Muzej grada Zagreba u suradnji s Arheološkim muzejom u Zagrebu
Koncepcija izložbe: Zoran Gregl
Oblikovanje izložbe: Joža Ladović
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Lokalitet Stenjevec nalazi se na zapadnoj periferiji Zagreba, neposredno uz željezničku prugu prema Ljubljani. U sastav grada ovo je naselje ušlo tek nakon II. svjetskog rata, dok se u srednjem vijeku tu nalazilo selo koje se u poveljama spominje pod raznim nazivima: Stoneuch, Stenouch, Stenowch, Stenouich, Stagnewitz, Sztenievecz itd. Današnji naziv Stenjevec (po mišljenju V. Putanca) nastao je od osobnog imena Stojno/Stojna.
Župa se na ovome mjestu prvi puta spominje 1334. godine u popisu župa zagrebačke biskupije kojeg je sastavio gorički arhiđakon Ivan i uvrstio u statut Zagrebačkog kaptola. Mjesto za izgradnju crkve bilo je vrlo pomno izabrano: nadmorska visina je 105 metara i od okolnog terena je više za 2-3 metra, tako da nikad, iako se nalazilo relativno blizu Save, nije bilo plavljeno. Najnovija istraživanja su dokazala da taj teren u zadnjih 2500 godina nikada nije stradao od vodene stihije. Antičko se naselje nalazilo na istome mjestu, dok je nekropola bila jugozapadnije, uz cestu koja danas vodi od središta Stenjevca u novoizgrađeno naselje Špansko.
Strateški je položaj također vrlo povoljan; naime, uskim koridorom između Medvednice i Samoborskog gorja prolazile su ceste koje su još u antici spajale predalpski prostor s Panonskom nizinom. Očito je da su ti povoljni prirodni uvjeti pogodovali razvitku naselja kako u antici tako i u srednjem vijeku, tako da i danas to možemo smatrati glavnim razlogom kontinuiranog naseljavanja ovog prostora.
Arheološka iskopavanja na području Stenjevca započinju 1896. godine, a kao neposredni povod za terensko istraživanje poslužila je činjenica što su seljaci prigodom oranja neprekidno izbacivali na površinu komade kamena, opeke i keramike. Prvom kampanjom rukovodio je Josip Purić, pristav tadašnjeg Narodnog muzeja. Otkopan je blok od 900 m2 u kojem je pronađeno 69 grobova.
Godine 1897. rukovođenje radovima preuzima stenjevački župnik Ljudevit Ivančan koji otkriva još 29 grobova. Te je godine istražena površina od 1050 m2. Godine 1898. Ivančan organizira čak četiri iskopavanja: najprije nastavlja istraživanje nekropole (otkopavana površina od 781 m2 i pronađen 31 grob), zatim istočno od crkve sv. Marije otkriva ostatke zida u dužini od 13 metara i bunar, da bi sondiranjem na prostoru južno od crkve pronašao dosta sitnog materijala, ali ne i ostatke arhitekture. Četvrto iskopavanje izvršeno je pod sam konac godine zapadno od crkve i puta koji od obronaka Medvednice vodi prema Savi. Tu su pronađeni ostaci zidova za koje možemo pretpostaviti da predstavljaju zapadni rub antičkog naselja u Stenjevcu.
Nakon kraćeg prekida iskopavanje se nastavlja 1902. godine na brežuljku Cirkvišće, sjeverno od Stenjevca. I ovo iskopavanje vodio je Ljudevit Ivančan te je na samoj uzvisini pronašao ostatke jednog manjeg srednjovjekovnog sakralnog objekta, koji se u pisanim izvorima prvi puta spominje 1367. godine kao "kamenita crkva Svih svetih." Budući da su temelji ovog objekta bili djelomično zidani od rimskodobnog građevnog materijala i da je u okolici bilo slučajnih nalaza (novac cara Dioklecijana), može se pretpostaviti da se u antičko doba tu nalazio neki objekt. U prilog ovoj tvrdnji govori podatak da se u obližnjem dvorcu (vlasništvo obitelji Lenarčić) još čuva jedna glinena cijev – vjerojatno ostatak rimskog vodovoda.
Nakon dugog prekida iskopavanje u Stenjevcu je nastavljeno 1981. godine, pod rukovodstvom Zorana Gregla. Zbog velikog vremenskog hiatusa pokušalo se sondiranjem unutar areala antičkog naselja utvrditi stupanj očuvanosti i točan položaj spomenika kako bi se, s obzirom na njihovu važnost, mogli zaštiti. Međutim, pokazalo se da je većina ostataka naselja uništena širenjem recentnog groblja, ali je zato u voćnjaku između župnog dvora i crkve pronađena ranosrednjovjekovna nekropola. Od 1983. godine istraživanja se nastavljaju isključivo na području te nekropole.
Osim arheološkim iskopavanjima, materijal je u Stenjevcu bio pronalažen i slučajno, bilo prigodom oranja, bilo prigodom kopanja jaraka za temelje kuća, tako da se danas u Arheološkom muzeju u Zagrebu čuva poprilična zbirka nalaza s ovog lokaliteta. Primjerice, 1913. godine prilikom oranja je pronađen još jedan grob, a bilo je i drugih nalaza: stakla, keramike, fibula itd. Bilo je pokušaja da se materijal sa stenjevačke nekropole publicira, no to nikad nije bilo učinjeno cjelovito – s rekonstrukcijom grobnih cjelina i crtežima priloga, jer takve cjeline su za precizno datiranje ipak najmjerodavnije. Iz tog razloga smatramo da su ova izložba i prateći katalog korisni.
Zoran Gregl
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Katalog izložbe
Gregl, Zoran. Rimskodobna nekropola Zagreb - Stenjevec.
Zagreb : Arheološki muzej u Zagrebu ; Muzej grada Zagreba, 1989.
