Sakralni objekti Novog Zagreba

Izložba fotografija, Muzej grada Zagreba u suradnji s Centrom za kulturu Novi Zagreb, gostovanje u Galeriji Spektar


Koncepcija izložbe: Ivan Ružić
Oblikovanje izložbe: Julijana Repušić, Ivan Ružić
Fotografije: Miljenko Gregl


Sakralne građevine, prikazane na ovoj izložbi su s područja Turopolja, znamenitog zagrebačkog polja srednjega vijeka, a prvi puta spomenuta pod svojim slavnim imenom u Statutima Ivana arhiđakona Goričkoga kao campus Turouo 1334. godine. Negda ovo područje bijaše dijelom katedralnoga arhiđakonata zagrebačkoga, a danas je to crkvena jurisdikcija Turopoljskoga arhiđakonata i njegova tri dekanata Odra, Okić i Novi Zagreb.

Ovaj dio Turopolja, odnosno njegova današnjeg sljednika Područne uprave Novi Zagreb, marnim trudom svog urbaniziranog i seoskog stanovništva bi ispunjen sakralnim zdanjima koji su predmet ove izložbe. Nabožni njegovi stanovnici, potomci Plemenite općine Turopoljske, krenuše na svoj put kroz povijest kao slobodnjaci zagrebačkog castruma. Put do plemstva bijaše trnovit, a ovaj proces započet već 1225. godine, dovrši dobri kralj Matija 1487. godine. Konačna dodjela grba koji Plemenitoj općini Turopoljskoj podari cesar Karlo III. 1737. godine i faktičko pravo osobnog sudjelovanja na Saboru bi njegovim apogejem, a završna epizoda neslavno djelovanje komeša Josipovića za Iliraca, te nestanak općine i rasap obiteljskih zadruga plemića jednoselaca...

Turopolje je živjelo svoj bogati život zasnovan na jednoselnim plemićkim gospodarstvima usred bujnih šuma punih hrasta, čijim se žirom hraniše tada nadaleko znane turopoljske svinje. Ta je gusta šuma ne samo stvarala gospodarski osnov života, nego i služila za građu turopoljskih ljepotica, drvenih domova specifičnog sklopa, koji još i danas krase mnoga turopoljska naselja. Drvena se arhitektura nije iscrpila samo u svjetovnim zdanjima, nego su i pobožni Turopoljci u tom materijalu izgradili i mnoštvo sakralnih objekata, od kojih na ovoj izložbi prikazujemo crkvu u Jakuševcu.

Guste šume po kojima je po predaji nekada lutao tur, bijahu ispresijecane rijetkim putevima, na čijim križanjima u naseljima i izvan njih bijahu znamenja vjere, poklonci ili pilovi. Poklonci su vremenom isto tako izvedeni od trajnog materijala, a njihova ih znamenitost i potreba mjesnog stanovništva da se pred njima prekriže i Bogu zahvale što nađoše pravi put slijedi do danas, te tako nedavne 1991. godine, po jednu takovu pokloncu Skupština grada Zagreba imenova ulicu Sv. Izidora.

Vjerojatno su i ostale drevne župe čije crkve na izložbi pokazujemo, u trenutku kada ih Ivan Gorički ili popis župa 1501. navodi, bile drveni sakralni objekti, no vrijeme i ukus vremena, a kadkada i danas neželjeni imutak nekog župnika, potare drevnu izvornu ljepotu i nadomjesti ju zidanom građevinom. Posebice se zidane crkve javljaju u doba baroka kada se među imanjima članova plemenite općine konačno stvara svjetovni aristokratski veleposjed. Te zidane crkve bijahu sačinjene po ukusu vremena, većinom u doba baroka, a krunu te barokne izgradnje čini djelatnost Draškovića u Brezovici, čiju ljepotu crkve tako lijepo opisa Antun Gustav Matoš u Našim ljudima i krajevima...

“Kad pogledate sa vrha Mesničke ulice ili Strossmayerova šetališta, vidjet ćete nadesno iza savskog mosta prema Vukomeričkim goricama, nalijevo od Stupnika, u simfoniji pitome ravnice dvije, tri bijele pjege: crkvu, župni dvor, a nalijevo u parku stari grad, plemićki, francuskom rukom pod Napoleonom dekorirani dvorac, danas imanje nekog g. Auša. To vam je Brezovica. Za dva sata dobra pješačenja ste tamo.

Tamo je u svoje vrijeme bila bijela, posivjela, nešto zapuštena crkva sa dva tanka, džamijska tornja s ograđenim cintorom i klasičnim seoskim grobljem na zapadu, prema Samoboru, a sa golemim dvorištem, golemom lipom i župnim dvorom na istoku. Prvi kat te kurije bijaše drven, ali ugodan i gospodarski prostran, hladovit ljeti, topao zimi, a ja ne nađoh krova pod kojim se ugodnije sluša pljusak kiše, fijuk vjetra i kojemu je nebo bliže... Koliko poezije u staroj Brezovici, koliko ljepote u hrvatskom ladanju...!”.

Ivan Ružić
(preuzeto iz kataloga izložbe)


Katalog izložbe

Ružić, Ivan. Sakralni objekti Novog Zagreba.
Zagreb: Centar za kulturu Novi Zagreb, Galerija Spektar, 1995.