Republički zavod za zaštitu spomenika, Zagreb i Zavod za zaštitu spomenika kulture, Dubrovnik, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
U kolovozu 1976. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu obavio je veliku akciju vađenja tereta i brodske opreme s potonulog trgovačkog broda iz XVII. stoljeća na lokalitetu Drevine između Koločepa i Orašca kod Dubrovnika, a u suradnji s dubrovačkim Zavodom za zaštitu spomenika kulture i Pomorskim muzejom Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku. Ovo je bila jedna od najopsežnijih akcija podmorskog istraživanja na Jadranu i cjelokupno iskustvo stečeno tijekom godina na ovakvim istraživanjima koristilo se veoma studiozno, uz sudjelovanje velikog broja arheologa-ronilaca iz naših priobalnih muzeja. Izrađena je detaljna dokumentacija čitavog nalazišta velikog 192 m2. Dužina broda bila je od 24-30 m, a od brodske konstrukcije sačuvani su na morskom dnu siromašni ostaci.
Nalazi se mogu podijeliti u dvije skupine – brodsku opremu i trgovački teret, i premda predstavljaju cjelovit nalaz, zahtijevaju i pružaju kod daljnjeg proučavanja i obrade materijala različiti pristup i rezultate od različitog znanstvenog interesa.
U brodski inventar spadaju svi predmeti potrebni brodu za njegovu normalnu plovidbu i život na brodu, te oružanu obranu, koja je u to doba bila neophodna. Ovaj materijal posebno je značajan za pomorsku povijest. Kod obrade brodskog tereta znanstveni interes se širi iz okvira proučavanja pomorske trgovine i veza te općenito materijalne kulture vezane za pomorstvo, na mnogo užih specijalnosti kulturno-povijesnog značenja. Nerijetko ovakvi predmeti predstavljaju inače malo očuvane nalaze iz minulih stoljeća, sačuvane u posebnim okolnostima na morskom dnu.
Od brodskog inventara na lokalitetu brodoloma kod Drevina sačuvano je relativno malo predmeta, ali svi su veoma značajni. Brod je bio naoružan s četiri topa od lijevanog željeza na prednje punjenje, serijske proizvodnje, a od njihove opreme nađena je brončana žlica za punjenje topa te nekoliko bačvica željeznih čavala za karteču. Svega nekoliko očuvanih sitnih olovnih kuglica svjedoče da je na brodu bilo i drugog manjeg oružja, koje se nije sačuvalo.
Nautički instrumenti spadaju među najdragocjenije nalaze: dva mesingana navigacijska šestara, mali prstenasti sunčani sat od mesinga, loše očuvan, i nekoliko bikonveksnih leća za dalekozore ili povećala. Ostali dio brodske opreme čini stanovita količina keramičkog i bakrenog posuđa za kuhinjsku i stolnu upotrebu. Pronađeno je i brončano brodsko zvono.
Najveća količina izvađenog materijala pripada trgovačkom teretu potonulog broda. Većina tereta bila je pakirana u 47 velikih drvenih sanduka, uglavnom dobro očuvanih, koji su posebno zanimljivi, jer pokazuju način pakiranja i ambalaže. Staklena roba je nađena rasuta.
Teret se sastojao od raznovrsne robe za široku upotrebu i od poluproizvoda talijanske i srednjoeuropske provenijencije, koja se u to doba plasirala na Levantu.
Stakleni predmeti u velikoj većini su porijeklom iz Venecije, iz poznate radionice stakla u Muranu. To su ostaci čaša na nozi različitih oblika, manjih bočica te poklopci za posudice. Većina oblika nađenih čaša karakteristična je za muransko staklo još od XVI. stoljeća, kao što su čašice s lijevanom nožicom, ukrašenom dvjema lavljim glavicama, i one s dodatkom ukrasa od plavog i bijelog stakla razigranih formi. Upotrebljene su i neke starije tehnike ukrašavanja, kao što je umetanje bijelih staklenih niti. Premda nađeno staklo ima tankoću i prozirnost karakterističnu za muransku proizvodnju, većina ne spada u najfinije i najluksuznije predmete ove poznate radionice. Zanimljivost među staklenom robom su staklene aplikacije vjerojatno za velika zrcala i uski tordirani štapići. Nađeno je i mnoštvo različitih staklenih perli i zrcala.
Najveća količina robe u sanducima koji su otvoreni bili su noževi. Većina ih je pakirana u svežnjeve od deset noževa, po dva u jednim kožnatim koricama, s malim nožićem u džepiću na koricama. Drvene drške s bakrenim zakovicama imaju tragove aplikacija od sitnih perlica i utisnute različite punce. Oštrice su od smjese čelika koja je korodirala u crni oksid.
Neki noževi sličnog oblika bili su pakirani u papir, koji je rezan i formiran u korice, a rubovi fiksirani kožnatom trakom. Upotrebljeni su listovi knjiga različitih izdanja iz XVII. stoljeća na talijanskom, njemačkom i latinskom jeziku, koji je vjerojatno bio otpad iz tiskare.
Dosta robe iz sanduka bilo je pakirano u manje kutije od tankog elastičnog drva, s otisnutim različitim žigovima. U istim kutijama bili su različiti predmeti: praporci u četiri veličine od tankog mesinganog lima s utisnutim puncama u obliku malog zvončića, smotuljci bakrene žice sastavljene od 34 neobično tanke niti, te drveni rokeli sa srmom. Na manjim rokelima namotana je tanka plosnata žica od plemenite legure slične klasičnom elektronu. O omjeru raznih metala ovisi boja žice, koja je srebrnkasta, crvenkasta ili žuta. Ovakva žica namatala se na konac i činila srmu. U ovakvom obliku sačuvana je na većim rokelima, samo je konac propao.
Ostala roba u sanducima bile su viljuške, pribadače i britve.
Sva ova roba najvjerojatnije je sjevernoeuropske provenijencije, a jedan od dokaza je i veća količina nađenih mesinganih žetona za računanje, koje je dao kovati jedan trgovac u Nürnbergu krajem XVII. stoljeća. Oni ujedno ukazuju pobliže na vrijeme kada je ovaj brod mogao isploviti na svoje posljednje putovanje.
Poluproizvodi su predstavljeni u velikoj količini svitaka mesinganog lima, zatim mesinganog lima složenog u ploče, smotova deblje bakrene žice i smotuljaka tanje bakrene žice povezane kružno u veliki smot.
Potrebno je naglasiti da još uvijek nije potpuno istražen sadržaj svih sanduka zbog ogromne količine materijala. Konzervatorima predstoji dugotrajan rad od više godina, a potrebna je i duža i kompletnija pojedinačna stručna analiza predmeta.
Veliki podmorski nalaz kod Drevina predstavlja cjelovitu muzejsku zbirku raznovrsnih vrijednih predmeta, a ilustrira dio brodskog inventara i teret jednog trgovačkog broda koji je u drugoj polovini XVII. stoljeća prevozio trgovačku robu za široku upotrebu, vjerojatno iz Venecije za Levant. Smještena u Dubrovniku, zbirka je veliki doprinos muzejskom fundusu povijesno-pomorske tematike.
Anica Kisić
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
