Muzej grada Sarajeva, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Muniba Spaho, Vasiljka Stojković
Oblikovanje izložbe: Aleksandar Hanak
Kolijevka orijentalne kaligrafije, kao i cjelokupne islamske znanosti i umjetnosti je Istok. Arapsko pismo prenosi na orijentalnim jezicima (arapskom, turskom i perzijskom) svu orijentalnu kulturu i civilizaciju, ekspanzijom Arapa od Istoka na Zapad. Turci preuzimaju preko islama i svu tu bogatu tradiciju.
U turskom periodu i u našim krajevima se razvija, pod utjecajem islamske civilizacije, specifična umjetnost orijentalne kaligrafije rukopisa i natpisa na kulturnim spomenicima, koji se u tom razdoblju pojavljuju širom Bosne i Hercegovine.
Razvijaju se administracija, znanost i umjetnost, u kojima svoju primjenu nalazi orijentalna kaligrafija. Ona je izraz orijentalne kulture, koja u Sarajevu doseže zavidnu razinu. Tako Sarajevo postaje nositelj, već u to vrijeme, svih kulturnih manifestacija šireg značaja.
Mjesta gdje se učilo arapsko pismo su mektebi (početne škole za djecu). Kaligrafija kao umjetnost se njegovala u medresama, koje su u nas u 16. stoljeću, a i kasnije, otvarane. Većina tih medresa bile su u izvjesnom smislu prepisivačke škole, gdje se razvijala i njegovala kaligrafija. Najstarija medresa u Sarajevu je Firuz-begova medresa, osnovana 1507. godine, koja se nalazila u Medresetima. Ova medresa je imala i svoju knjižnicu.
Gazi Husrev-begova knjižnica je osnovana 1537. godine u sklopu medrese Kuršumlije. Ta medresa Gazi Husrev-bega je svakako najveća i najznačajnija po broju predmeta koji su se u njoj proučavali, a izdržavana je od prihoda najvećeg vakufa Gazi Husrev-bega.
Postojale su i kaligrafske škole i skriptoriji, odakle su izlazili čuveni kaligrafi.
I Bašeskija je bio kaligraf. Imao je svoj kaligrafski dućan kod sahat-kule u Sarajevu.
Kaligrafi su sami izrađivali svoje diplome-ketebe, koje su bile svjedodžbe. Oni su tada bili promovirani u službene kaligrafe-hattate.
Bio je potreban uporan i kontinuiran rad, koji je tražio veliko strpljenje i ljubav kako bi se jedan talentirani kaligraf mogao usavršiti u ovoj vještini. To je tražilo i veliki smisao za tehniku rada te pribor za pisanje.
Tehničko crtanje se primjenjivalo pri izradi floralnih (cvjetnih) ukrasa i ornamenata uz lijepo pisanje (husni-hat) dekorativnim arapskim pismom u raznim njegovim varijantama: divani, neshi, rik'a (riq'a), sulus (tulut), ta'lik (ta-liq). Ovo pismo se piše zdesna nalijevo.
Stilizirano arapsko pismo se često primjenjivalo. Tako se ova umjetnost razvila do savršenih oblika, a imala je svoja načela na kojima se gradila. Tehnika pisanja zahtijevala je pored pribora za pisanje i ambijent i način na koji se izvodila. Tu su bili peš-tahta (stolić za pisanje), divit (tintarnica), kalem (pero), murećef (mastilo), papir-pergament na kome se pisalo. Tako su nastajali rukopisi-djela i dokumenti izvanredne umjetničke i povijesne vrijednosti. Rukopisi su se stavljali pri čitanju na rahle.
Rukopisi-djela koja predstavljaju kulturno naslijeđe iz područja duhovne kulture pisana su kaligrafski, jer su cijenjena.
Uz orijentalnu kaligrafiju pojavljuje se ornament: cvijet, list, grančica, uz poneki geometrijski oblik. Taj ornament daje kaligrafiji ton, ističe njenu ljepotu i oblike i stapa se s njom u harmoničnu cjelinu. Zastupljeni su razni geometrijski oblici kao: potez-linija, rozeta; spirala i drugi ukrasi.
