Koncepcija izložbe: Zoran Gregl, Nenad Jandrić, Željko Kovačić
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Ima li svojevrsne simbolike da se upravo na pragu novog tisućljeća obilježilo i desetljeće projekta Zagreb dok ga još ni bilo – Zagreb prije 1094., koji su autorski osmislili arheolozi Zoran Gregl i Nenad Jandrić te arhitekt Željko Kovačić?
Možda je danas, više no ikada, potrebno povremeno osvježiti sjećanja na prošlost, zastati na trgovima i ulicama grada pred pažljivo odabranim kockicama mozaika, koji zorno svjedoče o prohujalim vremenima, kao svojevrsnom podsjetniku da povijest ne počinje i ne završava s nama.
U prezentaciji najvrednije arheološke i paleontološke baštine Zagreba autori s muzejskim eksponatima izlaze na otvorene prostore izlažući vjerne replike originalnih predmeta. Svi ti predmeti, za razliku od često pretrpanih muzejskih vitrina, gdje bježe oku i duhu posjetitelja, dobivaju na taj način istaknuto mjesto u memoriji grada, jer postaju svakodnevni podsjetnik da makar povremeno svratimo u muzej ili knjižnicu kako bismo saznali više o svome gradu i nama samima.
Da su Zagrepčani sjajno prihvatili ovu akciju, ponajbolje svjedoči podatak da je trg na kojem je postavljena vjerna replika rimskodobnog spomenika posvećenog Ponciju, imenovan Rimskim trgom. Isto tako, po spomeniku mamutu, koji je postavljen u predvorju GK Gavella, mala scena toga popularnog zagrebačkog kazališta nazvana je Mamut scena.
U proteklih deset godina, uz već navedene realizirane projekte, autori su postavili spomenik Rimljaninu u Petrinjskoj ulici, spomen-ploču na crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu, obilježje na mjestu nalaza rimskodobne nekropole na križanju Savske i Ulice grada Vukovara, brončani kipić rimskoga boga Jupitera u Banjavčićevoj ulici, kao i repliku nadgrobnog spomenika Rimljanke Akonije Salvije na Kaptolskoj kuli. Za ovaj projekt autori su dobili prvu nagradu na 26. zagrebačkom salonu u sekciji Prijedlog 1991. godine.
Na pragu novog milenija, u Podsusedu, autori su postavili umanjenu repliku "zagrebačkog kita".
Akcija traje i dalje. Pred autorima je realizacija još brojnih medaljona koji će posvjedočiti da grad Zagreb nije nastao slučajno, da je u njegovu prošlost i sadašnjost ugrađena silna energija brojnih generacija, te da su njegovo tlo i geografski smještaj bili idealni za nastanak i razvoj grada kakvog danas poznajemo i volimo.
Zoran Gregl, Nenad Jandrić, Željko Kovačić
Mesocetus agrami – zagrebački kit
U zapadnom dijelu Zagreba, u podnožju Zagrebačke gore, na mjestu neposredno ispod ostataka ruševina Susedgrada nalazio se kamenolom litotamnijskog vapnenca-litavca, kojeg su ljudi sredinom prošlog stoljeća eksploatirali kao građevni kamen. Prilikom lomljenja vapnenca-litavca otkinuto je i mnogo nekorisne ilovine, mekanog kamena-lapora koji je taj vapneni blok okruživao. Tom je prilikom u laporima pronađeno mnogo različitih okamina, fosila, kao što su primjerice mnoge okamenjene ribe iz skupina skuša, oslića, morskih pasa, srdelica, igli i sl., zatim puževa, školjaka i drugih koji su tu prije 11 do 13 milijuna godina živjeli u jednom zaljevu Sarmatskoga mora – Paratethysa, popularno zvanog "Panonsko more". Pronađeni su i brojni ostaci lišća biljaka koje su rasle na kopnu i obalama toga mora.
U tim su laporima nađeni i ostaci više vrsta kitova. Ostatke kitova skupio je naš prirodoslovac, književnik, ilirac Lj. Vukotinović i ne znajući točno o čemu je riječ. Te je ostatke kasnije prof. Gj. Pilar, tadašnji kustos u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu ustupio na proučavanje prof. van Benedenu iz Belgije, najpoznatijem tadašnjem stručnjaku za kitove. Van Beneden je utvrdio kako je riječ o ostacima izumrlog kita, posve novoj vrsti kita iz roda mesocetus koju je nazvao po Zagrebu – mesocetus agrami, dakle "zagrebački kit".
Lijepo sačuvani ostaci "zagrebačkog kita", a riječ je o lijevoj i desnoj donjoj čeljusti, kostima gornjočeljusnog aparata, zatim stražnjem dijelu lubanje, desnoj nadlaktici i dijelu desne podlaktice, te dvanaest kralježaka, čuvaju se danas u Geološko-paleontološkom odjelu Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja u Zagrebu, u Demetrovoj ulici 1.
"Zagrebački kit" bio je 6 metara dugačak. Možda je riječ o mladom primjerku, jer današnji njegovi srodnici dosežu od 15 do 30 metara u dužinu i težinu od preko 100 tona, a među njima su i predstavnici najvećih životinja koje su ikada živjele na Zemlji. Hranio se, sudeći prema građi čeljusti, planktonima, kopepodima, račićima i malim ribama.
Na "susedskom" nalazištu pronađeni su i ostaci drugih kitova, ali iz druge skupine. To bogatstvo nalaza, fosila izuzetne vrijednosti, priskrbilo je nalazištu "Pod Susedom" mjesto među najznačajnijim paleontološkim nalazištima ovakvoga tipa u Europi.
mr. sc. Darko Rukavina
(preuzeto iz presavitka)
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Rukavina, Darko; Zoran Gregl; Nenad Jandrić; Željko Kovačić. Pomozite da mesocetus agrami ponovo zapliva.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2000.
[presavitak]
Vezani članci
Tenžera, Marina. Hoće li zagrebački kit ponovno zaplivati? // Vjesnik, 15. veljače 2000., str. 15.
Pomozite zagrebačkom kitu! // Vjesnik, 1. travnja 2000., str. 23.
Ostrihon, Alenka; Korana Sutlić. Zagrebački kit star 13 milijuna godina vraća se u Podsused. // Jutarnji list, 2. travnja 2000., str. 13.
Ušćumlić, Iva. Zagrebački kit nasukan u muzeju. // Nedjeljni vjesnik, 2. travnja 2000., str. 64.
