Muzej grada Zagreba i Zagrebački velesajam u suradnji, izložba u povodu 70. jesenskog međunarodnog zagrebačkog velesajma
Koncepcija izložbe: Ljubica Igić
Oblikovanje izložbe: Ivan Ružić
Izložba argumentira na temelju odabranih povijesnih artefakata kontinuitet međunarodnih sajmova u Zagrebu, osobito od razdoblja Prve međunarodne gospodarske izložbe koja je održana u Zagrebu 1864. godine pa sve do naših dana.
Prije nego što se osvrnemo na veliko značenje Prve gospodarske izložbe (1864.), vrijedno je također spomenuti da se najstariji sajmovi u Zagrebu poznati pod nazivom veliki “kraljevski sajam” spominju u Zagrebu već od kraja 11. stoljeća, što znači od vremena utemeljenja zagrebačke biskupije (1094.). Taj se sajam održavao svake godine, a trajao je dva tjedna: tjedan dana prije i tjedan dana poslije blagdana Sv. Stjepana kralja (20. kolovoza). Tijekom kasnijih stoljeća uređeno je temeljem kraljevskih privilegija još šest velikih sajmova u Zagrebu. Među njima ističe se po starini, ali i po značenju “Markovski sajam” koji je također trajao dva tjedna u povodu blagdana Sv. Marka (25. travnja). Prema jednom zapisu iz 17. stoljeća u Zagreb “na sajmove dolaze brojni trgovci s Istoka, naročito iz Turske, gdje se sastaju s onima sa Zapada, naročito iz Kranjske i Štajerske. Oni svojom robom dolaze u Zagreb na splavima po rijeci Savi. Ovdje kupuju konje i žitarice. Nakon izmjene robe oni se u većim grupama vraćaju kopnenim putem svojim kućama.” Recimo također i to, da je temeljem kraljevskih privilegija za vrijeme trajanja sajmova imao vladati “Božji mir” (treuga Dei). To znači, nije smjelo biti ratovanja, krađa, tučnjava, dvoboja i slično. Sve su to, dakako, bili veoma važni preduvjeti za uspješno održavanje sajmova i sajmovnog poslovanja.
Postepeno ukidanje feudalizma, kao i sve jači razvoj industrije i modernog prometa izmijenili su i samu bit dotadašnjih sajmova. Ustvari, modernizacija je omogućila novu vrst trgovačke propagande, a to su izložbe koje se specijaliziraju kao regionalne, narodne i međunarodne.
Nakon što je 1862. godine otvorena dugo očekivana željeznička pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak, stvorene su i nove mogućnosti za gospodarski razvoj Zagreba, štoviše, iste je godine 34 hrvatskih izlagača sudjelovalo na međunarodnoj izložbi u Londonu, pa su upravo oni, u suradnji s Trgovačko-obrtničkom komorom u Zagrebu poradili na realizaciji Prve gospodarske izložbe u Zagrebu. Na toj izložbi, koju je svečano otvorio sam ban Josip Šokčević, 18. kolovoza 1864. godine, sudjelovalo je 3.886 izlagača iz svih hrvatskih krajeva, a bilo je također i izlagača iz ostalih zemalja Habsburške monarhije. Na izložbi su bile zastupljene sve grane ondašnjeg gospodarstva, te znanosti i umjetnosti. Prema pisanju domaćeg i inozemnog tiska, ta je izložba postigla izvanredan uspjeh. Među ostalim uglednicima, izložbu su u ime bečkog ministarstva službeno posjetili ministri trgovine i poljodjelstva A. Hohenbruck i H. W. Pabst. U svome izvješću oni su također odali priznanje organizatorima i izlagačima izložbe. Na kraju izložbe mnogi su sudionici nagrađeni.
Nova takova izložba priređena je u Zagrebu 1891. godine u čast 50-obljetnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva. Drugu, ali i posljednju jubilarnu gospodarsku izložbu u Zagrebu priredila je grupa istaknutih hrvatskih gospodarstvenika 1906. godine, i to na temelju stečenih iskustava u srednjoeuropskim izložbama (Leipzig, München, Graz i dr.). Već 1909. godine oni su pokrenuli osnivanje društva Zagrebački zbor sa svrhom, da priređivanjem izložbi i velikih sajmova intenziviraju razvoj svih grana industrije i gospodarstva općenito, te ujedno podignu promet stranaca u gradu. Društvo se sastojalo od članova utemeljitelja i redovitih članova, a sve predsjedničke i odborničke funkcije bile su počasne. Na temelju zajma od 500 kruna, kojeg su dobili od Prve hrvatske obrtničke banke, Društvo je uskoro priredilo tri velike sajamske izložbe. Prvu 1910. godine, zatim 1911. i 1913., a 1912. je izostala zbog Balkanskog rata. Prvu i drugu izložbu otvorio je predsjednik Zagrebačkog zbora Janko Grahor, a njegov nasljednik Janko Radković, imao je tešku dužnost da poslije Prvoga svjetskog rata i stvaranja Jugoslavije spasi od imovine Društva ono “što se spasiti dade”.
