Koncepcija izložbe: dr. Franjo Buntak
Oblikovanje izložbe i plakata: Joža Ladović
Prošlost Muzeja grada Zagreba može se podijeliti u tri faze: vrijeme njegovog smještaja u Kamenitim vratima u Gornjem gradu (1907. – 1926.), zatim se nalazio u suterenskim prostorijama Umjetničkog paviljona na Trgu kralja Tomislava (1926. – 1945.) i napokon vrijeme nakon oslobođenja.
Za prvu fazu karakterističan je u početku silan elan oko prikupljanja predmeta, ali ubrzo i stagnacija uslijed premalog prostora i u vezi s tim i početak borbe za nove, veće i podesnije prostorije.
U drugoj fazi bio je Muzej temeljito obnovljen i redovno pristupačan publici (što do tada nije bio, ali rješenje prostora bilo je privremeno, pa se borba za odgovarajućim prostorijama i za to vrijeme nastavila.
Treću fazu predstavlja nova, najuspješnija era u povijesti Muzeja grada Zagreba u kojoj su povoljno riješeni prostorni i razni drugi problemi te su nastupili uvjeti njegovog normalnog razvitka.
Inicijativa za osnivanje Muzeja grada Zagreba javlja se dvije godine prije nego što je Muzej bio osnovan. Već 1905. i 1906. osiguravane su u gradskom proračunu svote u tu svrhu. Djelovanje Muzeja započelo je 1907. u času kad je Gradsko zastupstvo prihvatilo ponudu društva Braće hrvatskog zmaja da će urediti i besplatno voditi Muzej do izvjesnog roka, a Grad se obavezao da će za novu ustanovu osigurati prostorije, dati namještaj, plaćati svjetlo, ogrjev i jednog podvornika.
Pokretač akcije osnivanja bio je povjesničar Emilije Laszowski, član spomenutog društva i prvi direktor Muzeja. Njegovim zalaganjem Muzej je dobio prostorije u Kamenitim vratima, gdje je 7. prosinca 1907. obavljeno njegovo svečano otvorenje. Skučeni prostori u toj starodrevnoj gričkoj kuli ubrzo su se napunili predmetima, pa se već prvih godina postojanja osjetilo da su Muzeju potrebne veće i prikladnije prostorije. Nedostatak takvih prostorija zakočio je već u samom početku njegov normalan razvoj. Muzej nije mogao kako treba djelovati ni biti redovno otvoren za publiku.
Takva situacija trajala je do 1926. godine. Tada je bio obnovljen, obogaćen novim materijalima i smješten u suterenskim prostorijama Umjetničkog paviljona na Trgu kralja Tomislava. Ovdje se i prostorno povećao i bio redovno otvoren za posjetioce. No usprkos tome, ni tu nije imao uvjete za povoljan razvoj, jer su prostorije bile nezdrave, vlažne i nisu pružale mogućnosti da se u njima Muzej prostorno razvija. To se znalo već u početku, pa se smještaj u Umjetničkom paviljonu smatrao već tada provizornim, a konačno se rješenje vidjelo u gradnji nove muzejske zgrade. Stoga su se u tu svrhu već od 1926. nekoliko godina zaredom osiguravale određene veće i manje svote novca. No od gradnje nove zgrade nije bilo ništa, jednako kao što se nisu ostvarila ni dugogodišnja nastojanja da se neke postojeće stare zgrade u Gornjem gradu dodijele ovoj ustanovi. Sve je ostalo pri starom i Muzej je ostao u suterenskim prostorijama dvadeset godina, to jest do svršetka Drugoga svjetskog rata.
U toj fazi upravljao je njime oko petnaest godina istaknuti povjesničar Zagreba, muzeolog i konzervator prof. Gjuro Szabo. U njegovoj eri dobio je Muzej svoj prvi statut koji mu je dao novi, današnji naziv Muzej grada Zagreba (do toga vremena zvao se Gradski muzej). Tik pred rat postavljena su i prva dva kustosa, pa se time prvi puta u povijesti ove ustanove bar donekle normalizirala kadrovska situacija.
Nakon oslobođenja redom su rješavani razni njezini problemi. U prvom redu problem prostorija. Već dva mjeseca nakon oslobođenja dodijeljena je Muzeju zgrada u Opatičkoj ulici 8, a početkom 1947. zgrada u kojoj se danas nalazi u istoj ulici br. 20. Tada se povoljno rješavao i problem stručnog kadra, pa je sve to omogućilo da se uz prostorni razvitak normalno razvija i cjelokupni stručni, znanstveni i ostali rad u Muzeju. U novim uvjetima stvorene su prvi puta u njegovoj povijesti mogućnosti da redovno izvršava svoje višestruke zadatke i korisno djeluje u društvu.
U izložbi Muzej grada Zagreba 1907–1967, priređenoj u povodu šezdesete obljetnice ove ustanove, prikazana je u glavnim crtama njezina prošlost, razvoj i aktivnost od prvih poticaja oko osnivanja do danas. Istaknuti su ljudi koji su pokrenuli ili bili zaslužni za stvaranje Muzeja, obilježene akcije oko prikupljanja predmeta, prvi darovatelji i njihovi pokloni, prvi eksponati (izloženi u originalu) prispjeli u muzejske zbirke, smještaj u Kamenitim vratima (pod upravom društva Braće hrvatskog zmaja), zajedničko financiranje i život s Gradskom knjižnicom, prve akcije za dobivanje novih prostorija, preseljenje i obnova u suterenskim prostorijama Umjetničkog paviljona, detalji iz tamošnjeg postava, prvi statut, pokret za gradnju muzejske zgrade te ponovno i uzaludno traženje novih prostorija sve do oslobođenja. A nakon ovoga, skoro preseljenje u Gornji grad u Opatičku 8, pa u današnju zgradu u istoj ulici br. 20. Prikazani su i dijelovi stalnog postava u jednoj i drugoj zgradi, izložbena i pedagoška aktivnost, posjeti Muzeju, njegov fotolaboratorij, knjižnica i na kraju edicije, što ih je izdao Muzej grada Zagreba od oslobođenja do danas.
dr. Franjo Buntak
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Vezani publicirani radovi
Buntak, Franjo. Šezdeset godina Muzeja grada Zagreba. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske. 17, 6(1968), str. 3-5.
Ostali vezani članci
Cvetkova, Elena. Proslava 60 – godišnjice Muzeja grada Zagreba. // Večernji list, 4. listopada 1967., str. 7.
Pasinović, Antoaneta. Šezdeseta obljetnica Muzeja grada Zagreba. // Telegram, br. 390, 20. listopada 1967., str. 5.
Muzej grada Zagreba 27. X – 12. XI : Šezdeset godina Muzeja grada Zagreba. // Čovjek i prostor. 14, 177(1967), str. 19.
