Koncepcija izložbe: Iva Prosoli
Oblikovanje izložbe i plakata: Tajana Zver
Izložba Moj Zagreb u koloru nova je posveta gradu Zagrebu jedne od njegovih fotografskih ikona, Marije Braut.
Već četrdesetak godina ta velika fotografkinja neumornog duha, koju običavaju nazivati prvom damom hrvatske fotografije, luta s aparatom u ruci. I bilježi. Dokumentira. Sprema. Od svojih umjetničkih početaka u atelijeru velikog majstora fotografije Toše Dabca i svoje prve izložbe 1969. godine izlaže, surađuje s časopisima, kazalištima, muzejima, galerijama i drugim institucijama.
S nostalgijom se prisjeća prošlih vremena, izložaba, ljudi, druženja. Poznata po lirskoj crnobijeloj fotografiji ovog se puta okreće snimkama u boji, portretira svoj omiljeni model, grad Zagreb. Snimke nam otkrivaju njezino kretanje i ljubav prema svome gradu.
Fotografije na ovoj izložbi nastale su u posljednjih desetak godina i dio su donacije Marije Braut Muzeju grada Zagreba.
Izvadak iz razgovora s Marijom Braut: ...ništa ne može zamijeniti negativ...
IP: Što vas je privuklo snimanju?
MB: Oduvijek sam voljela gledati. Otkad sam na svijetu, uvijek sam vidjela, tako da mogu reći da mi je fotografija bila bliska i prije nego sam počela snimati. Kako je moj muž bio novinar, često je doma donosio različite časopise od kojih sam najviše voljela National Geographic. S vremenom smo prikupili pravu biblioteku tih časopisa, čak su ih i djeca pregledavala s nekim poštovanjem, nikad ih nisu uništila. I moja su djeca tako odgojena na gledanju. Još i danas moje unuke imaju tu biblioteku.
IP: Što Vama znači snimati Zagreb?
MB: Zagreb je moj grad. Snimanjem sam ga upoznala. Imam neke ustaljene rute, ali i istraživala sam, snimala sam po narudžbi i nove dijelove grada, jednom prilikom sam fotografirala i sve zagrebačke parkove. Tako sam upoznavala mjesta na koja inače nikad ne bih stigla. Ne mogu ne snimati Zagreb kad sam svaki dan u njemu. Svaki dan nešto vidim. Vidim, ali u zadnje vrijeme i nemam baš uvijek kameru u ruci. Pa mi je žao. Koliko sam snimaka već napravila ovako bez kamere!
IP: Koji dio grada najviše volite?
MB: Volim sjediti na Katarininom trgu usred Gornjeg grada, kojeg sam otkad sam došla u Zagreb osjećala kao svoj. Na Katarininom sam trgu osam godina išla u gimnaziju, tu sam i maturirala. Kasnije sam i radila tu u blizini, najprije u Galerijama grada Zagreba, današnjem Muzeju suvremene, zatim u Muzeju naive, Galeriji Meštrović, Fundaciji Benko Horvat. Puno se radilo, snimala sam za kataloge izložaba. Tada smo se puno i družili. Tu su se skupljali likovnjaci, kunsthistoričari i drugi, uvijek se dolazilo, raspravljalo se o likovnoj umjetnosti.
IP: Koja je razlika između fotografiranja ljudi i fotografiranja grada?
MB: U osnovi i nema razlike. Jer svako ljudsko lice ima svoj izraz, grad isto tako ima svoj izraz, nešto svoje što pokazuje. I pristup je zapravo isti. Samo je tehnički drukčije.
IP: Je li se Zagreb bitno promijenio kroz sve ove godine koje ga snimate?
MB: Pa puno se toga izgradilo, ali duh mu je ostao. Duh mu je ostao u onim starim dijelovima, koji su ostali netaknuti. U krivim gornjogradskim ulicama, u cik-cak ritmu Ilice. No, ne sviđa mi se kako su neke stvari izmijenjene.
Na primjer, pomaknut je sat na Jelačićevom trgu, koji su Agrameri metnuli da se od svuda vidi. Sad se ne vidi niotkuda. Ili Trg burze, bio je savršen kako ga je Viktor Kovačić zamislio, a sada je na njemu postavljen vodoskok. Neka stvari se ne smiju dirati, postoji razlog zašto su takve kakve jesu.
IP: Jesu li Vam fotografije u boji novost ili ste ih i ranije radili?
MB: Prije sam ih radila samo prema narudžbi, a danas ih radim prvenstveno iz praktičnih razloga. Jednostavno sam uzela kolor film i osjetila da to može biti dobro. Već i samim gledanjem okoline stiče se senzibilitet za boje.
No, još uvijek su mi važnije moje crnobijele snimke, ne znam zašto je to tako. Ali nevjerojatno je da svi ljudi na crnobijeloj fotografiji nepogrešivo osjećaju boje, znaju kad je vedro nebo, kad su oblaci sivi. Ali digitalno nisam nikad probala snimati. Razumijem da je to praktično, ali nema potrebe sada mijenjati navike. Osim toga negativ vrijedi više nego digitalni zapis. Ništa ne može zamijeniti negativ.
Iva Prosoli
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Katalog izložbe
Prosoli, Iva. Marija Braut : Moj Zagreb u koloru.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2009.
Vezani članci
Krnić, Ivana. Portreti najomiljenijeg modela. // Jutarnji list, 15. rujna 2009., str. 25.
"Moj Zagreb u koloru" Marije Braut. // Vjesnik, 17. rujna 2009., str. 45.
Kalle, Martina. Već imam toliku arhivu da me mole: Nemoj, Mare, više slikat. // Vjesnik, 13. i 14. lipnja 2009., str. 52-53.
Kalle, Martina. Moj Zagreb u koloru. // Vjesnik, 19. i 20. rujna 2009., str. 15.
Ljubav prema svome gradu. // Matica, 10, listopada 2009., str. 65.
Salata, Biba. Strpljivi lovac zagrebačkih trenutaka. // Zagreb moj grad. 3, 25(2009), str. 64-66.
Gostovanja
Marija Braut : Moj Zagreb u koloru, Galerija Zuccato, Poreč, 2010.
