MGZ • Povremene izložbe

Projekt Zagreb: Tranzicija kao stanje, strategija, praksa

Arhitektonski fakultet Sveučilišta Harvard, gostovanje u Muzeju grada Zagreba

Koncepcija izložbe: Eve Blau, Ivan Rupnik
Multimedija: Bruno Bahunek
Oblikovanje izložbe: Ivan Rupnik
Koordinator: Hela Vukadin-Doronjga, MGZ
Oblikovanje plakata: Ivan Kraljević

Izložba je nastala iz istoimene knjige, a sažimlje njezin cjelokupni sadržaj. Prosuđujući ih usporedno – knjigu-izložbu, proistječe da je izložba vizualizirani medij, koji u današnjoj interpretaciji, koristeći se svim mogućnostima suvremene tehnologije, u smislu formalno-sadržajne recepcije željene poruke kod posjetitelja, djeluje neposrednije, snažnije. Svi elementi i znanstvena interpretacija u okviru tog istraživanja, na izložbi, svode se na osnovni kod, iza kojega ostaje knjiga kako bi se posjetitelj/čitatelj dublje upoznao sa sadržajem na koji se odnosi ta tema.

Postoji više razloga zašto je izložba Projekt Zagreb realizirana upravo u Muzeju grada Zagreba, ponajprije, stoga što je tematsko težište Zagreb, a dosada je na Sveučilištu u Harvardu postigla zapažen uspjeh. Izložba će biti pokretna, tako da će nakon "zagrebačke premijere" obilaziti svijet.

Istražujući bogat arhivski materijal (kojeg je jedan dio dosad neobjavljen), valoriziran u okvirima stručno-znanstvenog rada, temeljnim se nametnuo inovativan, svjež, suvremen, originalan i nekonvencionalan pristup razumijevanja i interpretacije uzročno-posljedičnih veza razvoja i oblikovanja prostora – identiteta "modernog" grada.

Posebnu vrijednost projektu daje multidisciplinaran način razmišljanja, na način okretanja živim procesima transformacija i tranzicija: kulturološkim, ideološkim, političkim, sociološkim, ekonomskim, tehnološkim te njihovim implementacijama i manifestacijama u urbanoj arhitektonskoj formi, kao i registriranju, predočavanju i razumijevanju njihovih logika i dinamika.

K tome, zahvaljujući metodi rada i načinu izradbe materijala, izložba očituje kvalitetu arhitektonske struke (to se posebice odnosi na grafičku/vizualnu prezentaciju materijala: apstraktni dijagrami; ortofoto i brojne druge fotografije, planovi grada, sa simboličnim i zanimljivim grafičkim intervencijama na njima; crteži/prostorni prikazi i dr.). Posebno valja istaknuti dijagrame kao zanimljivu vizualnu prezentaciju rezultata istraživanja (ujedno, njima je postignuto da se opsežan sadržaj istraživanja svede na minimum).

U jednu do sada parcijalno istraženu situaciju, harvardski arhitekti i povjesničari arhitekture, uvode teze i zaključke drugim, slobodnijim pogledom nego je to bilo dosad (sve do sada više je mišljeno "lijevom idejom"), pokušavajući odgovoriti na pitanje, a polazeći od pretpostavke: Zagreb je stvorila modernost, a oblikovala politička tranzicija. Je li trajno stanje tranzicije modernog Zagreba stvorilo nove tehnike nastanka grada?

Modernizacijski procesi Zagreba unatrag 150 godina do danas, istraženi su i prezentirani na izložbi kao zasebna poglavlja – "studije slučajeva" u tri razine prezentacije (fotografije; grafički prikazi/dijagrami i 3D-modeli; filmovi), simulirajući različite realitete projektiranja – transformacije prostora (istodobno vidimo realiziranu i virtualnu stvarnost; izgrađen i neizgrađen prostor).

Povezujući odvojene "slučajeve", izložba jest simulacija grada, a težište je dato tranzitnim situacijama (politički nestabilnim i nesigurnim), koje se pretvaraju u slučajeve i tako generiraju praksu. Nije važna povijest grada kao takva, što je inovacija u pristupu: Naš je cilj u Projektu Zagreb shvatiti dinamiku prakse, a ne prikazati povijest Zagreba. Kronološko praćenje omogućuje da vidimo način kako se te prakse razvijaju unutar tog konteksta (Ivan Rupnik).

Poseban naglasak na izložbi dat je filmovima. Promatrajući ih s doživljajnog aspekta, temeljno je da oni omogućuju dodatne, komunikativnije, dinamičnije predodžbe grada (u prostoru centralno postavljeni, projiciraju se na više velikih vertikalnih "forex" ekrana).

Filmovi, od prostornih i vremenskih fragmenata tranzicije, konstruiraju nekoliko mogućih paralelnih "Zagreba" ("oni sami stvaruju gradove"). Kao djela specifičnih autora sa subjektivnim ciljevima, funkcioniraju kao paralelan Projekt Zagreb; kao virtualni urbanistički projekti, kroz komparaciju govore o mogućoj percepciji grada kao "otvorenog grada".

Kratki stop-frame kadrovi sastavni su dijelovi dokumentarnog filma Projekt Zagreb (autor Bruno Bahunek), a režirani su po "praksama/studijama slučajeva" iz istoimene knjige, projicirajući ih unutar prostora i vremena suvremenog grada (kao njihova rekonstrukcija, tj. neki potencijalni način kakvi bi ti prostori mogli biti).

Pomoću fotografija iščitavamo razvoj grada kroz vrijeme, "biološke promjene i genezu 'tih' prostora", kako su se s vremenom stubokom mijenjali. Postavljene u grupama na velikim vertikalnim "plexi" plohama, predviđene su da ih se promatra kao cjelinu. Prema prezentacijskom kriteriju, uznastojalo se osim umjetničkih, naputiti na njihove dokumentarne vrijednosti. To znači arhitekturu promatrati u kontekstu cjelokupnog prostora, gdje čovjek, njegova egzistencija i svakodnevica postaju dominantne.

Za razliku od dijagrama, kao najmanje komunikativnog medija na izložbi, koji traže "duboko čitanje" i veći angažman, fotografije nam dočaravaju gužvu i prazninu zagrebačkih ulica, trgova... Reklame na pročeljima zgrada, trendovski automobili, zatečeni prolaznici dokumentiraju vrijeme, modu, ocrtavajući sugestivnu gradsku atmosferu. S pomoću njih iščitavamo ideologije, političke stavove, uvjetovanosti projektiranja...

Naposljetku, dijalog između istraživanja i prakse u Projektu Zagreb prikazan je kroz niz suvremenih projekata zagrebačkih arhitekata i urbanista, koji su na izložbi prikazani u okviru posljednjih "studija slučajeva": Okviri metropole: tranzicija kao praksa i Zagreb 2000+: urbana pravila. Ti projekti čuvaju grad od graditeljskih hirova privatnih vlasnika, naslućuju neke perspektive budućeg načina planiranja Zagreba, pozicioniraju nas gdje smo danas, a polazeći od toga da inovacije nema bez svijesti o tome da su "praksa, trajni procesi i mnogostrukost logika" temelj projektiranja.

Ako je izložba, kao povijesno-kulturološki projekt, omogućila vizualnu predodžbu dubokog značenja uzročno-posljedičnih veza razvoja-oblikovanja-transformacija prostora i dinamiku modernizacijskih procesa Zagreba tijekom 20. st. do danas, tada je iz nje moguće sagledati elemente, logike i mehanizme "grada kao otvorenog djela".

Hela Vukadin-Doronjga

Slike s izložbe