Koncepcija izložbe: Nada Premerl
Oblikovanje izložbe: Željko Kovačić
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Ova izložba kroz desetak tema pokazuje život i urbani razvoj uz potok Medveščak, od prapovijesti do danas, od njegova izvora povrh Kraljičina zdenca do ulijevanja u Savu te ističe sve važne momente urbanog, gospodarskog, svakodnevnog i zabavnog života na tome potezu.
Oranice i pašnjaci u Savskoj nizini ispod utvrđenog, dvojnoga grada, ispresjecani brojnim neobuzdanim potocima koji su se spuštali s Medvednice, navodnjavanjem su donosili osnovnu egzistenciju srednjovjekovnom gradu. Svakako najznačajniji među njima bio je potok Cirkvenitza (kasnije nazvan Medveščak), žila kucavica između dva susjedna naselja i stoljetna granica između Biskupskog i Kaptolskog Zagreba te Slobodnog i kraljevskog Gradeca. Cirkvenitza se prvi put spominje u ispravi kralja Emerika 1201. god. u kojoj se potvrđuju međe Kaptola. Spominju ga i kralj Bela IV. u Zlatnoj buli i kralj Matija Korvin u kasnijim potvrdama.
U srednjem vijeku spominje se i kao Matičina, a njegov pritok, zapravo umjetni mlinski kanal, koji je prokopan polovinom XIII. st. od Okrugljaka do Krvavog mosta, naziva se Pretoka ili Prekopa. U XIX. st. nazvana i Melinski potok, tekla je usporedno s Medveščakom od Okrugljaka do Vogelova mlina na današnjoj Zvijezdi uz njegovu zapadnu stranu; dalje prelazi matičnom potoku s istočne strane, da bi negdje u polovici današnje Medvedgradske ulice, kod Gliptoteke, ponovno prešla zapadno od potoka Medveščaka, nastavljajući po današnjoj Kožarskoj ulici do Krvavog mosta, ispod kojega se ulijevala u potok Medveščak.
Potok Medveščak je sve do kraja XIX. st. tekao kroz čitav grad: Ksaverskom dolinom, današnjom Medvedgradskom i Tkalčićevom ulicom, Pod zidom, prelazeći Bakačevu, tekao je iza kuća u gornjoj Vlaškoj ulici, potom današnjom Jurišićevom i Draškovićevom nastavljao preko staroga Sajmišta, gdje je naglo skretao prema jugoistoku, ulijevajući se u Savu na današnjem Žitnjaku.
Njegove vode tjerale su stoljećima gradske, kaptolske, cistercitske, župne i obrtničke mlinove. Na prostornoj maketi, uz ostale važnije podatke, označeno je svih 25 zagrebačkih mlinova.
Već od XIII. st. tu su kaptolska i gradska kupališta i lječilišta. Kupalo se u grijanoj vodi iz Medveščaka, koju su pripremali kupeljnici (balneatori). Puštala se i krv iz žila, stavljali takozvani rogovi, brijači su bili i kirurzi, vadili su zube, liječili rane, brijali i šišali građane i dr. Prvo javno kupalište otvorili su 1291. god. cisterciti podno crkve sv. Marije.
Početkom XIX. st. grade se u današnjoj Kožarskoj i Medvedgradskoj ulici te na Novoj Vesi gradska parna kupališta, koja postaju i zabavišta. Jedno od najpoznatijih kupališta, Petrova kupelj (danas Medvedgradska 15, 17), pregrađuje se 1898. g. za tzv. bludilište. Gospođa Rose Aranjoš, naime, moli Gradsko poglavarstvo da svoju koncesiju za djevojačke poslove prenese zbog prelaganja potoka Medveščaka iz Kožarske broj 8 na broj 69. Gradonačelnik Adolf Mošinski odobrava ovu gradnju usprkos brojnim predstavkama i potpisima građana protiv bludilišta u njihovom susjedstvu.
Posebice se reklamira “mondeno” drveno kupalište i lječilište hladnom vodom Mrzlice na posjedu poduzetnika Josipa Franje Rempfla na sv. Ksaveru, ispod crkve, na kasnijem Mallinovom posjedu. Otvoreno je 1. lipnja 1844. g., a liječnik Josip Schweigert liječi najnovijom metodom – hidroterapijom. Novine oglašavaju sobe za goste, restoran, staze za šetnju, i sve to za uživanje i udobnost pacijenata.
