih družina, pa je od tada zgrada poznatija pod imenom Amadeovo kazalište. Iako su se predstave davale uglavnom na njemačkom jeziku, djelovanje Amadeovog kazališta omogućilo je zagrebačkim građanima da se upoznaju s dostignućima europske kazališne umjetnost.
Godine 1834. izgrađena je prva kazališna zgrada na Markovu trgu. Već krajem stoljeća zgrada postaje pretijesna pa se gradi novo Hrvatsko narodno kazalište u Donjem gradu (otvoreno 1895.).
Plesovi su bili glavni oblik zabave gdje se okupljalo najviše ljudi svih slojeva. Uz plesove 18. stoljeća – menuet, cotillon i četvorku – plešu se u 19. stoljeću jednostavniji plesovi: polka, galop, valcer i mazurka. Red plesanja bio je uvijek točno određen. Svaka dama i gospodin dobivali su na ulazu u dvoranu kartu ili knjižicu s popisom plesova, tzv. “plesni red”. Uz naznaku plesa nalazi se slobodan prostor za ime plesača ili plesačice, koje se zabilježilo olovčicom priloženom uz plesni red.
Godine 1860. otvara se u Zagrebu i prva plesna škola kojom četrdesetak godina rukovodi Pietro Coronelli.
Plesovi se priređuju u plesnoj dvorani palače u Demetrovoj 1, u Banskoj palači i u Nadbiskupskom dvoru, u redutnoj dvorani kazališta na Markovu trgu, Streljani na Tuškancu, dvorani Narodnog doma u Opatičkoj 18, Hrvatskom glazbenom zavodu u Gundulićevoj 6 i u zgradi “Sokola” (danas Trg m. Tita 6).
“Glazbeno društvo” osnovano je 8. svibnja 1827. godine. Umjetničko djelovanje Društva sastoji se u organiziranju internih i javnih akademija. Društvo ima simfonijski orkestar koji broji oko tridesetak glazbenika. Koncerti se u početku održavaju u dvorani Akademije na Katarinskom trgu, a društvene prostorije nalazile su se u kući Šuflaj, Grič br. 2, kasnije u Dugoj ulici 16. Godine 1829. Društvo je otvorilo prvu glazbenu školu u Zagrebu u zgradi Akademije. Godine 1861. Društvo prerasta u “Narodni zemaljski glazbeni zavod”.
“Društvo čovječnosti” osnovano je 1846. U ovom društvu okupljali su se svi staleži, od skromnih obrtnika do hrvatskih banova. Cilj društva bio je “pomagati sirotinju i sve one koji se po nevolji nađu na rubu bijede i propasti”. Godine 1875. Društvo je otvorilo i pučku kuhinju u Skalinskoj 7. Svake godine organiziralo je tombolu na Jelačićevom trgu.
Snažan poticaj razvoju društvenosti u dijelom germaniziranom Zagrebu dali su ilirski preporoditelji koji godine 1847. osnivaju društvo “Dvorana” i za tu svrhu kupuju palaču Drašković u Opatičkoj 18. Svrha Društva bila je “napose u čitanju raznih časopisah i inih zabavnih spisah, igranju dozvoljenih igara i u plesu”.
“Kasino”, mađaronsko društvo djelovalo je kao opozicija ilirskoj “Dvorani” od 1841. do 1848. Njegovi su se članovi sastajali i priređivali plesove u bivšem Amadeovom kazalištu u Demetrovoj 1.
“Društvo za povjesnicu jugoslavensku” osnovano je 1850. na poticaj Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Prvi paragraf Pravila društva utvrđuje: “Svrha društva je istraživanje, odkrivanje, sakupljanje i čuvanje starinah i stvarih koje se na život i historiu naroda našega protežu”.
Pjevačko društvo “Kolo” osnovano je 1862. godine u zgradi Streljane. Nekoliko hrvatskih rodoljuba i ljubitelja glazbe osnovalo je društvo kojemu je namjera bila da unaprijedi hrvatsku narodnu glazbu. Društvo priređuje koncerte, zabave s plesom i organizira izlete u bližu okolicu.
Prvi pokušaj osnivanja radničkog obrazovnog društva koncem sedmog desetljeća 19. stoljeća nije uspio. Vlasti tada nisu dopustile samostalno organiziranje radnika. Skupina radnika osnovala je 1872. radnički pjevački zbor kao osnovni i najpopularniji oblik svoje kulturne djelatnosti. Odmah se upisalo šezdesetak pjevača koji su imali probe u kavani Weis (ugao Ilice i Frankopanske). Vlasti su kasnije ipak odobrile i predloženi statut tako da je prvo “Radničko društvo” napokon utemeljeno 19. siječnja 1873. Društvo osniva knjižnicu i čitaonicu, ima pjevački zbor, priređuje zabave s plesom i na taj način uskoro postiže društvenu afirmaciju. Pjevački zbor Društva dobio je 1884. godine ime “Sloboda”, koje samo po sebi govori o idejnoj koncepciji Društva.
Na poticaj dr. Josipa Fona i učitelja gimnastike Miroslava Singera osnovan je krajem 1874. “Hrvatski sokol” u Zagrebu. “Hrvatski sokol” je gimnastičko i zabavno društvo koje u svom sastavu ima amaterski orkestar, mačevalački i biciklistički odsjek te organizira izlete i zabave. Sokolska organizacija rodila se u Češkoj (1862.) pa je posredstvom “Slovenskog sokola” (1863.) doprla do Zagreba, gdje je našla mnogo pristaša zbog svoje sveslavenske narodne ideje. U “Sokolu” su bili zastupljeni svi staleži: obrtnici, činovnici, intelektualci i aristokracija. Prvi sokolski izlet na Sljeme organiziran je 13. lipnja 1875. u zajednici s “Hrvatskim planinarskim društvom” (osnovano 1874.) i pjevačkim društvom “Kolo”. Godine 1876. održan je prvi kostimirani ples “Hrvatskog sokola” u Streljani. Odbornik društva, ing. Milan Lenuci, izveo je dekoraciju dvorane i izradio nacrte kostima. Od tada “Sokol” svake godine priređuje kostimirane plesove.
