Izložba fotografija u povodu 25. godišnjice oslobođenja Zagreba
Koncepcija izložbe: Vanda Ladović, Nada Premerl
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Ovom se izložbom htjelo, iznoseći određene bitne činjenice, prikazati jednu od najznačajnijih djelatnosti u životu i razvitku našega grada u proteklih 25 godina: njegovu izgradnju i u vezi s njom njegov prostorni razvitak. Razvoj, što ga je kroz to vrijeme proživljavala cijela zemlja, pa tako i Zagreb, očigledan je na svim područjima života, na svim poljima djelatnosti. Bilo bi gotovo nemoguće sav taj razvoj, pa makar se radilo samo o nekom ograničenom području jednoga grada, prikazati na jednoj izložbi, a da se ne izloži opasnosti da takva izložba obiljem materijala ne zamori gledatelja, da gledatelj od preobilja ne vidi najbitnije, najznačajnije, najvrednije, ukratko da se ne riskira da svrha izložbe bude promašena.
Tako se i u prikazu ove jedne grane života Zagreba, njegove izgradnje kroz proteklih 25 godina, na ovoj izložbi trebalo iz istih razloga osvrnuti na najznačajnije, jer se na tom području kroz to vrijeme toliko toga zbilo, toliko toga stvorilo, da je upravo nemoguće sve to prikazati na izložbi, a pogotovo u jednom ograničenom i relativno malom izložbenom prostoru. Stoga, a i radi preglednosti sadržaja, tema je prikazana samo poznatijim, značajnijim činjenicama iako ona obrađuje jednu od najznačajnijih aktivnosti života slobodnoga Zagreba u toku posljednjih 25 godina, tj. aktivnosti po kojoj je Zagreb u tom razdoblju daleko prerastao okvire do tada relativno maloga grada i postao velegrad.
Izgradnja u socijalističkom Zagrebu od oslobođenja do danas bila je izvanredno dinamična, jaka, bogata i svestrana, sigurno jedna od najsnažnijih, ako ne i najsnažnija u prošlosti našega grada uopće, pogotovo ako se uzme u obzir da se ona dogodila u relativno kratkom vremenu. U svim dijelovima grada i njegove dotadašnje periferije gradili su se punim tempom stambeni objekti i naselja, tvornice, škole, fakulteti, privredni, poslovni i prometni objekti, upravno-administrativne zgrade, instituti, domovi kulture, hoteli, sportski objekti, objekti na području zdravstva, kulture itd.
Rađaju se čitava nova naselja, novi predjeli grada, tzv. mikrorajoni. Grad se ne širi kao uvijek do tada samo prema zapadu i istoku, već prvi puta u njegovom razvoju, odlučno i planski i prema jugu, prelazeći ne samo željezničku prugu, već i rijeku Savu.
Odluka Narodnog odbora grada da se nova vijećnica podigne na današnjem mjestu, u Trnju, dakle južno od željezničke pruge, bila je naročito značajna kao impuls za podizanje i drugih zgrada kulturno-prosvjetnog, upravno-administrativnog i uopće javnog značenja na tim prostorima: Palače pravde, palače Komunalne banke i DOZ-a, palače CK SKH, palače Elektroprivrede, Radničkog sveučilišta “Moše Pijade”, Doma Matice iseljenika Hrvatske, Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski”, zgrada Filozofskog, Strojarsko-brodograđevnog i Elektrotehničkog fakulteta, Visoke tehničke škole, Hotela “Internacional”, Omladinskog hotela “Sport”, sportske dvorane, zimskog plivališta itd.
Uz izgradnju objekata javnog značenja ostvaruje se, dakako, na tom užem i širem prostoru i vrlo jaka stambena izgradnja, koja je zajedno s ostalim građevinama tom predjelu grada, starom Trnju, dala sasvim nove dimenzije, novu sliku, novu modernu, suvremenu notu. Trnje je određeno da postane novi upravno-administrativni i kulturno-prosvjetni centar našega grada.
No, izgradnja i širenje grada nastavili su se i dalje prema jugu, prešli na desnu obalu Save i počeli osvajati široke, dotad puste prekosavske prostore. Davna želja da Zagreb jednom u budućnosti prijeđe svoju rijeku počela se ostvarivati. Predratnu skromnu stihijsku izgradnju, periferijskog i ponešto seoskog karaktera na područjima Podbrežja, Savskoga gaja i drugdje na tom velikom prostoru, zamijenilo je sistematsko, plansko izgrađivanje grada kao adekvatno, kvalitetno, ravnomjerno nastavljanje njegovog dijela na lijevoj obali Save.
Zamišljeno je da se na tom ravnom prostoru nekadašnjih savskih ledina izgradi novi grad s oko 250.000 stanovnika, grad koji će se, uz ostalo, sastojati uglavnom od nekoliko manjih ili većih stambenih naselja, mikrorajona.
Prvi je poslije rata na ovaj teren zakoraknuo Brodarski institut, a poslije njega i Zagrebački velesajam koji je dao jak poticaj za daljnju izgradnju tog prostora i njegovo uključivanje u gradski život.
Bržu izgradnju zona desne savske obale naročito je omogućila i pospješila gradnja novog Mosta slobode, koji je još čvršće i bolje povezao grad ne samo s njegovim bližim, neposrednim prekosavskim područjem, već i sa mnogo daljim prostorima u južnom i jugoistočnom pravcu od Zagreba.
