Prigodna informativna izložba u povodu Dana grada Zagreba (16. studenoga)
Koncepcija izložbe: Nada Premerl
Stručni suradnik: Boris Mašić
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Izložba po prvi puta pokazuje predmete koji čine dio teme budućeg stalnog postava Muzeja grada Zagreba: Vjerski i redovnički život u Zagrebu 17. i 18. stoljeća. U tom razdoblju vjera i crkva najaktivnije sudjeluju u cjelokupnom kulturnom i gospodarskom razvoju Zagreba i to ponajviše dolaskom Družbe Isusove i redovnica sv. Klare na zagrebački Gradec.
A kako bi naš postav trebao biti odraz svih oblika života i povijesti grada, gdje bi se istaknuli svi bitni momenti koji su taj razvoj pokretali, svakako i ova tema čini jedan važan isječak u bogatoj biografiji Zagreba. U koncepciji novog stalnog postava u prvi nam se plan nametnula zgrada koju smo baštinili i želimo što više iskoristiti njenu arhitektonsku slojevitost u prezentaciji stalnog postava.
Osim arhitektnonske vrijednosti objekta arheološka su nam istraživanja, koja su prethodila obnovi objekta, podastrijela nove rezultate o kontinuitetu naseljenosti i života na Gradečkom brdu. Ta činjenica nas je, naravno, obradovala, ali i obvezala na izmjenu metodološkog programa. Sustavna arheološka istraživanja vodio je Zavod za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom prof. Marije Šmalcelj (1990. – 1995.). Konzervatorska istraživanja proveo je Hrvatski restauratorski zavod pod vodstvom prof. Silvija Novaka (1992. – 1994.) Pod zemljom su otkrivene prapovijesne nastambe i artefakti od kasnobrončanodobnih zemunica do halštatskih i latenskih nastambi. Odlučili smo pokazati ih uz manje intervencije in situ.
Godine 1646. klarise dolaze iz Požuna (Bratislave) u Zagreb i osnivaju svoj samostan na Gradecu (red sv. Klare, kao ženski ogranak franjevačkog reda, osnovala je sv. Klara iz Asizija 1212. godine.). Gradski magistrat im poklanja zemljište uz Popov toranj gdje grade građevinu složenih prostornih sklopova, koja prati srednjovjekovne obrambene zidine, a sa zapadne strane oblikuje novu ulicu, kasnije po njima nazvanu Opatičkom vulicom. Uz veliku pomoć hrvatskoga plemstva, posebice grofa Gašpara Draškovića, uselile su već u srpnju 1650. u novi samostan.
Na izložbi smo pokazali bogatu zbirku predmeta dnevne uporabe, baštinu gospa naših svete Klare, kako su ih zvali Zagrepčani u 18. stoljeću, pronađenih pod zemljom negdašnjeg samostanskog klaustra. Ti jedinstveni predmeti iz 17. i 18. st. dragocjen su dokaz kulture života klarisa na zagrebačkom Gradecu.
Posuda za kuhanje na otvorenoj vatri, 1650.-1782. god., MGZ 94 A Cjediljka, 1650.-1782. god., MGZ 242 A
Pećnjaci s likom Bogorodice, 1650.-1782. god., MGZ 523A , MGZ 570 A
Pronađeno je i konzervatorski dotjerano keramičko posuđe, dijelovi peći, sitni predmeti vezani uz svakodnevicu redovnica, čaše, mnoštvo bočica za lijekove, koje smo izložili uz zanimljiv popis lijekova zagrebačkoga ljekarnika Karla Fröschla, koji krajem 18. st. vodi evidenciju lijekova koje koriste redovnice. Iz toga popisa saznajemo čitav niz zanimljivih podataka pa čak i imena redovnica. Povjesničari medicine bi vjerojatno iz toga popisa zaključili od čega su one bolovale, no, po svemu sudeći, najviše ih je mučila prehlada, jer gotovo je svaka koristila čaj ili tinkturu protiv kašlja, zatim balzam za rane, tinkture protiv visoke temperature, sredstva za čišćenje itd.
Račun ljekarnika Karla Fröschla za lijekove klarisa, Bočica za lijekove, 1650.-1782. god., MGZ 506 A
MGZ 5845
Iz brojnih sačuvanih arhivskih spisa saznajemo da su u samostan većinom pristupale kćeri hrvatskih velikaša, od Zrinskih, Draškovića, Patačića, Keglevića do Oršića i drugih.
Kandidatkinje su u samostan uvijek donosile neki “miraz”, uglavnom novac, tako da je samostan ubrzo stekao brojna imanja i gotovinu. “Gospe opatice” su čak posuđivale Zagrepčanima novac i živjele od nemalih kamata. Prema strogim pravilima redovničkog života nisu smjele izlaziti iz samostana, živjele su skromno, siromašno i kontemplativno. Poglavarica samostana, koju nazivaju “majka abatisa”, upravljala je samostanom i zastupala redovnice, čuvala je samostanski ključ i pečate.
