Kacige u Hrvatskoj

Muzej grada Zagreba u suradnji s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, izložba u Galeriji Zvonimir, Zagreb


Koncepcija izložbe: Želimir Škoberne, Ivan Ružić
Oblikovanje izložbe: Ivan Ružić

Posuditelji izložaka:

Arheološki muzej Istre, Pula
Arheološki muzej Zagreb
Dvor Trakošćan
Franjevački samostan sv. Lovre, Šibenik
Gradski muzej Sisak
Gradski muzej Varaždin
Hrvatski povijesni muzej
Zlatko Ivković
Mirko Kukolj
Metropolitanska knjižnica, Zagreb
Tomislav Muhić
Muzej grada Koprivnice
Muzej grada Zagreba
Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split
Muzej Međimurja, Čakovec
Obitelj Pogačić
Miroslav Poljanec
Srđan Sabljarić
Središnji vojni arhiv MORH-a, Zagreb
Alojz Šestan
Šestan-Busch d.o.o.
Davorin Škrinjar
Vojni muzej, Zagreb


Međunarodna trgovina u Sredozemlju i ratni sukobi naroda Istoka i Zapada neminovno su međusobno utjecali na razvitak ratne, odnosno vojne tehnike. Gospodarski i tehnički nadmoćne civilizacije Orijenta su se prožimale i visokim tehnološkim dosegnućima u obradi kovina pretpovijesnih Europljana, što je posebice razvidno u razvitku zaštitnog oružja, metalnih štitnika za tijelo i glavu ratnika.

Osnovni oblici hladnoga oružja, nastali u pretpovijesno doba, ostali su sve do izuma vatrenog oružja dominantnim oružjem pješaka a potom i konjanika, odnosno bojovnika na kolima. Sukladno razvitku metalurških tehnologija razvijalo se i hladno navalno i zaštitno oružje.

Vrlo važan i ujedno veoma osjetljiv dio tijela, kojeg je bilo potrebito zaštititi od udaraca, odnosno mehaničkih oštećenja, jest glava. Glava se štiti kacigom te je stoga ovaj kratki pregled povijesti kacige zamišljen kao izložbeni projekt, i posvećen kacigi, odnosno tipovima kaciga u Hrvatskoj, od pretpovijesti do Domovinskog rata.

Zaštitna funkcija kacige zasnovana je na razvitku metalurgije, od bronce, potom željeza, do čelika, a tek je posljednja četvrtina 20. stoljeća primijenila i plastične, keramičke i druge sintetičke materijale u izvedbi kaciga. Zaštitna je funkcija kacige na početku bila primarna u ratničkim skupinama, no već i tada je raslojavanje društva i stvaranje ratničke aristokracije izazivalo potrebu isticanja nositelja kacige. Ekstremni primjeri povezivanja kacige s funkcijom pretvaraju kacigu u krunu ili paradnu kacigu. Time kaciga postaje simbol položaja u vojno-ratničkoj hijerarhiji, za što su povijesno najraniji primjerci zlatna kaciga sumerskog kralja Meskalamduga (oko 2600. god. pr. Krista) ili “plava kruna” ratničkih faraona XVIII. i XIX. dinastije.

Sukladno tim funkcijama kacige, predočujemo izloške kaciga u Hrvatskoj. Zbog malog broja sačuvanih starijih primjeraka, prve sačuvane kacige u vremenu pretpovijesti su poglavito kacige koje posebice ističu položaj vlasnika, čak i u primjerima kada je kaciga import iz već tada povijesnih društava bliskog helenskog svijeta. Za razliku od tih nalaza, antičke kacige rimske vojske, iako primarno u funkciji zaštite, imaju i svoje paradne primjerke ili modele za isticanje vojne hijerarhije. Seoba naroda, na kraju koje smo našli svoju Domovinu, ponovno potiče situacije slične pretpovijesnima, što je logičan razvitak kada se pretpovijesna društva sažmu s reliktima visokorazvijenih civilizacija, kada kaciga poglavito postaje znak ranga. Razvitak naoružanja i taktičke promjene u ratovanju izbacile su u prvi plan ponovno pojedinca, teško oklopljenog konjanika-feudalca, i to potpunim sažimanjem funkcije i ranga vlasnika kacige.

Sumarni pregled razvitka kasnosrednjovjekovnih kaciga (od 12. do 15. st.) uvodi i hrvatsko nazivlje za određene tipove kaciga i njihovih dijelova: nanosnik (češki, štitnik za nos), šljem (franački helm, starofrancuski helme, oko 1080. god.; francuski heaume; latinski helmus, u 13. stoljeću; talijanski elmo; engleski helmet; njemački Helm, lončasta kaciga – Topfhelm, vjedrasta kaciga – Kübelhelm), potkaciga iz koje se razvije otvorena kaciga 13. stoljeća (talijanski barbuta), pseća kukuljica (njemački Gugel, Hundsgugel), velika pseća kukuljica (francuski grand bacinet), lupeška kaciga (talijanski ribalda), talijanska kaciga (talijanski celata all'italiana) i školjkasta kaciga (njemački Schaller).

Daljnji korak u razvitku kacige ubrzan je društvenim promjenama jeseni srednjega vijeka i osmanlijskom invazijom u Europu, kada su “ostaci ostataka” Hrvatske značili “predziđe kršćanstva” koje je, poučeno turskim primjerom, prihvatilo i lakši oblik naoružanja i sukladno tome kacige – funkcija iznosi pobjedu. Daljnji je korak zamiranje tipičnog oblika kacige potaknutog modnim hirovima baroka ali i razvitka taktike i strategije, koju su zli geniji ratovanja, Friedrich Veliki i Napoleon potpuno revolucionirali. Rat je ponovno postao izrazito mobilan i ispunjen topovskim salvama karteča. Lagana se kaciga vratila kao zaštitno oružje koje primarno štiti od indirektnih pogodaka ili skreće udarac sablje konjanika. Razvitak brzometnog vatrenog oružja, Nobelovo otkriće i teško topništvo ukopali su ratnike Prvoga svjetskog rata i glavu im zaštitili čeličnim kacigama koje su prihvatili i vojnici Drugoga svjetskog rata, kao i bojovnici Domovinskog rata, koji su uz čeličnu prihvatili i sintetičku kacigu ali ponovno i oklop, pancirku.

Ova izložba i katalog ne obuhvaćaju sintezu kaciga u Hrvatskoj, no vjerujemo da pokazuju temeljan pregled i stanje prikupljenosti ove građe. Pri uređivanju kataloških jedinica koje su u pravilu pisali pojedini nadležni muzejski kustosi ili privatni kolekcionari, ponegdje smo dodali nekoliko rečenica iz uvodnih tekstova, te tako čitateljima omogućili samostalno praćenje kataloških jedinica.

Ivan Ružić, Želimir Škoberne
(preuzeto iz kataloga izložbe)


Katalog izložbe

Kacige u Hrvatskoj / urednik Zoran Batušić.
Zagreb : Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, 2001.









Vezani članci

Tenžera, Marina. Kacige kroz povijest. // Vjesnik, 28. veljače 2001., str. 13.

Izložba "Kacige u Hrvatskoj". // Vjesnik, 2. ožujka 2001., str. 23