Koncepcija izložbe: Vanda Ladović
Oblikovanje izložbe, plakata i kataloga: Joža Ladović
Uz visoki kler i još uvijek prisutno plemstvo i građani se početkom 19. st. sve češće javljaju kao naručitelji portreta. Ne samo u centrima nego i ovdje na periferiji Austro-Ugarske Monarhije građanstvo brzo jača svoje ekonomske pozicije i preuzima vodeću ulogu u političkom, društvenom i kulturnom životu Zagreba. Promjene u društvenoj strukturi dolaze najjasnije do izražaja tridesetih godina 19. st. u vrijeme ilirskog pokreta.
Zagreb, iako kulturni centar čitave Hrvatske, nema još u to vrijeme svojih domaćih školovanih slikara; zato novu potrebu građanstva, koju bismo mogli nazvati čak i modom portretiranja, obilno koriste strani putujući slikari. Ti namjernici, školovani u Beču, Münchenu, Veneciji, Rimu, pa čak i Parizu (kako sami s ponosom ističu nudeći svoje slikarske usluge u tadašnjim zagrebačkim novinama), zadržavaju se ovdje duže ili kraće vrijeme prenoseći na platno, papir ili bjelokost, sa više ili manje talenta, za veći ili manji honorar, likove ondašnjih Zagrepčana, uglednih činovnika, trgovaca, obrtnika, njihovih životnih družica i nadobudne djece. Izloženi portreti iz fundusa Muzeja grada Zagreba nastali su u prvih šest desetljeća 19. st., tj. do pojave fotografskih portreta Julija Hühna i Franje Pommera.
Nejednaki u kvaliteti, ti su portreti ipak u prosjeku solidna djela kojima su autori rutinerski zadovoljavali sujetu, pa prema tome i ukus i želje naručitelja. Iz niza takvih konvencionalnih portreta treba ipak izdvojiti one koji svojim nesumnjivim likovnim vrijednostima dosižu razinu srednjoeuropskog, naročito bečkog bidermajerskog slikarstva.
To se odnosi na neke signirane radove Mihaela Stroya (Sofija Hatz, Dječak iz obitelji Kiepach, Josip Šufflay) i na nesignirani portret Kristofora Stankovića. Istom autoru mogao bi se pripisati i kvalitetan portret nepoznatog Zagrepčanina.
Visoko majstorstvo Ivana Zaschea svjedoči signirani akvarel Aleksandrine Stanković i portret Janka Bedekovića koji se po tradiciji također pripisuje istom autoru. Uz spomenuta djela ove dvojice najpoznatijih predstavnika našeg bidermajera, među bolje radove treba još ubrojiti portret Eleonore Patačić slikara Vincenza Porkertha te Valerije Faller slikara Johanna Wienza, akvarel Heinricha Ferstlera s likom Katarine Oršić i djela nažalost anonimnih slikara: Nepoznata djevojka iz Zagreba, Ana Paravić, Antonija Eisenhuth i Vilim Hatz.
Od brojnih sačuvanih portreta Zagrepčana nastalih u prvih šest desetljeća 19. stoljeća izložili smo samo četrdesetak, pa ipak, i taj će broj biti dovoljan da upoznamo tadašnju likovnu situaciju Zagreba. Međutim, možda još više od likovnih vrijednosti ti su nam portreti sačuvali dragocjenu kulturno-povijesnu atmosferu, modu i mentalitet onih koji su, svjesni svog položaja i društvenog ugleda, osjetili potrebu da potomcima u nasljedstvo, osim materijalnih dobara, ostave i svoj lik zabilježen rukom slikara.
PODACI O SLIKARIMA
JOHANN BEYER (1801. – 1876.), slikar iz Graza. Slikao oltarne pale za crkve u Štajerskoj, Koruškoj, Kranjskoj, Slavoniji i Hrvatskoj (okolica Zagreba) i niz portreta.