Na susjednim prekosavskim prostorima niču nova stambena naselja: Remetinec, Savski gaj, Trnsko, Siget, Sopot, Zapruđe, Utrina. Da bi ova naselja mogla živjeti manje više neovisno od stare gradske jezgre, predviđeno je, a djelomično i ostvareno, da im se dade sve što je građanima potrebno za normalan život, da se podignu ondje javni objekti različite namjene, od društvenih, kulturnih i prosvjetnih ustanova i sportskih objekata, do mreže trgovačkih radnji i snabdjevačkih centara, parkova, šetališta i dječjih igrališta.
Novi prekosavski Zagreb širit će se planski dalje prema jugu, sve do ogromnog zagrebačkog željezničkog čvora s velikim ranžirnim kolodvorom, na čijoj su izgradnji radovi također već u punom toku.
Dosadašnjom izgradnjom dosavskog i prekosavskog prostora zacrtan je, a dobrim dijelom i ostvaren, plan izgradnje Novog Zagreba koji će jednog dana, kad se taj plan potpuno realizira, biti grad na rijeci Savi, a ne više pokraj Save. Sava će, kao i u mnogim velikim svjetskim gradovima, kao vječno živa, neumorna voda protjecati kroz sam grad, davati mu svježinu, ritam i neku posebnu, naročitu živost i draž.
No, u tih 25 godina slobodnog, socijalističkog Zagreba nije se gradilo samo na novim prostorima koji su se formirali ispod željezničke pruge i južno od Save, već i na prostorima sjeverno od pruge, na svim stranama, gdje god je još bilo slobodnih gradilišta: u Ulici Rade Končara, Savskoj cesti, Trgu maršala Tita, Ilici, Pantovčaku, Martićevoj, Kačićevoj, Pierottijevoj, Daničićevoj, Vlaškoj i Petrovoj ulici, Kvaternikovom trgu, Maksimirskoj, Mlinarskoj i Bijeničkoj cesti itd. Građeni su stambeni, poslovni, sportski i drugi objekti javnog karaktera: Arhitektonski fakultet u Kačićevoj i Tehnološki fakultet u Pierottijevoj ulici, osnovne škole na Pantovčaku i Mlinarskoj cesti, Institut “Ruđer Bošković” na Bijeničkoj cesti, Međugradska telefonska centrala u Draškovićevoj ulici, neboder na Trgu Republike, bivša općina Črnomerec u Ulici X. korpusa, Vitićev neboder u Vojnovićevoj i Iblerov neboder u Martićevoj ulici, ŽELJPOH na Trgu maršala Tita, NAMA na Kvaternikovom trgu, “Slovenijales” u Savskoj cesti, Stadion “Dinama” u Maksimiru itd.
Na prostoru sjeverno od željezničke pruge i Save, dakle na starom području izgradnje, razvoja i širenja grada i južno od pruge gdje se i prije, ali neplanski i divlje gradilo, izgrađeno je dosta i stambenih objekata i naselja. Tako su izgrađeni Voltino i Pupinovo naselje u blizini tvornice “Rade Končar”, moderni stambeni mikrorajoni Knežija i Srednjaci u južnom dijelu Trešnjevke, Gajnice u bivšoj općini Črnomerec, Vrbik, odnosno Drvarska, Kozarska, Zelengorska i Sutjeska poljana na području Trnja, stambeni blokovi u Kuhačevoj i Martićevoj ulici i na Ružmarinski, Folnegovićevo naselje, naselje na Voćarskoj cesti, Borongaju i u Volovčici, Grana i Klaka u Dubravi itd.
Treba svakako spomenuti i posebne građevne komplekse – Pionirski, Studentski i Filmski grad, pristanišne zgrade Aerodroma “Zagreb” u Plesu, zatim hladnjaču, toplanu, kao i sasvim naročiti objekt – žičaru na Sljemenu.
Posebno mjesto u 25-godišnjem razvoju slobodnog, socijalističkog Zagreba zauzima izgradnja novih tvornica, tvorničkih i srodnih objekata. U tom su vremenu nastali ili bili potpuno obnovljeni, među ostalim: Organsko-kemijska industrija OKI, Tvornica “Rade Končar”, Tvornica alatnih strojeva “Prvomajska”, Tvornica “Jedinstvo”, “Fotokemika”, Tvornica parnih kotlova, Tvornica lijekova “Pliva”, Pivovara, Tvornica željezničkih vozila “Janko Gredelj”, Tvornica žarulja, Tvornica odjeće “Naprijed” itd.
Još mnogo toga bi se moglo navesti što je na tom polju u proteklih 25 godina stvoreno u Zagrebu. Napose o izgradnji brojnih škola, bolničkih i drugih objekata na polju zdravstva, zatim o građevinskim radovima na objektima na području kulture, prosvjete itd., ali to naravno nije moguće prikazati na izložbi, kojoj je svrha da istakne ono najbitnije i na taj način, ne gubeći se u pojedinostima, učini što jači dojam, dade što jasniju, što pregledniju sliku onoga što je stvoreno.
Izloženi materijal, iako predstavlja samo jedan dio, samo izbor onoga što je napravljeno na polju izgradnje Zagreba u zadnjih 25 godina, dovoljno rječito i jasno govori o velikim naporima i uspjesima na tom području, a i o tome kako je u proteklih 25 godina, od oslobođenja do danas, Zagreb postao svojim vanjskim izgledom, svojom prostranošću, sasvim novi grad, grad sa svim obilježjima velegrada.
dr. Franjo Buntak
(izvor MGZ, Ostavština Franje Buntaka, kut. 3, fasc. 79)
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Vezani članci
J. M. Svečana proslava 25-godišnjice oslobođenja Zagreba. // Vjesnik, 3. travnja 1970.
Izgradnja Zagreba na fotografijama. // Vjesnik, 7. svibnja 1970., str. 3.
Udvostručeni grad. // Večernji list, 7. svibnja 1970., str. 6.
