Povijesni muzej grada Moskve u suradnji s Muzejom grada Zagreba, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Tatjana V. Skorobogatova, Boris Mašić
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Izložba je rezultat suradnje dviju muzejskih ustanova, Muzeja grada Zagreba i Povijesnog muzeja grada Moskve. Obje čuvaju, valoriziraju i prezentiraju materijalna svjedočanstva povijesti svojih gradova. Muzej grada Zagreba bio je inicijator suradnje koja je rezultirala postavljanjem izložbe o Moskvi 17. stoljeća, prijelomnom razdoblju za povijest Rusije, a kojega je živi svjedok bio Juraj Križanić.
Stare karte, gravure i slike dočarat će izgled grada, njegovo planiranje, arhitekturu i duh. Izvorni ostaci materijalne kulture 17. stoljeća: knjige, oružje, keramičko posuđe, odjeća, dječje igračke, drvene žlice i slično, živi su svjedoci svakodnevnoga života Moskovljana toga vremena i reprezentanti epohe koja je bitno odredila daljnji put Rusije, a čiji je neposredni sudionik bio i Juraj Križanić.
Mislilac, erudit, prosvjetitelj, slavenski patriot i teolog, Juraj Križanić (1618. – 1683.) zatekao se u Moskvi u vremenu kada je Rusija krenula putem turbulentnih društveno-političkih reformi. Križanić je pozorno pratio, ali i aktivno sudjelovao u događanjima tijekom reformi političkog sustava, duhovnog života, gospodarstva, kulture i obrazovanja te načina života i običaja Moskovljana koje su, u konačnici, realizirane reformama cara Petra Velikoga.
Početkom 17. st. Rusija je preživjela smjenu dinastija, vojnu intervenciju stranih trupa (tada je okupirano i samo središte države – moskovski Kremlj), seljačke bune i crkvenu reformu koja je dovela do raskola. Uprkos svim ovim nedaćama tijekom 17 st., Rusija je uspjela proširiti svoj teritorij te postati snažan uzor pravoslavnim narodima koji su u njoj vidjeli potencijalnog zaštitnika širenju osmanlijskog imperija.
Shvaćajući neophodnost uspostave širih međunarodnih političkih i trgovačkih veza, tadašnje Rusko carstvo ubrzano se mijenjalo. Te su se promjene odrazile, primjerice, u školstvu te su otvarane škole koje su nametale široko obrazovanje s naglaskom na učenju grčkog i latinskog – jezicima međunarodnog sporazumijevanja. U velikim gradovima osnovane su grčko-latinske škole, a u Moskvi Slavensko-grčko-latinska akademija.
U takvom se ozračju Juraj Križanić zatekao u Moskvi sredinom 17. stoljeća. Njezinu povijest Križanić je istraživao i upoznao mnogo prije, zahvaljujući knjigama koje su bile glavni čimbenik u oblikovanju njegova stava prema slavenstvu i polazna osnova njegovih promišljanja o ulozi Rusije u slavenskom svijetu. Stupivši u službu ruskoga cara Alekseja I. Mihajloviča, radio je na prijevodima crkvenih i stranih knjiga, a osobno je poznavao glavne protagoniste kulturnog i političkog života tadašnje Moskve, F. M. Rtičeva, B. I. Morozova, S. Polockoga.
U fundusu Povijesnog muzeja grada Moskve čuvaju se brojni predmeti materijalne kulture toga vremena, ali i umjetnički predmeti kasnijih razdoblja koja se odnose na vrijeme o kojem izložba govori. Riječ je o zemljovidima Moskve, bakrorezima poznatog ruskog umjetnika (znalca povijesti srednjovjekovne Moskve), Apolinarija Mihajloviča Vaznecova, umjetničkim djelima vrhunskih ruskih slikara Vasilija Surikova, Nikolaja Makovskoga, bakrorezima nastalim na putovanjima stranaca po Rusiji (A. Meyerberg, E. Palmqwist, A Oleari), fototipijama moskovskih zdanja, ali i faksimilima radova Jurja Križanića iz fundusa Ruskog državnog arhiva starih spisa.
Tematski je izložba koncipirana u četiri cjeline:
- Rusija i međunarodne prilike u 17. stoljeću
- Društveni i politički ustroj države i njezine
prijestolnice Moskve
- Iz svakodnevice Moskovljana
- Tobolsk - mjesto Križanićeva uzništva
Kroz prvu cjelinu namjera je predočiti pojavu Rusije, prvi put kao aktivnog sudionika u međunarodnim odnosima, definiranu glavnim smjernicama tadašnje ruske vanjske politike. S obzirom da i Juraj Križanić prvi put boravi u Moskvi u sklopu stranog veleposlanstva, većina eksponata tematizira njihov izgled i ulogu u Moskvi, rekonstruirajući put od veleposlanstva do rezidencije ruskoga cara u Kremlju.
