Koncepcija izložbe: Vanda Ladović
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Prije nešto više od stotinu godina, u Zagreb koji je tada bio mala, jedva zamjetljiva točka na karti Austrougarske monarhije, doputovao je diližansom iz Chemnitza preko Beča izučeni litograf Julije Hühn. Doputovao je u onaj Zagreb kojega će tek za nekoliko godina (1862.) prve željezničke pruge približiti Europi, u kojem će na prvoj Gospodarskoj izložbi (1864.) između tovljenih svinja, pšenice i meda bojažljivo tražiti svoje mjesto i prvi lokomobili. Došao je u času kada je mali provincijski gradić, možda čak i usiljeno, želio postati ozbiljan grad.
Takav ga je Zagreb trebao, njega i njegovo umijeće, njegov pošten zanat. Međutim, u Juliju Hühnu Zagreb nije dobio samo litografskog majstora koji bi na izglačanim kamenim pločama znao, više ili manje vješto, ispisivati slova i izrađivati uobičajene ukrasne vinjete, nego je neočekivano dobio nadasve zanimljivu, likovno talentiranu i svestranu ličnost. Njegov rad i danas zaslužuje našu punu pažnju.
Prvih godina radi kao poslovođa u tada jedinoj zagrebačkoj litografiji Karla Albrechta. Sačuvani radovi iz tog vremena visoke su tehničke kvalitete i mogu ozbiljno konkurirati proizvodima bečkih i peštanskih litografija. Godine 1858. otvara vlastitu kamenotiskarnu koja nije značila samo njegov ekonomski uspjeh već i neophodni preduvjet za ostvarenje njegovih mnogobrojnih planova. Nije se zadovoljavao samo izradom već uobičajenih diploma, tiskanica, posjetnica, pozivnica itd., već je prvi u Zagrebu i u Hrvatskoj crtao i umnožavao karikature. Odnosile su se kako na političke prilike onog vremena, tako i na svakodnevni život Zagrepčana. Čas sa blagom ironijom, čas oštrim sarkazmom, vješta je Hühnova ruka rođenog karikaturiste znala zabilježiti i sitne, naoko beznačajne situacije iz života zagrebačkih purgera i ozbiljne probleme stranačkih borbi nakon pada Bachovog apsolutizma.
Da nam je ostalo sačuvano samo tih nekoliko karikatura kojima se ne mogu nijekati i likovne vrijednosti, o Juliju Hühnu ne bismo mogli niti smjeli govoriti samo kao o obrtniku.
Uz ime Julija Hühna vezan je i razvoj jedne specifične vrste ekonomske propagande kod nas. Iz njegove su litografije izlazile mnogobrojne naljepnice koje su krasile uglavnom boce vina i ostalih alkoholnih pića proizvođača iz čitave Hrvatske. Apsolutno dosižući standardnu kvalitetu tadašnje europske proizvodnje, ove su šarene naljepnice sa zvučnim imenima pića nesumnjivo pridonosile boljem plasmanu proizvoda.
Ipak najvažnije i iz današnje perspektive najznačajnije u ostavštini J. Hühna nisu ni njegove karikature, niti šarene naljepnice već njegov fotografski rad. Zahvaljujući Hühnovom interesu za otkrića L. Daguerrea i Niepcea Zagreb dobiva svog prvog fotokroničara. Njegove fotografije predstavljaju izuzetno vrijedan, za nas jedinstven kulturno-povijesni materijal, jer je jedino na njima sačuvan izgled Zagreba 60-ih godina 19. stoljeća. Razvijajući svoje snimke J. Hühn je u njima gledao samo pomoćno sredstvo za izradu litografskih veduta Zagreba i nije vjerojatno ni slutio da će postati tako značajno ime u povijesti naše fotografije. Skromna tehnička pomagala kojima se služio obilno je nadoknadio znalačkim odabiranjem motiva i smislom za kompoziciju pa neke od njegovih fotografija i unatoč promijenjenim kriterijima možemo smatrati umjetničkim.
Nemiran i poduzetan, Hühn prenosi u Zagreb modu litografskih veduta gradova koja je bila već tada proširena u Europi i prvi otiskuje niz litografskih listova s motivima Zagreba i okolice. I ta je Hühnova novina bila dobro primljena. Ubrzo su te vedute našle mjesta u domovima Zagrepčana, a u nekima su se sačuvale i do danas.