Nakon višegodišnjeg zastoja, Zagrebački zbor obnavlja svoj rad 1921. godine, i to zahvaljujući gradskoj općini, koja je Zboru ustupila na 10-godišnje korištenje prikladno zemljište na tadašnjoj periferiji u Martićevoj ulici. Uz pomoć zajmova zagrebačkih novčarskih zavoda izgrađeni su drveni paviljoni, pa je već 1922. priređen Prvi veliki međunarodni sajam uzoraka, a također 1923. i 1924. godine. Godine 1925. ravnateljstvo Zbora preuzeo je Lujo Šafranek-Kavić, koji je na toj dužnosti i u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Budući da je rad Zagrebačkog zbora postajao sve intenzivniji, uz jesenji opći sajam, uveden je 1925. godine također i redoviti proljetni sajam sa salonom automobila te sajmovi i izložbe narodnih radova, stočarstva, peradarstva, sjemenarstva, cvijeća, voća i povrća, vina, mode, kasnije telekomunikacija itd. U međuvremenu izgradio je Zagrebački zbor pet velikih stalnih izložbenih zgrada. U glavnoj palači nalazila se velika dvorana prilagođena za najrazličitije priredbe, a oko 30 poduzeća posjedovalo je svoje velike paviljone.
Godine 1925. Zagrebački zbor pridružio se inicijativi nekoliko vodećih svjetskih sajmova da se osnuje Međunarodna unija sajmova (UFI), pa je Zagrebački zbor jedan od osnivača UFI-ja.
Godine 1936. izvršena je razmjena zemljišta u Martićevoj ulici za zemljište u Savskoj cesti (danas prostori Studentskog centra). Za nepunih godinu i pol dana sagrađeni su novi paviljoni Zagrebačkog zbora, koji su stalno proširivani. Četiri europske zemlje imale su svoje stalne paviljone (Češka, Francuska, Italija, Njemačka), a brojne države sudjelovale su povremeno s kolektivnim izložbama (Belgija, Poljska, Švicarska, Španjolska, Nizozemska, Grčka, Finska, Južnoafrička Unija i druge). Godine 1939. sudjelovalo je na Zagrebačkom zboru 600 domaćih i stranih izlagača.
Poslije Drugoga svjetskog rata (1945.) nastavljena je ova tradicionalna gospodarska priredba pod novim imenom – Zagrebački velesajam. Za razvoj Zagrebačkog velesajma naročito je značajno razdoblje od 1956. godine, kada je zaslugom gradonačelnika Zagreba Većeslava Holjevca Velesajam preseljen preko Save. Tek tada je počeo puni razmah Zagrebačkog velesajma.
Zagrebački velesajam proteže se na prostoru od 505.000 četvornih metara bruto sajamske površine, od čega više od 180.000 četvornih metara čini zatvoreni izložbeni prostor, a suvremena infrastruktura omogućuje sajamske aktivnosti i zimskih mjeseci.
Svake godine Zagrebački velesajam organizira oko 30 međunarodnih specijaliziranih sajamskih priredbi, na kojima sudjeluju brojni izlagači iz Hrvatske i inozemstva, a sajamske priredbe izazivaju pozornost i poslovni interes mnogobrojnih posjetitelja, stručnjaka i poslovnih ljudi. Jedna od najznačajnijih priredbi svakako je Jesenski međunarodni zagrebački velesajam.
Neposredno prije srpske agresije na Republiku Hrvatsku, na Zagrebačkom velesajmu izlagalo je više od 6.000 izlagača iz pedesetak zemalja. Ipak, zahvaljujući naporima djelatnika Zagrebačkog velesajma i hrvatske demokratske vlasti, kontinuitet sajmovanja Zagrebačkog velesajma uspio se ne samo održati, nego se, štoviše, obnavlja i intenzivira.
Uz priredbe, na Zagrebačkom se velesajmu održavaju i međunarodni kongresi, savjetovanja i simpoziji, na kojima redovito sudjeluju ugledna imena domaće i svjetske znanosti.
Kongresni centar Zagrebačkog velesajma raspolaže s 22 uređene dvorane i uredskim prostorijama različitih veličina i namjena, ukupnog kapaciteta više od 2.200 mjesta.
Suvremena konferencijska, projekcijska i komunikacijska te ostala oprema omogućuje kvalitetno i uspješno održavanje svih vrsta stručnih skupova. Iskusni stručni tim Kongresnog centra nudi kompletnu uslugu oko organizacije skupova: organizacija smještaja i slobodnog vremena, publicitet i propaganda, simultano i konsekutivno prevođenje, tiskanje zbornika, programa i prospekata, ugostiteljske usluge, umnožavanje programskih i drugih tekstova, te ostale usluge.
Novim razvojnim konceptom Zagrebačkog velesajma, već od 1994. godine, dio zatvorenog izložbenog.prostora pretvara se u stalnu izložbu izvoznih potencijala hrvatskoga gospodarstva – Trade Mart. Time će se omogućiti inozemnim posjetiteljima da na jednome mjestu vide sve one značajnije proizvode koje Hrvatska izvozi.
Od godine 1990. na Zagrebačkom velesajmu djeluje Svjetski trgovački centar (WTC), kao dio asocijacija WTC iz New Yorka, ugledne obitelji više od 260 centara iz 69 zemalja svijeta, pa je tako uspostavljena najkvalitetnija komunikacijska veza sa svjetskim gospodarstvom.
dr. Agneza Szabo
