Muzej grada Sarajeva, gostovanje u Muzeju grada Zagreba, izložba u povodu obilježavanja 20. obljetnice suradnje dvaju muzeja
Koncepcija izložbe: Miroslava Gašparović-Đipa
Krajem prvog, a posebno u drugom desetljeću 20. stoljeća, mnogi mladi bosansko-hercegovački umjetnici vraćaju se u zemlju s diplomama umjetničkih škola i akademija značajnih europskih središta. Ovoj pionirskoj generaciji, čija je djelatnost označila pojavu domaće likovne umjetnosti na tlu Bosne i Hercegovine, pripada i slikar Petar Šain.
Petar Šain rođen je u Mostaru, 4. srpnja 1885. godine. Od 1900. do 1903. u Zagrebu uči litografski zanat kod profesora Vladimira Rožankovskog. Od 1903. godine, kad odlazi na školovanje u Beč, pa sve do konačnog povratka u Sarajevo 1920., Šain živi i radi u inozemstvu (Beč, Pariz, München, Trst, Venecija, Firenca). Njegov umjetnički izraz formirao se u kulturnoj atmosferi Beča i Münchena koji su početkom 20. stoljeća središta simbolizma i secesije. Proučavanje grafičkih tehnika usavršava u ateljeu Alphonsea Muche u Parizu, a zatim kod grafičara Petera von Halma na minhenskoj Akademiji. O Šainovom izvanrednom vladanju ovim medijem svjedoče brojni radovi nastali usporedo s njegovim slikama u ulju, među kojima se posebno ističu simbolični, alegorijski prikazi s bojišta Prvoga svjetskog rata.
Još tijekom studija Šain se opredjeljuje za slikanje pejzaža, lova i životinja, da bi se tijekom svoga plodnog stvaralaštva razvio u značajnog slikara lovačkih motiva. Ova tematika upućuje na München, posebno na utjecaj poznatog njemačkog animalista Heinricha von Zügela, u čijoj je klasi Šain diplomirao 1913. i dobio Godišnju nagradu Akademije kao slikar životinja.
Po završetku rata, Šain jedno vrijeme živi u Italiji, a 1919. vraća se u Sarajevo gdje se odmah angažira kao član novoosnovanog Društva umjetnika BiH. Početkom dvadesetih godina započinje dva desetljeća dugo, najznačajnije i najplodnije razdoblje njegova slikarstva, u kojem će ostvariti seriju izvanrednih planinskih pejzaža. Šainovo slikarstvo nosi odlike realističkog smjera, ali istovremeno je uočljiv snažan utjecaj bečke secesije i minhenskog jugendstila, posebno slikara Ferdinanda Hodlera i Giovannija Segantinija. Na ovoj razvojnoj liniji nalaze se i Šainova kasnija djela, među kojima velika platna s lovačkim motivima i pejzažima iz ciklusa “Romanija”, slikana za Kraljev dvor u Han-Pijesku, pripadaju vrhunskim ostvarenjima u njegovu opusu. U ovim djelima dekorativnost linije i kolorita, neobična kompozicija, snažni kontrasti svijetlo-tamnog, jednostavne forme, korišteni su kako bi otkrili svu poeziju i mističnost planinskih masiva. Zatvoren prema tadašnjim stilskim pravcima, Šain stvara “anakrona” djela, usmjeravajući svoja najbolja umjetnička iskustva prema predstavljanju romantičnih motiva planina i prizora iz lova, u kojima se izražava njegova težnja ka lirizmu i intimno doživljenoj prirodi. I sam strastveni lovac i planinar, Šain je velik dio svoga slikarskog djelovanja posvetio motivima lova, nadahnuto dočaravajući atmosferu lovačkog života. U neposrednom dodiru s tajnama planine, ponesen oduševljenjem životom u divljini, on stvara niz skica i crteža sa smislom i ljubavlju za prikazivanje životinja, njihove anatomije i ponašanja. Na osnovi ovih zabilješki slikarovog izravnog doživljaja nastala su njegova velika platna sa scenama iz lova, likovima lovaca, lovokradica i divljači.
Pored planinskih pejzaža, najvrednijim Šainovim ostvarenjima pripadaju neobične scene ribolova, izvedene tehnikom crteža tušem i akvarela. U ovim djelima virtuozne tehničke izvedbe Šain razvija čudan “maniristički” stil, kroz stapanje realizma i iluzije, fotografske uvjerljivosti i metafizičke atmosfere. Likovi ribara jednostavnih oblika, naglašenih kontura i mirnih pokreta, otkrivaju zaseban hermetičan svijet na granici između stvarnog i mističnog.
Istovremeno s djelima u kojima je izražena težnja za nadilaženjem objektivnog registriranja stvarnosti, gdje je naglasak na emotivnom i kontemplativnom, nastaje bezbroj Šainovih realistički koncipiranih žanr-scena, zasnovanih na izravnoj opservaciji svakodnevnog života. Život koji se odvijao na sarajevskoj čaršiji snažno je privlačio racionalni dio Šainove ličnosti, sklon egzaktnoj opservaciji i analizi. Ovo je, udruženo s njegovim crtačkim talentom i smislom za točno fiksiranje materijalnih pojedinosti, utjecalo na njegovo žanrovsko usmjerenje.
Šain se s vremenom razvio u zasigurno najoštrijeg i najnaprednijeg promatrača svakodnevnog života bosanskog čovjeka – seljaka, trgovca, obrtnika – u vremenu između dva rata. Njegovi motivi s čaršije, i pored trivijalnosti i zanatske preciznosti, posjeduju draž “neobičnog” koja proizlazi iz samoga motiva – egzotičnih fizionomija, nošnji i običaja. Šain ujedno fiksira izgled stare arhitekture, s vjerno reproduciranim građevinama, dućanima, zanatskim radnjama i njihovom okolinom.
U poslijeratnom razdoblju Šain se gotovo potpuno posvećuje lovačkoj tematici, ali ovi radovi ne dostižu snagu i poetičnost ranijih ostvarenja. Njegovo uporno odbijanje novih stilova i povlačenje iz suvremenih likovnih zbivanja dovodili su do čestog upadanja u maniru i ponavljanje.
Petar Šain u najznačajnijem razdoblju svog stvaralaštva koncentrira svoja umjetnička iskustva na stvaranje djela potpuno zatvorenih prema suvremenim stilskim pravcima, ostajući dosljedno vezan za simbolističko-jugendstilski izraz sve do duboko u četvrto desetljeće 20. stoljeća. Danas, kada njegovom djelu prilazimo s novim povijesno-umjetničkim stavovima, otkrivamo ambivalentan opus unutar kojeg postoje izuzetna razdoblja obilježena ponajprije serijom izvanrednih planinskih pejzaža. Riječ je o opusu proisteklom iz sinteze idealizacije i realizma stvarnosti, iz istinskog kontemplativnog doživljaja svijeta, što s pravom svrstava Šaina među utemeljitelje moderne bosansko-hercegovačke umjetnosti.
Miroslava Gašparović-Đipa
Gašparović-Đipa, Miroslava. Petar Šain.
Sarajevo : Muzej grada Sarajeva ; Umjetnička galerija BiH
[presavitak]
Vezani članci
Šigir, Mirjana. Slikarstvo Petra Šaina. // Vjesnik, 11. listopada 1989., str. 9.