Dolina Medveščaka svakako je jedna od najljepših koju su na obrežjima Medvednice stvorili bujični potoci. Ispreplitanje različitih sadržaja tijekom prošlosti čini je osobitom. Izložba upravo pokazuje tu raznolikost i vodu kao stvarni izvor života. Obrt, trgovina, počeci manufakture i industrije, te kultura života i stanovanja različitih slojeva društva čine ovo podgrađe i njegov sjeverni ladanjski i gospodarski dio specifičnim. Obrtništvo, radništvo i malogradski purgarski mentalitet sociološke su karakteristike donjeg, ravničarskog, zapravo stambenog dijela doline.
Tu nastaju prve zagrebačke manufakture, suknara Franje Kuševića, kod crkve sv. Ksavera (1750) – jedna od najvećih manufaktura tekstila u tadašnjoj sjevernoj Hrvatskoj. Kaptolska manufaktura papira na Novoj Vesi jedna je od najstarijih; žitni mlin pretvoren je u mlin za stare krpe, postoje čak kolorirani nacrti papirane s kraja XVIII. st. Radom je prestala oko 1825. g., a isti mlin je iskorišten za mljevenje gline u manufakturi kamenine. Posebno atraktivni su originalni predmeti iz najstarijih zagrebačkih manufaktura, od Barbotove kamenine do Faberove radionice za izradu turpija u ulici Potok broj 74.
Na melinskom kanalu (oko današnjeg broja Kožarske 48) bila je u pogonu do 1811. god. najstarija zagrebačka manufaktura likera Rosoglio, Jakoba Weissa. Tradicija kožarstva uz potok potakla je i izgradnju Tvornice kože (1869), koja se širila do veleindustrijskog pogona u Zagrebu. Posljednjih šezdesetak godina u toj je zgradi Gliptoteku HAZU.
Bujični potok Medveščak zadavao je velike brige građanima. Godine 1651. prvi put zabilježena je katastrofalna poplava. Voda je valjala kamenje, nosila drveće, a kuće rušila do temelja. Kako je nepogoda nastupila nakon oluje u noći, voda je odnijela i 52 života. Kanonik Baltazar Adam Krčelić opisuje vrlo slikovito poplavu 1750. god. kada je potok na Harmici probio sebi novo korito, a usput razorio mnoge kuće. Dnevne novine bilježile su svakogodišnje poplave. Katastrofalna i neobična zbila se 5. siječnja 1846. god. kada je iza strašne sibirske zime iznenada nastala jugovina. Snijeg se tako naglo topio da se Medveščak prelio iz korita, poplavio Harmicu i susjedne ulice, kojima se bujica valjala prema Savi. Sutradan je na Harmici, kažu kroničari, ostala gomila ledenih santi, što ih je dovaljao neobuzdani potok.
S razlogom se sve do polovine XVIII. st. na njegovim obalama grade samo mlinovi i skromne, drvene purgarske hiže s krovištem od slame ili šindre. Prve zidane kuće niču nakon prestanka osmanlijske opasnosti, polovinom XVII. stoljeća, na lijevoj obali. Izgradnjom barokne crkve sv. Marije polovinom XVIII. st., a posebice izgradnjom dvokrakog stubišta uz njezino zapadno pročelje, kojim se ona izravno spustila prema svojim župljanima, na Potoku počinje sustavna izgradnja središta naselja. Najvredniji objekti grade se upravo u susjedstvu crkve na istočnoj strani ulice. Karakteristični dekorativni elementi provincijskog baroka daju ovim obrtničkim jednokatnicama obilježje specifične malogradske arhitekture. Velikim portalima ulazi se u dvorišta s dužim dvorišnim krilima, otvorenim drvenim ili ustakljenim ganjčecima, ali pokatkad i
zidanim arkadama i balustradama koje su inspirirane gornjogradskom arhitekturom. Kuće na zapadnoj, desnoj obali, na uskim parcelama između potoka i mlinskog kanala, dužim su pročeljem okrenute ulici, jer im prostor nije dopuštao da se protegnu u dubinu parcele. Izravno na potoku, bez dvorišta, one su svoj karakteristični drveni hodnik, ganjčec, okrenule ulici, stvarajući tako još jedan tip obrtničkih kuća tipičnih za ulicu Potok. U kuće se ulazilo pomoću brojnih mostića ili iz Kožarske ulice.
Posebice je na izložbi istaknuto značenje Tkalčićeve ulice, njezina sociološka i urbana struktura. Ta ulica sinonim je negdašnjega potoka i simbol zagrebačkog purgerskog identiteta.
Kulturu stanovanja u skromnim obrtničkim kućama pokazali smo rekonstruiranom hižom prema oporuci čizmara Mihalja Bogadyja iz 1780. g. i fotografijama karakterističnih interijera.