Kasice, 1650.-1782. god., MGZ 251 A, MGZ 389 A
Najglasovitija majka abatisa bila je svakako Judita Petronila Zrinska, kći hrvatskoga bana Petra Zrinskog i Katarine Frankopan. Na izložbi je po prvi puta izložena isprava iz muzejskog fundusa, kojom je ona dala u zakup vinograde, a za uzvrat su zakupnici morali samostanu svakoga ljeta dati tri vjedra dobroga mošta, četiri kopuna i pet novčića.
Redovnice su osnovale i privatnu žensku školu u kojoj su, uz ostalo, podučavale pjevanje i glazbu. Iz popisa imovine, koji je sačinjen nakon ukinuća reda 1782. godine, saznajemo da je u ćelijama pronađeno mnoštvo knjiga, šezdesetak u svakoj ćeliji, čak šest glasovira, tri čembala i više gusala. Njegovale su hrvatski jezik – gotovo sve isprave i pisma redovnica pisani su hrvatskim jezikom. “Reda svete matere Klare kloštra zagrebačkoga opatice”, kako su ih iz milja zvali Zagrepčani, bile su povezane s franjevcima na Kaptolu, koji su za njih obavljali svjetovne poslove i službu Božju u samostanskoj crkvi Presvetoga Trojstva.
Bogati duhovni život i opstojnost samostana na zagrebačkom Gornjem gradu prekinut je uredbom cara Josipa II. 28. veljače 1782. godine, kojom je ukinuo red sv. Klare. Redovnice su morale predati ključeve samostana i svu imovinu Ugarskoj kraljevskoj komori.
Nada Premerl
Kratka povijest samostanske zgrade
Samostanska zgrada građena je od 1647. do 1650. godine. Gradnja samostanske crkve započeta je 1658., a 2. listopada 1670. posvećena je Presvetom Trojstvu. Zemljište za gradnju samostana dodijelio je gradski magistrat. U jednom se dokumentu navodi da je redovnicama dan i prepušten “veliki prostor od kuće i zemljišta građana ... unutar zidova grada da se ondje sagradi samostan redovnica sv. Klare”. To je zaista velika parcela na sjeveroistočnom vrhu Gradeca (danas Gornji grad), omeđena sa sjeveroistoka srednjovjekovnim obrambenim zidom, a sa zapadne strane ulicom, koja je kasnije po redovnicama i prozvana Opatičkom. Južna granica je zauzimala današnje dvije parcele (Opatička 16 i 18).
Tloris i presjek bivšeg samostana klarisa sa crkvom Sv. Trojstva, 1816. god., MGZ 2629
Redovnice su koristile i susjedne zgrade. Godine 1698. preuzele su “pivnicu” zapadno od Popova tornja, tzv. “Zakmardijevu žitnicu”, podignutu 1651. godine.
Samostan je u dva navrata nastradao u požaru: 1674. i 1706. godine. Redovnice su tada bile prisiljene napustiti samostansku zgradu, jer je požar uništio ne samo inventar nego i stropove, podove i krovište. Privremeno su tada udomljene u Franjevačkom samostanu na Kaptolu.
Izdužena parcela uvjetovala je i položaj crkve, sagrađene paralelno s ulicom. Svetište je bilo na južnoj strani, a glavni ulaz na zapadnoj s ulice. Zvonik je bio u prizemlju povezan s unutrašnjošću samostana. Crkva je bila jednobrodna s pravokutnim svetištem. Uz južni zid zvonika bila je kapela s malim predvorjem dostupna samo iz samostanskog vrta. Crkva je imala dvije sakristije, jednu uz svetište te drugu unutarnju dostupnu samo iz samostana. Za redovnice je najvažniji bio kor, gdje su dnevno molile časoslov i pratile službu Božju, jer nisu smjele silaziti u crkvu.
Redovnice su uselile u zgradu 1650. godine. U samostanu je uvijek bilo 25 do 26 redovnica, jer je toliko bilo ćelija. Samostan je imao četiri krila, sjeverno, istočno i južno te zapadni ulični zid s hodnikom koji je povezivao sjeverno s južnim krilom. Jasan znak izolacije redovnica zbog stroge klauzure jest slijepo ulično pročelje na kojem nije bilo prozora niti vrata, već samo naslikani iluzionistički prozori. Prozori i vrata na uličnom pročelju probijeni su tek početkom 19. stoljeća.
