Autor izložbe: Mile Grgas
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Promatrajući skulpturu Mile Grgasa razmišljamo, ponajprije, o njenim ishodištima, o krševitom (ali dostojanstvenom) tlu umjetnikova zavičaja i o njegovoj oblikovnoj snazi što se oslanja na vrijednost naše tradicije, na Meštrovića, Augustinčića, Kršinića, Lozicu i druge, znane i manje znane, pojave i ličnosti u hrvatskoj umjetnosti novijega doba. Ovaj kipar smatra da se tradicionalnim oblikom i klasičnim kiparskim vrstama može i u današnjoj skulpturi reći mnogo toga novog i zanimljivog, naravno, uz uvjet da umjetnik posjeduje vlastitu viziju svijeta i života, vlastitu “temperaturu stvaranja” oslonjenu na iskustva i doživljaje u kojima su sadržane trajne ljudske (i estetske) poruke i svjedočanstva. Za ta iskustva i doživljaje Mile Grgas gotovo se nije morao posebno zalagati: oni su mu nametnuti osobnom životnom okolinom, Dalmacijom i njenim krajolikom, a kipareva je zadaća da ta iskustva pretoči u sugestivan govor oblika, u likove i tijela što poprimaju nove dimenzije, novu mogućnost življenja i trajanja. Ali, odmah je potrebno naglasiti da se Mile Grgas ne zaustavlja tek na fizičkim i materijalnim podsticajima što ih zamjećuje u svome zavičajnom prostoru, taj prostor umjetniku znači mnogo više, u njemu se neprestano otkriva i duhovni razlog opstanka samog, povezanog s narodom, poviješću, običajima itd. Ovoga umjetnika zanima čitava ljudska sudbina u vremenu i prostoru što ga promatra, često protkana dramatičnim i tragičnim zbivanjima, ali i herojskim držanjem onih koji znaju da je patnja vječni pratilac puta kroz život i njegove nedoumice. Takvi se tonovi podjednako zapažaju na Grgasovim portretima, aktovima i većim, monumentalnim figuralnim kompozicijama što su, često, motivirane (i uvjetovane) javnom namjenom. Kakav je Grgasov kiparski jezik, o čemu nam on govori?
Bukovčan i Kotaranka, bronca, 50 x 33 x 11 cm, 1973. god. Borba kozoroga, sadra, 77 x 46 x 27 cm, 1972. god.
Napor, sadra, 54 x 36 x 25 cm, 1962. god. Šime, sadra, 40 x 20 x 22 cm, 1967. god.
Čini mi se da bismo pogriješili kada bismo Milu Grgasa smatrali tek “preživjelim tradicionalistom”, jer se on trudi da govoru nasljeđa udahne i nova značenja, da proširi spoznajno polje trajnih simbola čovjekova kretanja, njegovih radosti i boli, očajanja i nade bez kojih ne možemo živjeti. Već od ranih radova njegovu skulpturu prati naglašeno “ekspresiviziranje” poznatih kiparskih oblika i upravo u tome pokušaju (i naporu) vidimo jednu od njegovih osnovnih značajki. Grgasovo je polazište uvijek organičke naravi, oslonjeno na sve vidove života, vidljive i skrivene, radosne i nostalgične. Za širok raspon doživljaja potreban mu je i širok raspon izražajnih (i tehničkih) mogućnosti, pa npr. u sadri naglašava mekoću i podatnost, u bronci ozbiljnost, snagu i dramatiku, a u drvu blagost i lirizam tihog, gotovo femininog podrijetla.
Vatroslav Lisinski, bronca, 76 x 50 x 40 cm, 1969. god.
Grgasovi crteži tušem (koji predstavljaju posebno područje njegova rada) svjedoče o bogatim tokovima autorove imaginacije, o složenoj i izražajnoj asocijativnosti kojoj se ne mogu odrediti granice. Sve je ovo dokaz da je pred nama umjetnik širokog kruga zanimanja, neprestano upućen u otkrivanje onoga što nam još nije rekao a o čemu bi, na poseban način, želio govoriti. Pokušajmo stoga odrediti njegove osnovne tematske i morfološke karakteristike, prepoznati njegov kiparski “rukopis” u djelima što smo ih upoznali. Što nam Mile Grgas donosi?
Djevojka s cvijetom, drvo, orah, 170 x 50 x 50 cm, 1975. god. Kupačica, drvo, orah, 60 x 65 x 35 cm, 1969. god.