U svojoj tiskari koja se nalazila u Bregovitoj ulici, kroz nekoliko je godina Hühn štampao, ali i uređivao i izdavao vlastite novine (gospodarsko-trgovački list Agramer Wochenblatt i humoristički Vrebac). Utemeljio je u Zagrebu i prvu specijaliziranu trgovinu papira i crtaćeg pribora koju je 1914. od njegova nasljednika preuzeo Stjepan Kugli.
Ličnost Julija Hühna izdvaja se od ostalih predstavnika ere ekonomskog prosperiteta građanstva kod nas upravo po tome što njegove mnogobrojne aktivnosti nisu bile jedino i isključivo sračunate na vlastitu ekonomsku korist. Manje trgovac, više novator, manje obrtnik, a više istraživač s neskrivenim umjetničkim ambicijama, ovaj naturalizirani Zagrepčanin zaslužuje da dobije vidno mjesto na još, nažalost, neispisanim stranicama naše kulturne povijesti 19. stoljeća.
Vanda Ladović
O IZLOŽBI IZ PERA VLADIMIRA MALEKOVIĆA
Julije Hühn, pionir hrvatske litografije, nedovoljno je poznat u odnosu na mnogostruku aktivnost koju je razvio u Zagrebu sredinom 19. stoljeća. Izložba koju je priredio Muzej grada Zagreba uz pomoć bogatog materijala – diplome, tiskanice, listovni papir, naljepnice, pozivnice, posjetnice itd. daje nam dokumentaran uvid u značenje njegova rada za domaću sredinu tog vremena.
Julije Hühn potječe iz Tiringije. Litografiju je izučio kod Karla Albrechta pa se odmah zatim naselio u Zagrebu i tu 1858. otvara vlastiti litografski zavod koji djeluje sve do kraja stoljeća. Do osnutka njegovog zavoda grafički listovi za domaće potrebe otiskivali su se pretežno u Beču.
Hühn je prvi litografirao niz veduta Zagreba i drugih većih mjesta u Hrvatskoj. Te su litografije zanimljiva i dragocjena svjedočanstva, najstarija te vrsti u nas. On ih je izrađivao po vlastitim fotografijama ili prema crtežima drugih autora. Velik broj litografija istaknutih ličnosti hrvatskog političkog i kulturnog života izradio je na nagovor Ivana Kukuljevića-Sakcinskog.
Bogati materijal iz Hühnove ostavštine prezentiran na izložbi ne samo da svjedoči o visokom nivou litografije i mogućnostima fotografije od prije sto godina, već i impresionira zanatskom i likovnom komponentom. Bez pretjerivanja može se utvrditi da neka rješenja te reklamne grafike nisu kod nas do danas pređena.
Uz ime Julija Hühna vezana je i pojava političke karikature u Hrvatskoj. Dosad nije utvrđeno jesu li te karikature rađene prema vlastitim crtežima ili tek samo litografirane u njegovom ateljeu.
Izložba u povodu 70. godišnjice smrti Julija Hühna osvježava uspomenu na tog oca hrvatske litografije i upozorava na njegovu dragocjenu ostavštinu u koju će morati posegnuti svaki onaj koji traži autentične dokumente o izgledu naših gradova u drugoj polovici 19. stoljeća.
Vladimir Maleković
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Vezani publicirani radovi
Ladović, Vanda. Julije Hühn : (uz izložbu u Muzeju grada Zagreba). // Čovjek i prostor. 13, 154-155(1966), str. 13.
Ostali vezani članci
Maleković, Vladimir. Uspomene Zagreba : Izložba “Julije Hühn, zagrebački fotograf i litograf u XIX. st.” u Muzeju grada Zagreba. // Vjesnik, 10. siječnja 1966., str. 6.
Cvetkova, Elena. Tko je bio Julije Hühn? // Večernji list, 11. siječnja 1966., str. 7.
Venturini, Darko. Muzej grada Zagreba : Julije Hühn, zagrebački fotograf i litograf XIX stoljeća. // Čovjek i prostor. 13, 154-155(1966), str. 11.