Samostan klarisa ukinut je carskom uredbom 27. veljače 1782. godine. Redovnice su smjele ostati u zgradi još pet mjeseci. Imetak samostana i samostanska zgrada pripali su “Vjerozakonskoj zakladi”, a već su godine 1785. ovdje smještene Komorska uprava i Infanterijska regimenta Franza Karla. Godine 1822. grof Vojkffy kupuje crkvu bivših klarisa, koju ruši 1823. Neuredno gradilište puno kamenja, opeke i crijepa kupio je 1835. grof Karlo Drašković, koji je do konca 1838. godine sagradio palaču, koja postoji i danas.
Godine 1831. u dijelu samostanske zgrade bile su prostorije Poštanskog ureda, a 1851. smještena je u zgradu Financijska zemaljska direkcija. Državna je blagajna ostala u toj zgradi sve do 1945. god.
Muzej grada Zagreba uselio se u zgradu 1947. godine.
Samostan je velikim dijelom izmijenjen pregradnjama u 19. stoljeću. Dobro je očuvano sjeveroistočno krilo. Na sjevernom i zapadnom pročelju sačuvani su ostaci zidnih slikarija pa su zato na tim pročeljima obnovljene freske.
Nada Premerl
Pravila redovničkog života klarisa
- Neka Predstojnica sve poduzima s vijećem zastupnica, a ne s djevojkama.
- Neka sve dođu na službu Božju danju i noću i neka se zavjetuju odano i razgovijetno, prema točkama.
- U vrijeme održavanja službe Božje neka ništa ne šapću, neka ne čitaju, neka se ne klate ovamo onamo, već stojeći pred molitvenikom neka složno pjevaju, a one koje postupaju drukčije, neka budu kažnjene bez milosti.
- Božju službu neka održavaju s poštovanjem i poniznošću, a molitvenik ne bacaju kao inače.
- Na udarac ili na zvuk zvona neka sve sestre budu obvezne okupiti se u blagovaonici na doručak i ručak ili za blagoslov. Predstojnica može udaljiti zločeste i neposlušne.
- Ako neka od sestara ne podnosi kaznu koja joj je pravedno određena ili se opire nekom njezinom dijelu, takav slučaj neka se prepusti Ministru reda. To se ne može ukinuti ili izmijeniti poslije jednoga dana.
- Neka uvijek bude tišina u koru, u blagovaonici za vrijeme objeda te u spavaonici.
- Za stolom neka se uvijek održi čitanje, a Magistra neka izloži pravila i naredbe.
- Neka Predstojnica ne ide sama do vrata nego, prema starom i časnom običaju, neka se vrata zatvaraju uvijek u isto vrijeme.
- Neka svjetovnjaci ne ulaze neprestano u unutrašnjost samostana, a protivno pravilu o zabrani.
- Djevicama zavjetovanima Bogu nije dopušteno da nose dječake na rukama na način kojim to čine svjetovnjaci.
- Neka se pečat čuva na stari, časni način. Pisma neka se ne šalju i ne primaju bez dozvole Predstojnice.
- Ako neka od sestara, koja je uz pomoć Duha Svetoga već bila postigla duševni mir, bude slijepo obuzeta i poremećena bezbožnim utjecajem, Predstojnica i sve sestre su obvezne da je stave u zatvor i da joj tamo uskrate hranu i vodu sve dok joj Ministar reda ne ukine kaznu.
- Neka se kaptol saziva svakih petnaest dana i neka se iz nijednog razloga ne propusti.
- Svaka sestra koja je drugu rasrdila ili izgrdila, neka se liši pokrivača.
- Svaka službenica koja bi bila nemarna prema svojoj dužnosti, neka bude lišena te dužnosti, a ako bude netrpeljiva, neka joj se oduzme aktivno i pasivno pravo glasa koje joj može vratiti samo Ministar reda.
- Neka Magistra odredi jedan sat koji je obvezan za čitanje, a ako koja od njih ne dođe, neka se kazni prema odluci Magistre.
- Ako loši postupci neke od sestara budu razlog za dolazak i pozivanje poštovanog oca Ministra reda, neka se troškovi plate njezinim, a ne sredstvima reda.
- Neka nijedna sestra samovoljno ne radi i ne šije i neka ne prima osobno nagradu, to jest novac za svoj rad, nego neka se sve preda u ruke Predstojnici.
- Neka sestre samo zajednički drže piliće, krave ili golubove.
- Neka jednodušno streme k poštivanju pravila. Otac Ministar reda stavlja na savjest Predstojnici i vijeću sestara sve ove odredbe. Radi njihovog obdržavanja, neka Predstojnica bude prva u pokoravanju pravilima, a ostale neka je u tome slijede. Ministar reda je odredio i potvrdio vlastoručno.
Prijevod: Branka Molnar
Slike s izložbe
Vezani članci
Jendrić, Dorotea. Život klarisa. // Večernji list, 18. studenoga 1996.
Škunca, Josip. Baština gospa naših svete Klare. // Vjesnik, 25. studenoga 1996.