Ovaj umjetnik (još uvijek) smatra da se ljudskom figurom mogu izreći svi bitni kiparski sadržaji, te je očigledno da je njegov pogled na svijet antropocentričan, s čovjekovim postojanjem u središtu svih razmišljanja i zbivanja. Mile Grgas promatra svoje likove u različitim situacijama, u časovima blage meditacije kao i u trenucima kada se zbiva nešto tragično, dramatično i sudbonosno. Pred nama su, pretežno, stabilne i mirne vertikale, likovi čvrsto povezani s tlom na kojemu su rođeni i gdje žive, izloženi svakodnevnoj borbi za opstanak i smisao egzistencije. Unutarnja psihološka napetost postiže se sumarnim naznakama, bez velikih pokreta i pretjerane patetike, pa je tako i njen učinak mnogo dublji i složeniji. Površine kipova ponekad su glatke i sjajne a ponekad “grublje” i ekspresivnije, s ornamentalno razvedenim pojedinostima što svjedoče o Grgasovoj povezanosti s folklornim, pučkim likovnim govorom svoga zavičaja (bezimeni klesari i rezbari Dalmacije). Realističnost mase i obujma prirodna je posljedica takvih gledanja a korištenje specifične strukture kiparskoga materijala pojačava svaki dojam, svaki motiv pred kojim se umjetnik nalazi. Raspon oblika vrlo je širok i kreće se od pune, zatvorene forme do “otvorenih”, gotovo linearnih naglasa u prostoru koji skulpturu okružuje. Grgasu je podjednako bliska lirska intimna plastika kao i veći, monumentalniji zahvati spomeničke namjene. To je također jedan od dokaza da se radi o vrijednom umjetniku, o čovjeku koji je svoj život nerazdvojno povezao uz govor oblika, uz umjetnost kojom se ostavljaju trajni tragovi u vremenu što prolazi. Pred nama je jedan oblik borbe s prolaženjem i zaboravom i, makar se o njenom ishodu još uvijek ne može govoriti, držim da se svakome tko se u tu borbu upušta mora odati zasluženo priznanje. Hrabrost i odlučnost Mile Grgasa, kao čovjeka i umjetnika koji je u toj borbi ustrajao, zavređuje takvo priznanje.
Željko Sabol
(preuzeto iz kataloga izložbe)
MILE GRGAS, rođen je u Rodaljicama kraj Benkovca. Školovao se u Zagrebu, gdje je završio Školu primijenjenih umjetnosti i diplomirao kiparstvo u klasi prof. Antuna Augustinčića na Akademiji likovnih umjetnosti, a nakon toga ostaje dugogodišnji suradnik njegove majstorske radionice. Izlagao je na kolektivnim izložbama ULUH-a, redovito od 1964. godine, Salonu mladih – Zagreb te Atelijerskim susretima u Zagrebu.
Grupne izložbe: Sisak, Grožnjan, Makarska, Vinkovci, Subotica, Zadar i Zagreb.
Samostalne izložbe:
Zagreb, Salon LIKUM, Ilica 40, 1964. god.
Zadar, Gradska loža, 1964. god.
Zagreb, na otvorenom prostoru, 1967. god.
Zadar, Gradska loža, 1969. god.
Zagreb, Salon HDLU, Praška 4, 1969. god.
Benkovac, Dom kulture, 1969. god.
Biograd na Moru, Hotel Adriatic
Opatija, Umjetnički paviljon “Juraj Šporer”, 1975. god.
Rijeka, Moderna galerija – Mali salon, 1977. god.
Izveo je monumentalnu skulpturu “Orač” na PPK “Vrana”, Biograd na Moru i niz spomenika u Tkonu, Posedarju i Malom Lugu – Čabar.
Radovi mu se nalaze u Galeriji grada Zagreba i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu (Austrija, Italija, Njemačka, Nizozemska, Francuska, Kanada i SAD).
Za vrijeme studijskog boravka u Nizozemskoj izradio je skulpturu “Dolazak proljeća”, koja se nalazi u Rotterdam-Kapelle u gradskom parku. Nekoliko godina kasnije, u istom gradu izrađuje zidnu kompoziciju “Spasenje” (12 x 2,5 m). Nagrađen je zlatnom plaketom za skulpturu “Borba kozoroga”. Nagrada mu je dodijeljena na Sajmu cvijeća u Zagrebu, 1968. god.
Za svoju desetu samostalnu izložbu, priređenu u Muzeju grada Zagreba, odabrao je 27 skulptura i osam crteža koji su nastali u posljednjih petnaestak godina.
Katalog izložbe
Sabol, Željko. Mile Grgas : izložba skulptura i crteža.
Rijeka : Riječka tiskara, 1977.
Vezani članci
Jurišić, Mirjana. Skulpture Mile Grgasa. // Večernji list, 20. rujna 1977., str. 30.
Izložba Mile Grgasa. // Vjesnik, 23. rujna 1977., str. 6.