Jedna od središnjih tema izložbe posvećena je mlinarima i mlinarskom cehu, kao značajnoj gospodarskoj grani. Uz čak 25 mlinova uzduž Medveščaka, samo u prvoj polovini XIX. st. registrirano je na području Zagreba više od 100 majstora, članova mlinarskog ceha. Ovdje se mljelo žito za potrebe Zagreba, prije osnutka paromlina (1862). Uklonjeni su uglavnom potkraj XIX. st., kad ih je gradska općina otkupljivala radi prelaganja Medveščaka, a poneki u Mlinovima i na Ksaverskoj cesti radili su do polovine XX. st. Da se ne zaborave njihove lokacije, rekonstruirali smo ih i zabilježili na prostornoj maketi, postavljenoj na podu izložbene dvorane.
Originalni projekti i fotografije regulacije potoka i njegova prelaganja krajem XIX. st. prikazuju važan komunalni program, početak sustava gradske kanalizacije, o čemu Gradski magistrat razmišlja još od kraja XVIII. st. Osim kao pogon za brojne gospodarske objekte, potok je imao i veliku ekološku vrijednost, posebice u sparnim zagrebačkim ljetima. Kako tada, a kadšto i danas, ekološka svijest građana nije bila na visini, potok je postao leglo smrada i opasnosti od poplava. Uz redovite poplave, popravke mostova i kuća, svađe mlinara, nametnuo se gradskim vlastima kao najveći problem. Industrija je potkraj XIX. st. poremetila ekološku ravnotežu potoka. Svi ti problemi inicirali su prelaganje potoka u novo nadkriveno korito, kako bi se moglo pristupiti planiranju modernog Zagreba. Brojnim autentičnim fotografijama pratit ćemo premještanje potoka Medveščaka u novo istočnije korito, od Gupčeve zvijezde, preko ulice Medveščak, kojom je sve do 1930. god. tekao u otvorenom reguliranom koritu do današnje ulice Nike Grškovića kada ga Zagrebački električni tramvaj nadsvođuje na svoj trošak, da bi 1931. g. dovršio tramvajsku prugu Ribnjakom i Medveščakom.
Neposredno nakon prelaganja potoka Medveščaka uslijedile su i nove regulatorne osnove koje je, većim dijelom u ime Gradskog građevnog ureda, izradio Milan Lenuci.
Izložba završava temom Potok Medveščak danas. Na netom snimljenim dokumentarnim fotografijama Gorana Vranića, koji je za MGZ slijedio tok potoka od izvora do ulijevanja u gradsku kanalizaciju na Mihaljevcu, pokazujemo što danas ovaj bujični potok znači u kontekstu Parka prirode Medvednica. Potok još uvijek teče prirodnim putem s mnoštvom slapova i vodopada od izvora do retencijskog sustava kod Lagvića, nastavljajući reguliranim otvorenim betonskim koritom do Mihaljevca, ponirući u nadsvedeni kanal ispod Ksaverske ceste, Medveščaka i Ribnjaka te Draškovićevom prema Držićevoj, gdje se spaja s glavnim odvodnim kanalom i s njim ulijeva u Savu kod Ivanje Reke.
Nada Premerl
Slike s izložbe
foto Miljenko Gregl, MGZ
Katalog izložbe
Premerl, Nada; Aleksandra Muraj; Goran Arčabić; Ljudevit Tropan; Željko Kovačić. Potok u srcu Zagreba : Uz potok Medveščak od izvora do ušća.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2005.
Vezani publicirani radovi
Premerl, Nada. Muzejska poruka s izložbe Potok u srcu Zagreba. // Ivi Maroeviću baštinici u spomen / ur. Žarka Vujić i Marko Špikić. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2009. Str. 151-158.
Vezani članci
Dukat, Zdenka; Ivan Mirnik. Stari novci iz potoka Medveščaka. // Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu. 38, 1(2005), str. 139–159.
Hrust, Nikolina. Prikaz izložbe Potok u srcu Zagreba - Uz potok Medveščak od izvora od ušća. // Vijesti muzealaca i konzervatora. 54, 3(2005), str. 20-23.
Jirsak, Libuše. Grad na vodi. // Vijenac, god. XIV, br. 310, 19. siječnja 2006., str. 9.
Jurić, Zlatko. Međusobni utjecaji potoka i grada. // Kvartal, II, 4(2005.), str. 33-35.
Kljajić, Ivka. Potok u srcu Zagreba - Uz potok Medveščak od izvora do ušća. // Kartografija i geoinformacije, vol. 5, br. 5, kolovoz 2006., str. 148-151.
