Koncepcija izložbe: Vesna Leiner
Oblikovanje izložbe: Miljenko Gregl, Vesna Leiner
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Pretpostavlja se kako od samog postanka čovjek ima potrebu za odijevanjem. Dokaz tome su igle napravljene od životinjskih kostiju, strugalice za kožu, kopče od kostiju pa čak i nakit od školjaka, koje arheolozi pronalaze prilikom iskapanja najstarijih slojeva. K tome, najstariji likovni prikazi čovjeka, otkriveni u špiljama, prikazuju ga odjevenog. Odijevanje je svojstveno samo čovjeku.
Zašto se čovjek odijeva?
Pretpostavlja se da za to postoje tri osnovna razloga:
1. da bi zaštitio tijelo od vanjskih utjecaja (hladnoće, vrućine, ozljeda)
U hladnim predjelima čovjek se odijeva u krzno jer ga ono najbolje štiti od hladnoće i jer mu je uglavnom jedini dostupan materijal. Stanovnici toplijih krajeva odijevaju se oskudnije – posebice otočani. Čovjek se odijeva i da bi zaštitio tijelo od uboda insekata i raznih drugih mehaničkih ozljeda dok radi ili ratuje.
2. zbog želje da ljepše izgleda
Kroz cijelu povijest odijevanja postojale su i postoje osobe koje, više od ostalih, žele sebe prikazati u jednom drugom svjetlu. Načinom odijevanja šalju drugima najblistaviju i najlaskaviju sliku o sebi, odnosno odašilju signale svoga vlastitog unutarnjeg zadovoljstva.
3. zbog stida
Postoje mišljenja da je stid osobna stvar svakog pojedinca i da on sam može odlučiti kakvu sliku želi iznijeti pred oči javnosti. Razvijeniji dio svijeta smatra da navika odijevanja proizlazi iz pristojnosti, tj. odijevamo se u skladu s navikama društva u kojemu živimo. U prošlosti je to bila moralna obveza proizašla iz vjere, posebice kršćanske, danas tragove pronalazimo u tradicionalnoj odjeći.
Društvene i klasne razlike u prošlosti bile su vidljive i kroz odjeću. Od 14. stoljeća, odjećom se naglašava razlika prema spolu – do tada su muškarci nosili odjeću nalik na duge haljine. I u današnje se vrijeme odjećom vizualno razlikujemo: po spolu, po godinama, po pripadnosti određenoj skupini, po poslu koji radimo – neka zanimanja zahtijevaju uniformu, po aktivnostima (sport), po društvenom statusu i drugom.
Odijelo čini čovjeka posebnim i izdvojenim od neke grupe kojoj ne želi pripadati. Tako su se, npr. u 19. stoljeću, bogatiji slojevi građanstva željeli i odjećom razlikovati od radničke klase. Odjeća koju su nosili nije bila tako praktična – npr. žene su nosile haljine koje su znatno otežavale kretanje. Tek se u 20. stoljeću više pozornosti pridavalo izradi i nošenju funkcionalne odjeće u kojoj se moglo s lakoćom kretati i u kojoj se čovjek ugodno osjećao. U drugoj polovini 20. stoljeća sve više se preko odjeće žele naglasiti neke sklonosti, stavovi i želje, ili naprosto sebe istaknuti; npr. hippiji i skinheadsi 60-ih godina (skinheadsi se u Hrvatskoj pojavljuju posljednjih desetak godina), funkovci 70-ih godina, skatersi-daskaši 70-ih godina, punkovci u drugoj polovini 70-ih godina, raversi sredinom 80-ih godina, technos krajem 80-ih godina i drugi.
Također, građa tijela diktira i odabir odjeće. Ovisno o tome je li osoba visoka, niska, punašna ili mršava, ona bira odjeću koja joj najbolje pristaje. Odjeća na neki način oblikuje tijelo i čini ga drukčijim. Njezin oblik i kroj utječu na držanje tijela, ponašanje i pokrete, zbog toga i nosimo različitu odjeću ovisno o tome jesmo li kod kuće, bavimo li se sportom, šećemo, radimo, idemo li u kazalište, ili radimo nešto drugo. Izgled odjeće i način na koji se ona nosi mogu prikriti i razne fizičke nedostatke. Lijepo odijelo nekima služi da istaknu svoj izgled kako bi prikrili svoj neuspjeh – neobrazovanost i niži društveni status. Te osobe žele biti objektom divljenja, jer time što se svojom odjećom ističu i privlače poglede okoline, smatraju da su prihvaćene u društvu i da imaju moć nad drugima.
Odijelo – uniforma koja služi kao sredstvo za rad, npr. uniforme liječnika, svećenika, časnika, policajaca, vatrogasaca, poštara, medicinskih sestara i drugih, utječu na izgled te osobe, a često i na njezino držanje i stav. Uniforma nam odašilje poruku o osobi koja je nosi, poslu koji obavlja – njenoj moći, ulozi i ugledu u društvu, ali istodobno, ta ista osoba se posredno odriče svoje osobnosti te se često ne osjeća ugodno u uniformi.
Govoreći o odjeći, ili bolje rečeno o modi, potrebno je istaći kako je ona odraz ekonomskih i društvenih odnosa jednoga vremena. Odjeća ima značajnu ulogu u potrošačkom društvu današnjice. Ona je, obrtajem velike količine novca, bitan čimbenik gospodarskog sustava suvremenog svijeta. Upravo iz toga razloga i u skladu s našim ubrzanim ritmom života, nastupajuće promjene u modnim trendovima izmjenjuju se vrtoglavom brzinom. Stoga je ona prisutna u svim segmentima našega života – od rođenja do smrti.
Naša prosudba o tome kako se pojedinac ili skupina odijevaju često je različita. Ona ponajprije ovisi o našem kulturnom naslijeđu, sredini u kojoj živimo, poslu kojeg obavljamo i što je najvažnije – o našem viđenju osobe čiji način odijevanja procjenjujemo.
Vesna Leiner
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
.jpg)
Katalog izložbe
Leiner, Vesna. Odijelo - društveni status!?
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2004.
Vezani članci
Biškupić, Margareta. Muzejsko-edukativna i nagradna igra Odijelo. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 53, 1-4(2004), str. 50-51.
Tolić, Vlasta. Čini li odijelo društveni status. // Vjesnik, 17. travnja 2004., str. 15.
Tolić, Vlasta. Odjeća odašilje poruku o osobi. // Vjesnik, 21. travnja 2004., str. 19.
Butković, Katarina. U muzejima sve više mladih. // Komunalni vjesnik, god. XIX, br. 297, 4. lipnja 2004., str. 16.