HEINRICH FERSTLER (1800. – ?), portretist, minijaturist, specijalno u akvarelu. Đak bečke akademije, kasnije profesor na Risarskoj školi u Klagenfurtu. Godine 1830. dolazi u Zagreb, oglašuje u Agramer Zeitungu i preporučuje se za slikanje minijatura. Godine 1836. nalazi se u Münchenu.
ANTON HOELPERL (1820. – 1888.), slikar iz Čehoslovačke. Godine 1840. odlazi u Beč, a od 1853. do smrti živi u Pragu. Prvi slikar realističkih žanr-slika u Čehoslovačkoj.
VINCENZ PORKERTH (? – ?). Podaci o ovom slikaru su manjkavi. Javlja se u Varaždinu i okolici oko godine 1848. Slikao portrete i oltarne slike.
DRAGUTIN STARK (1822. – 1877.), slikar iz Praga. Školovao se u Pragu i Beču. Godine 1849. dolazi u Zagreb, a od 1854. pa do smrti profesor je crtanja na zagrebačkoj realci. Osim portreta slika i vedute Zagreba.
JOSIP STROHBERGER (? – ?), dagerotipist i slikar. Godine 1846. dolazi u Zagreb iz Beča i preporučuje se građanstvu “za portrete u daguerréotypu”.
MIHAEL STROY (1803. – 1871.), Slovenac, akademski slikar. Nakon studija u Beču dolazi u Zagreb godine 1830. i oglasom u Agramer Zeitungu “jamči za najsavršeniju sličnost i to uz najniže cijene.” U Zagrebu se oženio i ostaje u Hrvatskoj do 1841. kada odlazi vjerojatno u Ljubljanu. Radio je u Zagrebu, Krapini, Samoboru i po dvorcima u Hrvatskom zagorju. Osim niza portreta bogatih građana, plemstva i visokog klera, slika i oltarne pale, žanr-prizore i kompozicije.
JOHANN WIENZ (1781. – 1849.), slikar iz Poljske. Život proveo u Königsbergu. Slika pretežno pejzaže i predloške za bakroreze.
IVAN ZASCHE (1826. – 1863.), slikar iz Slovačke. Đak bečke akademije. Godine 1850. na poziv biskupa Haulika dolazi u Zagreb i radi mapu litografija “Jurjaves”. Uz vedute i pejzaže Zagreba, Like i Primorja naslikao je mnogo portreta u ulju i akvarelu. U Zagrebu je ostao do kraja života.
Vanda Ladović
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Katalog izložbe
Ladović, Vanda. Portreti Zagrepčana u 19. stoljeću.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 1968.
Vezani članci
Izložba »Portreti Zagrepčana«. // Večernji list, 14. studenoga 1968., str. 7.
Cvetkova, Elena. Tihi skup starih Zagrepčana. // Večernji list, 27. studenoga 1968., str. 9.
Hruškovec, Tomislav. Naši sugrađani prije stotinjak godina. // Telegram, br. 451, 18. prosinca 1968., str. 5.
Simić-Bulat, Anka. Portreti Zagrepčana u 19. stoljeću : Muzej grada Zagreba, studeni-prosinac 1968. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske. 18, 2(1969), str. 30-32.
Venturini, Darko. Muzej grada Zagreba 14. XI – 14. XII : Portreti Zagrepčana u XIX stoljeću. // Čovjek i prostor. 16, 190(1969), str. 18.
Gostovanja
Portreti Zagrepčana u 19. stoljeću, Muzej grada Beograda, 1969.
Portreti Zagrepčana u 19. stoljeću, Gradski muzej Sisak, 1969.
Portreti Zagrepčana - portreti Karlovčana u 19. stoljeću, Galerija "Vjekoslav Karas", Karlovac, 1970.
Portreti Zagrepčana u 19. stoljeću, Društveni centar žena, Zagreb, 1970.
Portreti Zagrepčana u 19. stoljeću, Muzej grada Sarajeva, 1971.
