Muzej grada Zagreba, gostovanje u Muzeju grada Beograda (Manakova kuća u ulici Gavrila Principa)
Koncepcija izložbe: Vanda Ladović
Portreti Zagrepčana predstavljaju jednu od najcjelovitijih, najvećih i najvrednijih zbirki Muzeja grada Zagreba. Izložbom je obuhvaćen period od tridesetih do šezdesetih godina 19. stoljeća, tj. do pojave prvih fotografa u Zagrebu, Julija Hühna i Franje Pommera. No, ni iz toga vremena nisu izloženi svi portreti koje Muzej ima, već samo četrdesetak najkvalitetnijih.
Izabrani radovi prikazuju likove tadašnjih Zagrepčana i Zagrepčanki – trgovaca, zanatlija, uglednih činovnika, njihovih žena i djece, dakle, predstavnike tadašnje građanske klase koja je u to vrijeme i u Zagrebu, na tom perifernom dijelu onovremene monarhije, ekonomski jačala i stala igrati važnu ulogu u političkom, društvenom, ekonomskom i kulturnom životu Zagreba.
Zajedno s njenim sve istaknutijim položajem i važnošću u društvu javljale su se i njene adekvatne potrebe, među inima, i potreba i želja za portretiranjem i njih samih i članova njihovih obitelji. Time su, s jedne strane, htjeli udovoljiti zahtjevima svog društvenog položaja, a s druge izjednačiti se u tome s plemstvom i svećenstvom kod kojih je običaj portretiranja već davno bio uvriježen. Pored toga, radilo se dakako i o modi, kojoj se također htjelo i moralo udovoljiti zbog uloge i položaja u društvu.
Međutim, kako u Zagrebu u ono vrijeme nije bilo još domaćih, školovanih slikara, to su narudžbe za portretiranja dobivali strani putujući majstori, slikari školovani u Beču, Münchenu, Veneciji, Rimu, pa i u Parizu. Kvaliteta njihovih radova nije ujednačena, iako su u prosjeku svi dali solidna djela usprkos tome što su, vjerojatno, manje-više svi morali udovoljiti ukusu i željama naručitelja. No, u nizu na taj način nastalih konvencionalnih, zanatski solidnih portreta ima i lijep broj takvih koja svojim likovnim, umjetničkim vrijednostima dosižu nivo srednjoeuropskog, naročito bečkoga bidermajerskog slikarstva. To su, u prvome redu, radovi dvojice najpoznatijih predstavnika našega bidermajerskog slikarstva, Mihaela Stroya i Ivana Zaschea, zatim pojedinačni portreti Porkertha, Wienza i Ferstlera te nekoliko drugih anonimnih majstora.
Portreti Zagrepčana u zbirci Muzeja grada Zagreba iz prvih šezdeset godina 19. stoljeća, a napose izbor na ovoj izložbi, pružaju nam mogućnost da upoznamo likovnu situaciju u Zagrebu u ono vrijeme. Nadalje, oni, uz osobite pojedinačne likovne vrijednosti, predstavljaju svi zajedno, i oni umjetnički više i oni umjetnički manje vrijedni, dragocjenu kulturno-povijesnu vrijednost. Stoga ih, osim s likovno-umjetničkog aspekta, treba često puta promatrati i s jednako važnog kulturno-povijesnog aspekta.
dr. Franjo Buntak
(izvor MGZ, Ostavština Franje Buntaka, kut. 3, fasc. 72)
Više o izložbi možete saznati ovdje.
Slike s izložbe
Vezani članci
V. C. Portreti Zagrepčana iz prošlog stoleća. // Politika, 29. siječnja 1969., str. 14.
P. V. Portreti Zagrepčana u XIX veku. // Politika, 21. veljače 1969., str. 10.
