Autor izložbe: Jure Žaja
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Činjenica da tragično crpi snagu iz biti – onemogućen, otkriva nam se kao duhovni pokrivač izložbe radova – stvaratelja Jure Žaje. Cjelokupni njegov interes usmjeren je prema ispitivanju odnosa između stvarnog, sadašnjeg, i onog potencijalno mogućeg – sutrašnjeg. Krajnje točke duhovnih stanja obuhvaćenih izložbenim radovima (23 skulpture i deset crteža iz ciklusa Adam i Eva) uvjetno bismo mogli označiti pojmovima nemogućnost i mogućnost. Ukliješten između tih dviju suprotnosti, intenzivno doživljavajući prvu, naslućujući drugu, stvaratelj nam svojim djelom razotkriva društvom prikrivenu dimenziju bića.
Čuvstvo koje je u nama izazvano ragledavanjem izložbe, još dugo nas obuzima, a možda nam se i znatno kasnije dogodi da nam u sjećanje, naizgled bezrazložno, prodru vizije njegovih skulptura. Potpuno iskreni dijalog vođen na relaciji djelo – publika svojom sugestivnošću i potpunom uronjenošću u aktualnu problematiku, otkriva nam pitanja koje djelo postavlja kao naša neizgovorena pitanja.
Zračeći u materiji kondenziranom dramatičnošću, njegovi radovi izazivaju osjetilno strujanje ideja, koje osjećamo kao nešto duboko intimno.
Punu životnost Žajinom djelu daje do hvalevrijednog nivoa dovedena skladnost između forme i spiritualnog momenta.
U pogledu odnosa umjetnikovog djela prema stvarnosti jasno je vidljiv negirajući, antitetički moment. Vidimo da je lucidno formulirana Adornova teza o umjetnosti kao društvenoj antitezi društvu, koje se ne može samo iz sebe deducirati, i u djelu Jure Žaje našla svoj puni smisao. Taj neafirmirajući moment u odnosu prema stvarnosti rezultat je mogućnosti dijalektičkog mišljenja koje svojom analitičnošću i ujedno sintetičnošću prodire u predmet, uklanjajući periferno i stvaralački se koncentrira na suštinsko. Između ostaloga, upravo iz razloga shvaćanja čovjekove situacije danas, i iz razloga potpunog doživljaja sebe, Žajino djelo se na ovaj nedvojben način odredilo spram društvene zbilje.
Razgledavajući izložbu kao da nam se nameće odgovor na pitanje: "Što je čovjek danas?" Odgovor stvaratelja do srži utopljen u stvarnost ne pokazuje nam današnjeg čovjeka kao Mikelanđelovog, očišćenog od ideološkog, protegnutog prema vječno lijepom Davidu. Žaja nam baš suprotno otkriva, ne čovjekov ideal, već uznemirujuće stvarnog čovjeka, neautentičnog, usamljenog, uhvaćenog u birokratski mehanizam, zgnječenog, ...
Očigledna angažiranost Žajinog djela nije rezultat izvana nametnutih čimbenika, već je rezultat njegove intelektualno-moralne zrelosti i shvaćanja o nužnosti angažiranja. Humanistička usmjerenost njegove angažiranosti i pored realističkog prikaza situacije, nosi u sebi topli dah nade. Apsurd u Žajinom djelu nema univerzalnu, svemirsku dimenziju, već je rezultat odnosa čovjeka prema čovjeku, društva prema pojedincu. I upravo iz tog razloga Žajina nada nam se čini toliko bliskom.
Pored nedvojbenog prosvjeda kojim zrači umjetnikovo djelo, valja istaknuti da je upravo to djelo i nesumnjivi odgovor na pitanja za što se treba angažirati.
Rade Padovan
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Katalog izložbe
Padovan, Rade. Jure Žaja.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 1975.
Vezani članci
Cvetkova, Elena. K čovjeku. // Večernji list, 5. prosinca 1975., str. 5.
