Izložba u palači na Radićevu trgu 9 (danas Trg sv. Marka)
Organizator: Ivan Ružić
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Predstavljajući karakter najnovijeg djela Ljerke Njerš, koje se iskazuje različitošću morfologije – to su monotipije i keramika, nameće se neminovno pitanje: gdje je ishodište tom tematskom i metierskom novumu? Kako je već na prvi pogled u izrazu novih slika i keramike mnogo prepoznatljivog, nameće se, štoviše, određena tipičnost slikovnog registra, to se promatračeve asocijacije vezuju uz povijest.
Prije dvije godine započela je suradnja Ljerke Njerš sa Muzejom grada Zagreba. A fundus toga najzagrebačkijeg eldorada neiscrpan je izvor... Poslije glinenjaka, keramičkih otisaka autentičnih drvenih kalupa licitara, sada umjetnica modelira različite oblike keramičkih i porculanskih pladnjeva čiji su rubovi reljefno bogaćeni motivima licitarske provenijencije 17. stoljeća. Rubni friz grozdolikog ili stiliziranog cvjetnog oblika akcentuira vremensku važnost dajući predmetu draž posebnosti. One koja proizlazi iz citata izvornika i one koja svjedoči o tradiciji umjetnog obrta na hrvatskom tlu.
Pladnjevi Ljerke Njerš zaustavljeni su u veličinama prikladnim za vitrinu, stilski mobilijar. Ocakljeni su prigušenim tonovima, mekoćom i pastelnošću plave, zelene, bijele glazurne boje. Nerijetko proviruje i nijansa zlatne ili čak crne boje. U odabiru ocaklina posebnost je toga ciklusa, koji se izražajno naslanja na tradiciju mada je isključivo još jedan uspio eksperiment autorice. Jer tu je prisutno htijenje da se autentična dekoracija iz prošlosti prenese i približi modernom senzibilitetu. Oblikovanjem, čiste forme, modelirane po utilitarnim zakonitostima, na koju se aplicira amblemski ukras postiže se prepoznatljivo unutar univerzalnog. U ovom keramičkom ciklusu značenjski odnos je jasan, postignuto je ravnomjerno suglasje između starog i novog, oblikovane forme i interpoliranog ovičenja.
Zato ne može izostati priznanje važnosti istraživanja, želje za prebiranjem po zbirkama i fundusu Muzeja grada Zagreba. A njih u najnovijem ciklusu keramičarke i slikarice ima nekoliko.
Ciklus monotipija posvećen Zagrebu, Jurjaves, središnji Jelačićev plac, katedrala, Palainovka... portret bana Josipa Jelačića, panorama i vedute Zagreba na najboljem je tragu hrvatskog slikarstva 19. stoljeća. To je hommage ne samo Zagrebu već i Ivanu Zascheu, crtaču, grafičaru i slikaru, jednom od prvih portretista Zagreba, koji je naslikao u tehnici akvarela panoramu Zagreba još oko 1860. godine. Njegove sačuvane litografije, posebno današnjeg parka Maksimir, slikovni su i kulturno povijesni predložak autoričinim monotipijama. Posudbom teme, ali i Zascheovog rukopisa, umjetnica želi naglasiti mitsku i vitalističku snagu slike, one svevremene... Na jednoj je pačetvorini prisutna ikonografija dvaju autora, prisutna su dva vremena. Na već povijesnom crtežu Zaschea ili nekog drugog pretežno nepoznatog autora, na dakle prepoznatljivoj vizuri ili prikazu Zagreba izvedena je stanovita barokna koloristička dopuna ili čak fragmentarno naznačen lik žene. Kao slobodno variranje postojeće crtačke znakovitosti i novopridošle slikarske, bučne u boji i slobodnom naznačavanju figura ženskog tijela. Taj novi suživot, redoslijed misli kao kod kolažiranja, to poštovanje baštine, ali i isticanje vlastitog artističkog prisustva zajedno postaju novonastali jedinstveni prostor.
Od reinterpretacije do preobrazbe samo je mali korak u misaonom, koji ukazuje na različitost osobnosti. Uvjetno treći tematski ciklus izabran za samostalnu izložbu Hommage Zagrebu, oslikane keramičke pločice, nastao je izvan krova Muzeja grada Zagreba. To su kahle od fine šamotne mase oslikane graditeljskim detaljima staroga Zagreba. I kao u nekom stripu ili puzzleu složene kahle odaju zdanja stare gornjogradske Ijekarne, Muzeja grada Zagreba, Kamenita vrata. Keramički mural sa simbolima starog zagrebačkog graditeljstva nastao je u tvornici "Zagorka" u Bedekovčini. Onoj koja je u svom stoljetnom kontinuitetu, još od Armina Schreinera svojim opekama ili pločicama obilježila mnoga zdanja, krovove i ulice od Zagreba do Beča.
Rezimirajući na kraju najnoviji slikarski i keramički ciklus Ljerke Njerš koji je posvećen povijesnoj i kulturnoj prijestolnici Hrvata, čini se važnim istaći razložnost takve izložbe: istraživački nerv i otvorenost umjetničkog djela svim izazovima konstanta su u stvaralaštvu Ljerke Njerš posljednjih godina. Takav pristup uključuje nove kontekste, nepredvidive u sadržajnoj zatvorenosti, uključujući, dakako, i razvojni put. Godine 1988. u Muzeju grada Zagreba počinje Ljerkin likovni razgovor sa prošlošću: glinenjaci pa keramički i porculanski pladnjevi i najnovije monotipije... inspirativna su konstanta do danas.
Iste te godine u Londonu radi litografiju u boji u čuvenom Curwen Studiju. Izazov je umjetnici već zaboravIjeni litografski kamen u kojem projicira slikarske zamisli, prebacujući se velikom strašću na teren grafičke discipline. Uostalom i Zascheove su litografije nastale na bijeloj, finoj i glatkoj površini litografskog kamena. Monotipija je pak logičan slijed autoričina zanosa otisnim tehnikama i rezultat trenutnih mogućnosti u atelieru. Sadržajno Ljerkine monotipije nastavljaju niz portreta Zagreba, započetih s Ivanom Zascheom preko Branka Šenoe, Ferde Kovačevića, Antuna Motike do Ljudevita Šestića i Ede Kovačevića ili bliže našim danima Antuna Mateša.
Sve ostale razložnosti, izvan umjetničkih i istraživačkih, u praskozorje novoga doba su koincidentne.
Marina Baričević
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Katalog izložbe
Baričević, Marina. Ljerka Njerš : monotipije i keramika : hommage Zagrebu.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 1990.
Vezani članci
Hommage Zagrebu. // Večernji list, 12. lipnja 1990., str. 23.
Umjetnine Ljerke Njerš. // Vjesnik, 14. lipnja 1990., str. 6.
Cvetkova, Elena. Akordi starog Zagreba. // Večernji list, 29. lipnja 1990., str. 14.
Depolo, Josip. Hommage Zagrebu. // Vjesnik, 1. kolovoza 1990., str. 8.
