Izložba u povodu 25-godišnjice revolucije i Narodnooslobodilačke borbe
Koncepcija izložbe: Dušan Korać
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Izložbom se željela obilježiti velika uloga i značenje Zagreba u prvoj godini okupacije te prikazati ono najznačajnije i najvažnije što se ovdje događalo u to vrijeme iako je sačuvani materijal prilično oskudan. Izložene su fotografije, originalni dokumenti i kopije o revolucionarnim događajima u Zagrebu tijekom 1941. godine.
Političke i revolucionarne akcije komunista i aktivista u toj godini u Zagrebu bile su glavni glasnici velikih revolucionarnih događaja koji su slijedili i jačali bez prestanka do konačnog oslobođenja. Te akcije bile su od presudnog značenja za daljnji razvoj događaja u zemlji.
Već prvih dana okupacije postaje Zagreb centar u kojem se odigravaju povijesni događaji, značajni ne samo za grad i Hrvatsku, već i za opći pokret oslobođenja svih jugoslavenskih naroda. Zagreb je bio središte revolucionarnih događaja, u kojem djeluje neko vrijeme CK KPJ, a do kraja godine i CK KPH.
Tijekom 1941. Zagreb je osobito snažno utjecao na tijek i razvitak Narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj. Uz druge hrvatske gradove dao je narodnooslobodilačkom pokretu najveći broj prekaljenih revolucionarnih kadrova.
Partijske organizacije, spremne već u samom početku na nove borbene uvjete, organizirale su i izvele u gradu niz revolucionarnih akcija. Zahvaljujući njima stvorena je u Zagrebu već prve godine jaka borbena atmosfera. Broj aktivista je neprestano rastao. Njima se pridružilo na tisuće građana i sudjelovalo na različite načine u borbi, a mreža boraca ilegalnog Zagreba postajala je sve razgranatija.
dr. Franjo Buntak
Izložba se sastoji od originalnih štampanih materijala iz 1941. godine, fotografija i fotokopija, koji govore o teškim danima Drugog svjetskog rata, koji je zahvatio i naš grad Zagreb. Okupacija stare Jugoslavije i njeno raspadanje na kvislinške tvorevine, među kojima je bila i NDH, obrađeno je na prvim panoima izložbe.
U tim najtežim danima, kada njemački tenkovi prolaze ulicama grada Zagreba, a njemačke i talijanske horde pljačkaju širom Jugoslavije, zemlju su napustili buržoaski političari i trabanti, a narod je prepušten na milost i nemilost njemačko-talijanskom fašizmu koji je našao vrsne sluge i u našoj zemlji.
Jedina revolucionarna snaga koja se stavlja na čelo radničke klase Zagreba i svih antifašista u Jugoslaviji je Komunistička partija Jugoslavije, koja organizira oružani otpor protiv okupacije i svih domaćih izdajica koji su se stavili u službu Musolinijeve Italije i Hitlerove Njemačke. U prvim danima okupacije u našem gradu su se zatekli članovi CK KPJ i CK KPH, koji održavaju sastanke u Hercegovačkoj ulici, Ilici, Prisoju, Švearovoj i Solovljevoj ulici, na kojima donose značajne odluke za organiziranje oružane borbe i poziv na oružani otpor Pavelićevim ustašama i njihovim naredbodavcima. Svojom sposobnošću u pripremi ustanka ističu se Rade Končar, Pavle Pap, Josip Kraš, Joža Vlahović i mnoštvo drugih zagrebačkih komunista koji su radili pod najtežim uvjetima u gradu i poveli radničku klasu u oružanu borbu protiv fašista stranog i domaćeg kova, koji su počeli vršiti masakre nad našim građanima u gradu i svim mjestima do kuda je stizala njihova fašistička tvorevina.
Zagrebački proletarijat je prihvatio poziv komunista i stavio svoje najbolje kadrove u prve redove boraca za oslobođenje zemlje i ravnopravnost jugoslavenskih naroda. Letak “Hrvatskom narodu”, otisnut u 6.000 primjeraka u stanu Dragice i Ilije Pavešića u Klaićevoj ulici, bio je prvi borbeni poziv svim rodoljubima da ne prihvaćaju lažnu propagandu NDH i da se svrstavaju u borbene redove protiv palikuća i pljačkaša tuđe imovine.
