Autorica izložbe: Nina Sedlar
Svaki prvi samostalni nastup pred publikom sadrži u sebi potrebu za sumiranjem postignutog, ali ujedno i najavu mogućnosti daljeg razvoja. Kada su u pitanju likovni umjetnici, situacija je jos složenija jer označava prijelom između dugogodišnjeg školovanja i formuliranja vlastite izražajnosti. I Nina Sedlar suočila se s tom problematikom pa i njezina prva samostalna izložba stoji u znaku logičkog sazrijevanja u klasi vrsnog likovnog pedagoga profesora i akademskog kipara Valerija Michellija, kao i izvjesnog odvajanja prema samosvojnosti.
Mlada se kiparica predstavlja javnosti s kolekcijom radova nastalim posljednjih nekoliko godina što sadrži nekoliko vidova likovnog govora – portrete u plastici i crtežima te reljefe s figuralnim kompozicijama i njihove grafičke skice. Ta dva žanra kao da su donekle odredila i dva načina obrade materijala, odnosno pristupa temama.
U portretu Nina Sedlar neposredni je opservator koji prihvaća oblik u njegovoj punoj figurativnosti i u potpunosti poštuje sličnost. Sve njezine biste nose izrazite individualne karakteristike modela u fizičkom smislu, i tek na takvoj bazi ona počinje svoju subjektivnu interpretaciju. U ime prepoznatljivosti ona kroz jedan gotovo groteskni pomak pokušava izraziti svoj odnos prema portretiranom, te ga prikazati u svjetlu njegovih osobenosti u mimici, držanju ili pozi. Nadgrađuje zatim psihološki moment koji je još uvijek u granicama deskripcije, ali ipak nastoji steći svoju samostalnost kao produkt likovnog doživljaja, te u tom smislu tendira prema metaforičnosti.
Reljefi i figuralne kompozicije nasuprot takvom stavu odražavaju inpersonalnost i teže nekoj općoj ljudskoj pojmovnosti. Dok je kod portreta dominantan puni volumen, u slučaju likova prevladava određena linearnost koja formulira izdužena, asketska tijela sa nedefiniranim licima. Naglasak je stavljen na sadržajnost te su obrađeni motivi puni narativnosti, izvjesne simboličnosti i neposredne poruke. Obrada oblika je slobodna, potez sugestivan ali pun nervature, dok ukupni ugođaj potencira dramatiku do njezinih visokih tonova. Autorica kao da kroz te prizore želi prodrijeti u suštine nekih životnih istina te ih odraziti kroz duboko subjektivni doživljaj.
Prvi nastup Nine Sedlar predstavlja mladu kiparicu kao izuzetno senzibilnu ličnost koja na zasadama naše skulptorske tradicije slijedi onu granu koja svoje inspiracije nalazi u neposrednim kontaktima s ljudima i općim životnim temama. Njezin samostalni start najavljuje široke mogućnosti razvoja vlastitog rječnika i profila.
Juraj Baldani
UZ PRVU SAMOSTALNU IZLOŽBU NINE SEDLAR
Suvremeni kult brzine i površnosti, nemilosrdan ritam života i svega što ga prati, onemogućuje idealan mir razmišljanja, kontemplaciju, viziju prvoga, velikoga, jedinog ideala: posvetiti se sebi.
Stalno u pokretu, izoštrenih obrambenih čula i inteligencije, suvremeni čovjek sve više traži smisao u letu, na brzinu, jednim pogledom. Najtraženiji su opći pojmovi i opći razgovori, uho sve više hvata samo općeniti zvuk, trube, za pojedini ton (o harmoniji da i ne govorimo), nemamo vremena. Sve se tim općim ritmičkim intencijama prilagođava, čak su i kavane uništili, grade se kafići, sve onako na brzinu, s nogu srkni i bježi! Zbog svega ovoga sve je manji broj pravih ličnosti, koje ta brzina ne uzbuđuje, koji mirno ispijaju svoju kavu, u ateljeu (ako ga imaju) slušajući glazbu. Naći svoj životni i kreativni mir danas, znači ne ići u korak s vremenom, to znači praviti red u neredu, tražiti sreću unutar četiri zida, jer je nema na otvorenom prostoru.
Mlada kiparica Nina Sedlar tijekom svoje specijalke kod prof. Michielija, imala je priliku vidjeti što znači biti supatnik uličnog ritma i suputnik mira ateljea kada prazni žičani gerist čeka svoju novu glinu. Tri godine uz Majstora bile su dovoljne da se opredijeli: stvaralačke težnje ne prepustiti površnom ritmu vremena već ih okrenuti idealnom – sebi, svojim razmišljanjima i čežnjama. Biti potpun, temeljit čovjek i umjetnička ličnost da bi se ostvario kao individualac. Sam čovjek – umjetnik. Ne biti jedna ličnost s dvostrukim djelom: svojim – autorskim, i tuđim – komentatorovim, jer mnoga djela danas egzistiraju kao cjelina jedino ako imaju teorijsku dopunu, nečiji komentar umjetnikova htjenja. Zato Nina i radi samo portrete i teme dobro znanih ljudi i situacija. Kako su stvaralačke težnje uvijek okrenute idealnom, u radovima je prisutna njezina opterećenost traumama današnjeg čovjeka. Nema ovdje mirnih linija ispod kojih se nazire lažna sreća današnjeg čovjeka. Nina trijezno promatra, rekao bih: s ljubavlju za donešeno, pa iako “ako je ljubav dublja, saznanje je potpunije” (Leonardo), ta njezina ljubav očituje se u izboru tema: dok žene sve manje žele rađati, ona radi “Porod”, dok se obitelji raspadaju, ona pojedinačno i u grupi radi svoju “Obitelj”, dok čovjek juri za uspjehom, ona ga upozorava na kraj, na trenutak kada će mu se raspeto tijelo stopiti s križem. Postat će jedno: i čovjek i drvo.
Jakov Sedlar
NINA SEDLAR rođena je 14. prosinca 1954. godine u Sisku. U Zagrebu završava gimnaziju i godine 1975. upisuje Likovnu akademiju, klasa kiparstvo. Diplomirala je godine 1980. u klasi profesora Valerija Michiellija. Do sada je izlagala u dva Salona mladih, godine 1978. i 1979. Od ove godine radi u Majstorskoj radionici prof. Sabolića. Ovo je njezina prva samostalna izložba. Izloženi radovi nastali su većim dijelom za vrijeme studiranja na Akademiji.
Depolo, Josip. Križni put : Muzej grada Zagreba : Samostan Rožat.
1987.
