Gradski muzej Varaždin, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Miroslav Klemm
Oblikovanje izložbe: Miroslav Klemm
Fotografije: Davor Puttar
Stotinjak originalnih planova i veduta sačuvanih u našim i stranim arhivima i muzejima, nastali u vremenu od 14. do 19. stoljeća, najvažniji su izvor za proučavanje urbanističkog razvoja Varaždina, našeg prvog kraljevskog i slobodnog grada na tlu Slavonije, naselja kojem je povijesna jezgra oblikovana još u srednjem vijeku. Imaju izvanrednu dokumentarnu vrijednost, a nerijetko su i zanimljiva likovna djela.
Gradski muzej Varaždin posjeduje vrijednu zbirku crteža varaždinske varoške jezgre i njenih predgrađa, zemljišta, skupnih i pojedinačnih objekata u gradu i okolici. Neki su izloženi u stalnom postavu Kulturno-povijesnog odjela u Starom gradu.
Varaždin u Slavoniji 1568., Daniel Specklin, 1578. god.
Najstariji poznati plan Varaždina je crtež tušem Daniela Specklina iz 1578. godine. Rađen je prema starijem predlošku. Prikazuje varoške i feudalne utvrde i kompleks plemićke tvrđave.
Drugi crtež Varaždina, Martin Stier, oko 1660. god.
Godine 1657. nastala su dva plana Varaždina koje je nacrtao carski inžinjer Martin Stier. Zanimljiv je još jedan tlocrt Varaždina kojeg je Stier izradio oko 1660. godine.
Varaždin, Donato, 1672. god.
Izuzetne pažnje vrijedan je plan Varaždina iz 1672. godine kojeg je izradio talijanski arhitekt Donato.
Oko 1700. godine nastao je plan s prikazom plemićkog dvora i njegovog obrambenog kompleksa do sada neutvrđenog autora.
Idealni plan Varaždina, Storck, 1767. god.
Za potrebe generalata Vojne krajine u Varaždinu izrađen je 1767. godine plan Varaždina kojem je autor izvjesni Storck. Vrijednost Storckovog plana je prije svega u točnom popisu zemljišta na teritoriju varoši i njihovih vlasnika, a ne u stvarnom prikazu urbanističkog izgleda grada.
Geometar Anton Leopold Kneidinger je 1774. godine izradio zanimljiv plan Varaždina s prikazom tlocrta varoške jezgre unutar grabišta i zidova i naznakom predgrađa s prometnicama u njima. Ovaj Kneidingerov plan razlikuje se od starijih tlocrta i bilježenjem hrvatskih naziva cesta u varoškim predgrađima.
Ignatius Beyschlag je 1807. godine nacrtao plan Varaždina prikazavši izgled varoške jezgre i predgrađa neposredno prije rušenja gradskih obrambenih bedema i zidova.
Iz godine 1860. je plan Antona Kiesswettera s prikazom povijesne gradske jezgre i predgrađa nakon razaranja nekadašnjih obrambenih bedema i zidova i nasipavanja grabišta.
Grb grada Varaždina, druga pol. 14. stoljeća
Začetke prikaza varaždinske vedute nalazimo već na srednjovjekovnim grbovima i pečatnjacima grada. Na njima je prikazan gradski toranj, simbol kraljevskog i slobodnog grada Varaždina.
Varaždin sa zapada, Johann Ledentu, 1639. god.
Godine 1639. nastala je veduta Varaždina s prikazom grada sa zapada koju je izradio Johann Ledentu. Veoma je zanimljiva veduta Varaždina koju je oko 1729. godine nacrtao Mathias Anton Weiss.
Varaždin s juga, Sigismund Kapp, 1732. god.
Najpoznatija veduta Varaždina je akvarel u Albumu Blažene Djevice Marije s prikazom grada s juga. Naslikao ju je Sigismund Kapp 1732. godine.
Varaždin s juga, nepoznati autor, 1780. god.
Zanimljiva je i veduta Varaždina viđena s juga koju je 1780. godine naslikao nepoznati autor. Ova veduta nepoznatog autora razlikuje se od ranijih time što prikazuje gradska predgrađa znatno šire nego li su na drugim slikama.
Izloženi planovi i vedute Varaždina vrijedna su slikovna dokumentacija o izgledu grada u prošlim stoljećima i uz postojeću arhivsku građu glavni izvori za svakog istraživača varaždinske urbane i kulturne povijesti.
Miroslav Klemm
(u skraćenom obliku preuzeto iz kataloga izložbe)
Katalog izložbe
Klemm, Miroslav. Planovi i vedute Varaždina od 14. do 19. stoljeća.
Varaždin : Gradski muzej Varaždin, 1984.