Do prvih organiziranih oblika okupljanja likovnih umjetnika dolazi u drugoj polovini 19. stoljeća. Inicijativu je već 1868. dao dr. Izidor Kršnjavi. Godine 1870. potvrđena su pravila, ali je prvo društvo utemeljeno istom 1878. pod nazivom “Društvo umjetnosti”. Iz “Društva umjetnosti” istupili su 1897. mladi umjetnici i pod vodstvom Vlahe Bukovca, zajedno s književnicima, osnovali “Društvo hrvatskih umjetnika”, koje prestaje djelovati 1903., a članovi se opet vraćaju u matično udruženje, koje se od tada zove “Hrvatsko društvo umjetnosti”.
U svibnju 1879. sastala se skupina ljudi kod “Krampusa” (I. Gerersdorfer, F. Strozzi, A. Fijan, N. Milan, A. Schlesinger i J. Šenoa) koja je osjetila potrebu da osnuje društvo u kojem bi se moglo zabavljati, razgovarati o svakodnevici, umjetnosti i literaturi. Nakon raznih prijedloga, slušajući kreketanje žaba iz obližnje bare, prihvaćaju pozdrav “kvak” i ime društva “Kvakački klub”. Godine 1880, 1. studenoga, uselili su se u vlastite prostorije u Demetrovoj 3. Svake subote održavaju se “Kvakancije”. Pravila zabranjuju razgovor o politici i vjeri. U razvoju društvenog života u Zagrebu ovo je možda jedinstveni primjer kako se jedno društvo, koje je okupljalo pripadnike različitih profesija (bankare, industrijalce, činovnike, profesore, liječnike, umjetnike i dr.) moglo održati u slozi.
Nada Premerl
O izložbi iz pera Vladimira Malekovića
Osim suncobrana i rukavica, sudeći po predmetima s ove izložbe, malo što je bilo crno u društvenom životu Zagreba u 19. stoljeću. Mlado građanstvo, naglo obogaćeno, započelo je tada svoju povijesnu redutu čiji će vedri zvuci i raskošne boje potamnjeti tek u pokolju Prvoga svjetskog rata. Do tada Zagreb će se, kao i drugi srednjoeuropski gradovi, zabavljati na način koji pokazuje visokorazvijene oblike društvene uljudbe: pučke zabave u Maksimiru, planinarski izleti, ilirski plesovi, pjevačka i tjelovježbačka društva, klizanje na ledu i biciklističke utakmice sastajališta su različitih društvenih slojeva na kojima se, barem na trenutak, manifestira socijalna solidarnost i visokokulturni oblici međuljudskih komunikacija.
Sve te priredbe i priredbice nisu bile samo snobovske navike, nego su one za posljedicu imale novo shvaćanje gradskog prostora kao ambijenta društvenog saobraćaja. U to vrijeme sagrađen je perivoj Maksimir, podignuta je “Sokolana”, zatim zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta, Ilirci su otkupili “Dvoranu” u Opatičkoj ulici za svoje priredbe, isplaniran je Zrinjevac. Zagreb je dosegao vrhunac smišljenog urbanističkog rasta koji se nije dao smetati ni naglom gradnjom ni nezasitnim apetitom mlade industrije za prostorom.
Ova nervozna građansko-gospodarska revolucija nalazila je trenutke oduška u već nabrojenim oblicima društvenih zabava koji su nastavljali tradiciju uljudbe iz prethodnih epoha. Zajednički ciljevi nacionalne resurekcije ujedinjavali su na tim priredbama obrtnike, industrijske poduzetnike i preživjelu aristokraciju. Materijalno blagostanje pomirivalo je suprotnosti koje će izbiti kasnije, početkom 20. stoljeća, u svjetskoj kataklizmi.
Ono što je ostalo po sekreterima i drugim skrovitim mjestima zagrebačkih stanova od toga romantičkog razdoblja hrvatskoga građanskog društva sada je Muzej grada izložio u svojim vitrinama. Ima tu bilikuma s urezanom parolom vodiljom “Za dom i rod”, posjetnica i diploma, zastava i odlikovanja, vatrogasnih šljemova i mošnji za novac, muzičkih automata i izblijedjelih fotografija; sve su to skromna svjedočanstva bogatoga društvenog života u čijoj atmosferi se rodio i Ilirski preporod i Prvo hrvatsko društvo umjetnosti i Društvo čovječnosti, društva koja su se, doduše, ponekad od zbilje zaklanjala lepezama, ali koje su oslikali Raškajeva, Tišov i Bukovac. I njegove krabulje imale su razinu. Igraće karte za tarok upotrebljavane u Zagrebu u 19. stoljeću imaju viši nivo “turističke” prezentacije nego bilo koji suvremeni turistički prospekt!
Ekonomski napredak bio je cilj mnogih manifestacija zagrebačke sredine 19. stoljeća, ali je i kultura često bila svrha. Čak i humorističko društvo “Kvak” u svom statutu zapisuje da je dužnost njegova članstva da “pristojnom šalom podržavaju društvenost, a unapređuju uljudbu”.
Vladimir Maleković
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Vezani članci
Maleković, Vladimir. Krabuljni ples građanske društvenosti. // Vjesnik, 25. siječnja 1975., str. 8.