Boja igra veliku ulogu u kaligrafskoj umjetnosti kao i u slikarstvu. Najviše su zastupljene boje: zlatna, zelena, crvena i crna, koja se najčešće javlja. Murećef – crni tuš je često korišten pri pisanju, jer je to zahtijevalo mala materijalna sredstva, a služio je svojoj svrsi. Pored toga, na taj način pisano djelo tražilo je kraći vremenski rok za izradu po narudžbi. Za ukrašavanje jednog rukopisa (Kur'ana) trebalo je više vremena i zahtijevao se timski rad. To je bilo kompliciranije, pa samim time i sporije i skuplje.
Djela su se izrađivala u skriptorijima te drugim ustanovama i školama, gdje se predavala znanost o lijepom pisanju – husni-hat.
Kaligrafija je uključivala i iluminaciju rukopisa. Kod Kur'ana prve dvije stranice su uvijek bogato ukrašene floralnim ornamentima. Ukrasni motivi u islamskim rukopisima obično su geometrijski i floralni. Na većini rukopisa primjećuje se odsutnost životinjskog i ljudskog lika. U 15. stoljeću u Perziji se javlja jaka minijaturistička škola i nastaju rukopisi u kojima se javlja životinjska i ljudska figura. Figurativnim ilustracijama su se ukrašavala pjesnička i povijesna djela. Pozlata je rađena prekrivanjem zlatnim listićima površine ili stavljanjem zlatne prevlake. Ornamentalne figure nekada su rađene slobodno, a nekada pomoću krivuljara. Uz to su se upotrebljavali i tanki kistovi.
Arapsko pismo dekorativno samo po sebi nalazi u svojim stiliziranim oblicima primjenu ne samo u rukopisima, već i na predmetima umjetničke zanatske izrade. Tu su izvanredno izrađeni primjerci kao što su sablje, posuđe, nakit, prstenje (pečati) sa stiliziranom orijentalnom kaligrafijom, levhe (slike), epitafi na nišanima (nadgrobnim spomenicima), ploče na česmama, potom natpisi na monumentalnim zgradama, koji i sada predstavljaju najljepše kulturne spomenike Sarajeva, primjerice na medresi Kuršumliji (stilizirani i iluminirani), na Begovoj džamiji, Gazi Husrev-begovoj knjižnici, Sinanovoj tekiji te drugim džamijama, tekijama i sl. Sinanova tekija sadrži riznicu tih dragulja zidne kaligrafije kao i unutrašnjost Begove džamije, džamije (dvorana u Muzeju grada Sarajeva) te interijeri mnogih sarajevskih džamija: Baščaršijske, Careve, Miščine, Alipašine, Hadžinske, Ferhadije, Magribije (najstarija džamija) te drugih mahalskih džamija.
Unutrašnjost Morića hana ukrašena je stihovima Omera Hajjama u modernoj izvedbi.
Kaligrafski pisani tekstovi arapskim pismom su se mogli utisnuti u razne metale, kožu, drvo, kamen ili narisati na platnu, svilu, baršunu, kao i napisati na porculanu, staklu i sl.
Pri izradi ovih natpisa bio je potreban često i timski rad. To su izvodili razni majstori starih umjetničkih sarajevskih zanata, kao mudželiti (knjigovesci), kujundžije (zlatari), taščije (kamenoresci), nakaši (slikari), bičakčije (nožari), kulukčije, rezbari, kazandžije i dr.
Muniba Spaho
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Spaho, Muniba. Kaligrafija orijentalnih rukopisa i natpisa u Sarajevu.
Sarajevo : Muzej grada Sarajeva, 1979.
[presavitak]
Vezani članci
Kaligrafija u Zagrebu. // Večernji list, 13. lipnja 1980., str. 8.
Umjetnost kaligrafije. // Večernji list, 17. srpnja 1980., str. 13.
Kruhek, Milan. Kaligrafija orijentalnih rukopisa i natpisa u Sarajevu (izložba u Muzeju grada Zagreba, lipanj-srpanj, 1980.). // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske. 19, 3(1980), str. 44-46.
