Hrvatsko prirodoslovno društvo u suradnji s Muzejom grada Zagreba, Geološko-paleontološkim muzejom, Hrvatskim narodnim zoološkim muzejom i Mineraloško-petrografskim muzejom
Organizacijski odbor:
Josip BALABANIĆ, Zavod za povijest prirodnih, matematičkih i medicinskih znanosti, RZ Istraživačkog centra JAZU
Zdenko KUZMIĆ, Muzej grada Zagreba
Vanda LADOVIĆ, Muzej grada Zagreba
Nada PREMERL, Muzej grada Zagreba
Jakov RADOVČIĆ, Geološko-paleontološki muzej
Darko RUKAVINA, Geološko-paleontološki muzej
Nikola TVRTKOVIĆ, Hrvatski narodni zoološki muzej
Vladimir ZEBEC, Mineraloško-petrografski muzej
Koncepcija izložbe: dr. Josip Balabanić
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Izložba Jedno stoljeće Hrvatskoga prirodoslovnog društva predstavila je javnosti sve najvažnije dokumente i događaje u dugoj povijesti Društva od prvih početaka do danas. Svečano je otvorena 26. prosinca u 16 sati.
Izložbu je zamislio i postavio u ime Hrvatskoga prirodoslovnog društva dr. Josip Balabanić iz Istraživačkog centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u suradnji s Josipom Ladovićem te Muzejom grada Zagreba, Geološko-paleontološkim muzejom, Hrvatskim narodnim zoološkim muzejom i Mineraloško-petrografskim muzejom.
Uz izložbu je tiskana i posebna brošura o osnutku i djelovanju Društva koja je ujedno i vodič.
Hrvatsko prirodoslovno društvo osnovano je u Zagrebu 1885. godine. Najveću zaslugu za to ima Zadranin Spiridion Brusina (1845. – 1908.), prvi profesor zoologije na obnovljenom Zagrebačkom sveučilištu i prvi kustos prirodoslovnog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. On je nakon dugotrajnih priprema i velikih poteškoća zajedno s drugim tadašnjim uvaženim prirodoslovcima Đurom Pilarom, Antunom Gavazzijem, Dragutinom Gorjanovićem, Antunom Heinzom i drugima, potkraj 1985. napokon uspio osnovati zamišljeno društvo i zacrtati mu smjer djelovanja kojim se ono nadahnjivalo kroz cijelo proteklo stoljeće svoga postojanja.
Novoosnovano društvo hrvatskih prirodoslovaca postavilo si je dva glavna zadatka: unapređivati sve prirodoslovne struke i uz to širiti prirodoznanstvene spoznaje u narod.
Prvi svoj cilj HPD je ostvarilo izdavanjem svoga znanstvenog časopisa Glasnik, a zatim organiziranjem sekcija prema prirodoslovnim strukama te preko stručnih predavanja, kongresa i slično. Glasnik je objavljivao i članke na drugim, svjetskim jezicima, kako je Brusina već 1869. bio zamislio, radi lakšeg uspostavljanja znanstvenih veza sa svijetom. I doista, u Zagreb je u zamjenu za Glasnik počelo pristizati na stotine vrijednih časopisa i knjiga, koje su odigrale veliku ulogu u napretku našeg znanstvenog, istraživačkog rada. Glasnik se nakon Drugoga svjetskog rata zbog velike specijalizacije struka razdijelio u Glasnik matematičko-fizički i astronomski te Glasnik Biološke sekcije – danas Periodicum biologorum, u svjetskim razmjerima priznat biološki časopis.
Dio znanstvene djelatnosti Društva odvijao se putem sekcija, raznih odbora i pododbora. To su: najprije osnovana Geografska sekcija (1900) te između ostalih Astronomska, Ihtiološka, Entomološka, Fizičko-kemijska i druge, zatim Hrvatska ornitološka centrala i Biološka centrala. Postupno, u doba poslije Drugoga svjetskog rata, te su se grane na stablu Hrvatskoga prirodoslovnog društva osamostaljivale u posebna društva, Biološko, Kemijsko i druga, ali zadržavši veze s matičnim društvom iz kojega su nastale.
Druga zadaća Hrvatskoga prirodoslovnog društva koja je istaknuta već u prvim Pravilima jest popularizacija prirodnih znanosti. Tu svoju ulogu Društvo je ispunjavalo preko javnih znanstveno-popularnih predavanja u Zagrebu i drugim mjestima, zatim pokretanjem posebnih časopisa za popularizaciju znanosti Prirode (od 1911.) te nizovima (serijama) popularne biblioteke (1916), Male naučne (kasnije znanstvene) knjižnice i dr.
Društvo je važnu ulogu popularizacije znanosti odigralo i preko svoje Zvjezdarnice (od 1903.), njenih časopisa Čovjek i svemir (esperantska verzija: Homo kaj kosmo) i Almanah Bošković.
Nakon Drugoga svjetskog rata djelatnosti HPD-a osobito su se proširile i pojačale. Poslijeratna izdanja Male znanstvene knjižnice izlaze u desecima tisuća primjeraka donoseći svojim čitateljima iz pera naših najboljih znanstvenika lako razumljivo, pristupačno štivo. Časopis Priroda bio je pratilac rasta i oblikovanja generacija koje su danas zreli ljudi.
Danas Društvo zajedno s drugim društvenim organizacijama djeluje u okviru Socijalističkog saveza, ustrajno i dalje obavljajući svoj društveni zadatak – poticanje i razvijanje znanstvenog rada i razvijanje znanstvenog i prirodoznanstvenog mišljenja u najširim slojevima društva.
Za stručna društva koja su se od njega odvojila HPD danas treba predstavljati sponu i kohezijsku snagu. Neke sekcije još uvijek djeluju u okviru Društva: Sekcija za povijest znanosti, Sekcija za elektronsku mikroskopiju, a pododbor za zaštitu prirode djeluje u cijeloj SR Hrvatskoj kao sekcija »Mladi čuvari prirode«.
O stotoj obljetnici Hrvatskoga prirodoslovnog društva može se reći da je ono zaista ispunilo vrlo važnu ulogu okupljanja i poticanja prirodoznanstvenih istraživanja naših krajeva, da je bitno pridonijelo prisutnosti naših znanstvenih nastojanja u svjetskoj znanosti i da je dalo izvanredan doprinos znanstvenom prosvjećivanju ne samo hrvatskog nego i drugih jugoslavenskih naroda. Posebno valja istaknuti utjecaj što ga je HPD imalo na mlade, đačke naraštaje. (tekst preuzet iz: Hrvatsko prirodoslovno društvo (1885 – 1985). // Priroda : Časopis Hrvatskoga prirodoslovnog društva. LXXIV, 4(1985), str. 101.)
Katalog izložbe
Balabanić, Josip. Jedno stoljeće Hrvatskoga prirodoslovnog društva.
Zagreb : Hrvatsko prirodoslovno društvo, 1985.
Vodič kroz izložbu (II. dio izdanja)
Vezani članci
Izložba »Jedno stoljeće Hrvatskoga prirodoslovnog društva« u Muzeju grada Zagreba. // Priroda : Časopis Hrvatskoga prirodoslovnog društva. LXXIV, 4(1985), str. 124.