Unutar druge tematske cjeline eksponati zrcale političke i duhovne prilike u Rusiji koja se tada nalazila pred značajnim društvenim promjenama.
Društvena previranja i nemiri ranog 17. st. doveli su do dezintegracije državnih institucija, a stalna prijetnja novim pobunama pučanstva zahtijevala je uspostavu stabilnog i organiziranog državnog aparata sa svim njegovim atributima: vojskom, činovništvom, sudstvom i Crkvom. Stoga je 29. siječnja 1649. godine donijet novi Zakonik Moskovskog carstva Sobomoje uloženije. Taj je dokument glavni eksponat ove izložbene cjeline. Zakon je obrtnicima, sitnim trgovcima i drugim obveznicima plaćanja tjagla (poreza) zabranjivao promjenu mjesta boravka; izrazito je pojačao ovisnost seljaka o vlasteli, uveo smrtnu kaznu za vrijeđanje i napad na carsku osobu – Vladareva djela i riječi te nije bilo razlike u sankcioniranju zločina protiv države i vrijeđanja Cara.
Posebno su izdvojeni eksponati koji prezentiraju crkvenu reformu patrijarha Nikona čiji je cilj bio učvršćivanje pravoslavlja. Reforma je velikim dijelom odgovarala i tadašnjim ciljevima ruske vanjske politike. Naime, nakon spajanja Ukrajine s Rusijom, car Aleksej I. Mihajlovič težio je ujedinjenju pravoslavnih crkava Ukrajine i baltičkih zemalja s ruskom crkvom. Nužan preduvjet bila je provedba unifikacije crkvenih rituala, obreda i knjiga prema grčkom uzoru. Za ostvarenje toga nauma, patrijarh Nikon imao je snažnu potporu vladajućih struktura tadašnje Rusije. No, reforme su naišle na otpor unutar svih slojeva ruskog društva te su rezultirale crkvenim raskolom. Vodeći protivnik reforme bio je protojerej Avakum, kojega je Križanić susreo tijekom uzništva u Tobolsku, a čiji je fanatizam ostavio izrazito negativan utisak na Križanića.
Kroz treću cjelinu prikazan je način života Moskovljana te izgled grada u 17. stoljeću. Predmeti iz svakodnevice pomažu u dočaravanju životnih prilika, kulture stanovanja i ukusa žitelja onodobne Moskve. Poneki detalji iz te svakodnevice bili su svakako egzotični Križaniću. Tako je, primjerice, bio zgrožen običajem skrivanja kovanica u ustima.
Četvrta cjelina posvećena je petnaestgodišnjem boravku Jurja Križanića u Tobolsku, kamo je poslan na temelju carskog dekreta 1661. godine, zbog krivih riječi ili možda ogovaranja. Planovi toga središta Sibirske oblasti dočaravaju njegov izgled u 17. stoljeću, a faksimili dijelova najznačajnijih Križanićevih knjiga napisanih u Tobolsku, svjedoče o autorovom izuzetnom intelektualnom angažmanu tijekom toga razdoblja. Tamo je napisao i svoj najznačajniji rad – Politiku – u kojem su obrađeni svi aspekti života ruskoga društva: gospodarstvo, religija, obrazovanje, značaj i uloga vojske u političkoj strukturi države. U nju je zapisao i svoja razmatranja o autokratskoj vladavini koju je smatrao najboljim oblikom upravljanja državom, ali i svoja promišljanja o ruskoj svakodnevici. Za Križanića je karakteristično da prilično surovo kritizira različite vidove svakodnevnog života i državni ustroj Rusije, no, ne s ciljem pokazivanja zaostalosti ruskog društva u odnosu na kulturu Zapada, već s ciljem opravdavanja reforme društva, koje je – kao povijesnu nužnost – predlagao caru. Križanić je upravo u Rusiji vidio jedinog mogućeg nositelja borbe za oslobođenje slavenskih naroda od osmanlijske okupacije, s osloboditeljem utjelovljenim u liku ruskoga vladara.
Nakon smrti Alekseja I. Mihajloviča, Križanić se iz Tobolska vratio u Moskvu, iz koje je, s dopuštenjem novoga cara, otišao 1678. godine, poradi nemogućnosti ostvarenja svojih ideja. Ideje Jurja Križanića anticipirale su reforme koje će u prvoj četvrtini 18. st. provesti Petar Veliki.
Tatjana V. Skorobogatova
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Katalog izložbe
Skorobogatova, Tatjana V.; Ivan Golub. Moskva 17. stoljeća očima Jurja Križanića.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2004.
Vezani članci
Zagreb: Otvorena izložba "Moskva 17. stoljeća očima Jurja Križanića". // Bilten Informativne katoličke agencije, 51(2004.), str. 7.
K. R. Moskva očima Jurja Križanića. // Vjesnik, 16. prosinca 2004., str. 17.
Matić, Martina. Stara Moskva u Zagrebu. // Vjesnik, 18. prosinca 2004., str. 15.
