Muzej grada Zagreba u suradnji s IKRO Mladost - “Znanstvena knjižara”, gostovanje u Radničkom narodnom sveučilištu Moše Pijade u Zagrebu
Koncepcija izložbe: Nives Tomašević, Nenad Jendrić, Željka Markovčić, Željka Kašnar, Mirko Kratofil
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Ljudevit Gaj rodio se 8. srpnja 1809. godine u Krapini, u vrijeme opće konsternacije u carevini dok je Napoleon nizao pobjede sijući ono sjeme koje će kasnije ilirci kultivirati i žnjeti.
Te godine uspostavljene su tzv. Ilirske provincije, u kojima je ovo povijesno ime prvi puta osmišljeno.
Gajevi pređi su francusko-njemačkog podrijetla, starinom iz Burgundije. Otac Johann (farmaceut) doselio se 1786. godine iz Šopronja u Krapinu, gdje je držao ljekarnu. Mati Julijana rođena Schmidt, veoma obrazovana žena, prva spisateljica u ilirskoj epohi, odlučno je utjecala na sinov duhovni razvoj.
Gaj je učio najprije privatno, kod kuće u Krapini, a zatim išao u latinsku gimnaziju u Varaždinu i Karlovcu (1821. – 1826.), studirao filozofiju u Beču i Grazu (1826. – 1828.), te pravo u Pešti (1829. – 1831.). Naročito je značajan boravak u Grazu. Tu je Gaj provodio dane među knjigama u glasovitom Joanneumu, zanimajući se ponajviše za povijest. U Peštu ga je privukla čuvena Szecsenyjeva biblioteka; ona mu je bila uzor “kako valja skupiti i urediti narodnu knjižnicu”.
Po povratku u domovinu Gaj je jurat Banskog stola u Zagrebu gdje se definitivno nastanjuje. U međuvremenu je Gaj 1834. godine u Leipzigu položio doktorat filozofije. Nakon položenog doktorata Gaj je prionuo književnom i političkom radu. Pojednostavio je hrvatski pravopis, osnovao je u Zagrebu novine (Narodne novine) i književni prilog (Danica), utemeljio štampariju, agitirao, putovao. Imao je velike organizatorske sposobnosti.
Neumornim radom i čarom svoje ličnosti znao je povezati sve hrvatske napredne mlade ljude svoga vremena. Bio je neosporni vođa cijeloga pokreta do 1848. godine kad se, u promijenjenim prilikama, morao povući iz javnosti.
Svoju javnu misiju Gaj je završio zapravo još godine 1842. kada se oženio Paulinom Krizmanić, nećakinjom opata Ivana Krizmanića. Umro je od kapi 20. travnja 1872. godine i sahranjen je na Jurjevskom groblju u Zagrebu, uz velike počasti; danas počiva u Ilirskoj arkadi na Mirogoju, nekadašnjem svom imanju.
Rad i književno djelo Ljudevita Gaja
Gaj je bio rođeni agitator, animator, tribun. Kao književnik Gaj je prilično blijeda figura. Glavni mu je bio rad na prosvjetiteljskom planu koji je razgranao tridesetih godina. Počeo je u književnosti njemačkom poezijom. Njegovi pjesnički pokušaji (Poetische Versuche) ostali su u rukopisu, a u javnost je prvi puta izašao kajkavskim stihovima u njemačkoj zagrebačkoj Luni (1826.) gdje je objavljivao svoje prvence. U mladome pjesniku rano se probudila nacionalna svijest, presudno je u tome smislu bilo njegovo zanimanje za domaću povijesnicu još u djetinjstvu. U biti Gaj je bio publicist. Gotovo sav njegov literarni opus svodi se na pregršt sastavaka u Narodnim novinama i Danici – nešto izvornih članaka, poredba, nešto poduke, nešto stihova. Kao početnik ogledao se i u noveli. Najveće Gajevo djelo – Dogodovština Velike Ilirije – ostalo je u rukopisu, a uza nj Bibliotheca Illyrica, prvi bibliografski pokušaj kod Južnih Slavena.
Kronologija
1830. godine Gaj provodi reformu pravopisa – objavljuje Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga pravopisanja
1834. godine Gaj je objavio Oglas i najavio novine i časopis
1835. izlazi prvi broj Novina horvatskih s nedjeljnim književnim prilogom Danica Horvatska, Slavonska i Dalmatinska
1836. godine Gaj uvodi štokavštinu i novi pravopis spajajući sve južnoslavenske pokrajine pod imenom ilirskim
1837. godine Gaj dobiva dopuštenje za osnivanje tiskare
1838. godine počela je djelovati tiskara i iste godine osnovana je u Zagrebu Ilirska čitaonica
1842. godine osnovana je Matica ilirska sa zadatkom da tiska djela stare hrvatske književnosti iz Dubrovnika i Dalmacije te da širi kulturu
Djela
Die Schlosser bei Krapina sammt einem Anhange von der dortigen Gegend in botanischer Hinsicht. Karlstadt, 1826, gedruckt bei John. Nep. Prettner
Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, poleg mudroljubneh, narodneh i prigospodarneh temeljov i zrokov, Budim, 1830.
Slavoglasje iz Zagorja ... Stefanu Ožegoviću ..., Zagreb, 1832.
Croatiens Wiedergeburt, Zagreb, 1833.
Glogovkinje horvatske, Zagreb, 1835.
Kosenke ilirske, Zagreb, 1835.
Zgodovina Velike Ilirije (rukopis u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu)
Nives Tomašević
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