Skojevci našega grada su bili neustrašivi borci koji su rasturali ovaj letak po cijelom gradu, a nekolicina ih je pala na ovom zadatku, te su među prvima strijeljani u Dotršćini (Stjepan Škrnjug i drugovi). Tako je počela borba na život i smrt s fašistima u gradu Zagrebu 1941. godine, koji je imao 480 komunista razvrstanih u 53 partijske ćelije, od kojih su 35 bile ćelije komunista, radnika.
Napad Njemačke na SSSR unio je novu snagu među radničkom klasom Zagreba, koja je ocijenila situaciju i već tada pravilno zaključila da je moguća pobjeda nad fašizmom ako se radnička klasa udruži i stupi u oružanu borbu predvođena komunistima i udružena u antihitlerovsku koaliciju. Proglas CK KPJ narodima Jugoslavije, pročitan 23. lipnja 1941. godine preko ilegalne radio-stanice iz Tuškanove ulice 15, bio je javni poziv za udruživanje u zajedničku borbu sa Sovjetskim Savezom protiv Hitlerove mašine, koja se rashuktala po cijeloj Evropi. Da se mogao javno emitirati ovaj proglas, velika je zasluga braće Engla, Stipe Ugarkovića i grupe drugova čiji su portreti izloženi, a koji su bili aktivni sudionici ove značajne akcije.
Na dan 4. srpnja 1941. godine, pod vodstvom druga Tita, CK KPJ u Beogradu donio je povijesnu odluku da se digne oružani ustanak u Jugoslaviji. Ovu odluku su prihvatili i zagrebački komunisti te je 7. srpnja 1941. CK KPH razradio ovu odluku za Hrvatsku, a neposredno poslije toga i formirao Operativno rukovodstvo za dizanje ustanka u Hrvatskoj. Partijsko članstvo u Zagrebu, predvođeno Mjesnim komitetom KPH, prihvatilo je direktive Partije i potpomognuto antifašistima stupilo u oružanu borbu s ustašama i Nijemcima na ulicama grada. Nezaboravljeni su podvizi Josipa Preskara-Bolteka, Ive Gluhaka, Kreše Rakića, Martina Mojmira i cijele plejade mrtvih i živih heroja Zagreba koji su nanosili borbene udarce fašizmu, a bili strah i trepet za ustaške glavešine i njihove gospodare.
Borbene akcije i diverzije su se redale gradom. Obračuni s ustaškim agentima, diverzije u zagrebačkim tvornicama i vojnim objektima, napad na ustašku vojnicu, diverzija na Glavnoj pošti i niz drugih okršaja pokazuju visoku svijest radničke klase Zagreba koja je u ovim teškim danima ustala u borbu protiv fašizma za nove društveno-ekonomske odnose i novo socijalističko društvo.
Zagrebački komunisti i antifašisti formiraju i prve borbene jedinice u neposrednoj blizini grada, ali ovi mali odredi, iako nisu imali većeg uspjeha u otvorenim borbama s nadmoćnijim neprijateljem, odigrali su značajnu ulogu u daljnjem razvijanju narodne revolucije, kada su nastali povoljniji uvjeti borbe. Zagrebačka partijska organizacija dala je velike žrtve u toku 1941. godine. Ona je primila španjolske dobrovoljce koji su odigrali neocjenjivu ulogu u razvoju ustanka u Jugoslaviji. Osudila je ustaška zvjerstva nad Srbima, Židovima, Romima i komunistima, što je već u prvim danima privuklo jedan dio rodoljuba, koji potpomažu i podržavaju Komunističku partiju Jugoslavije.
Izložba “Revolucionarni Zagreb 1941.” je mali isječak iz dugogodišnje borbe radničke klase Zagreba za stvaranje nove socijalističke Jugoslavije, zajednice slobodnih naroda koji grade novo socijalističko društvo.
Dušan Korać
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Vezani članci
Svjedočanstva ratnih dana. // Večernji list, 22. srpnja 1966., str. 3.
Revolucionarni Zagreb 1941. // Večernji list, 26. srpnja 1966., str. 3.
Dvije značajne izložbe. // Vjesnik, 27. srpnja 1966., str. 5.
Cvetkova, Elena. »Revolucionarni Zagreb 1941.« // Večernji list, 8. rujna 1966., str. 7.
