Slavka Pribanić

Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske - ULUPUH, Zagreb, izložba iz ciklusa Permanenta, gostovanje u Muzeju grada Zagreba


Izbor i oblikovanje postava: Ljerka Bosek-Kauzlarić
Oblikovanje plakata: Ivan Picelj


Rad Slavke Pribanić mami lapidarnu definiciju: blagorodna jednostavnost. Opus je znači cjelovit i jedinstven kada se može ovako sažeti u dvije riječi. No, te dvije riječi kriju mnoge vrline: spontanu djelotvornost ruku, razvijenu metiersku osjetljivost, dosljedno posizanje u materiju, prirodnu moć uobličavanja, razgovjetnost zamisli, čitko rezoniranje o sprezi keramičke tvorbe i njena ukrasa, njene forme i boje.

Odmjereno i postupno, ustrajno i predano, uspostavljala je Slavka Pribanić svoja pravila igre da dosegne, nepretenciozno ali odlučno – zaštitni biljeg svoje osobnosti, prepoznatljivost svog pristupa.

Kod modeliranja Slavka Pribanić polazi od prvotnog, uporabnog sadržaja predmeta i temelji svoju interpretaciju na smislu i logici njegove iskonske funkcionalnosti. Dekorativni motiv ostaje strogo u dimenzionalnim terminima volumena ili plohe. Njena mašta razvija jednostavan, jasan, oblikom posude sugeriran, izmamljen uzorak, koji se rađa i traje u potčinjenosti, u prirodnom znakovnom sudioništvu s formom predmeta. Prati volumen, ritmički ga pokreće ili utvrđuje prostiranje ravnine. Odvagnuta je vrijednost motiva, njegova prilagodbena logika, slijed njegovog ulančanog tijeka. Disciplinirano i uravnoteženo javlja se njegov umnožak. Nerijetko, kao da motiv nosi prizvuk magijskog znaka. Posuda se posvećuje ornamentom.

Takvim je razmišljanjem i zamišljanjem Slavka Pribanić prirodno došla u dodir s morfologijom arhajskog, iskonskog, pa i narodnog ukrašavanja. Nezatajivo vrednujući i prevrednujući njegov sistem.

No, i kada proširuje svoj repertoar i perforacijama otvara stijenke posuda ili rotira motiv slobodnim zamahom – uvijek se to zbiva uz punu afirmaciju zadane površine.

Sažetak rada u retrospektivi Slavke Pribanić obilježen je jasnim obuhvatnim obrisima. Prirodnost, jednostavnost i dosljednost njena pristupa određuju punu mjeru njene osobnosti i osebujnosti.

dr. Vanda Ekl


SUVREMENA TRADICIJA U RADOVIMA SLAVKE PRIBANIĆ

Radovi od keramike, po svojoj osnovici, bliski su srcu, osjećajima koji nas iskonski vežu za zemlju. Tražeći tu tajnovitu nit koja spaja praiskonski materijal s umjetničkim izričajem i doživljajem, poznata zagrebačka umjetnica radova u keramici Slavka Pribanić, dugogodišnjim istraživanjem nesumnjivo je pronašla skrivenu dozu veze: ona na tradiciji (pa čak jednog Vučedola, Radimlja) gradi suvremeni umjetnički izraz. Tako njezini dekorativni ili čak uporabni (svakodnevni) keramički predmeti dobivaju imaginaciju predaka ugrađenih u košmar našeg “suvremenog” svijeta.


Slavka Pribanić aktivno se bavi stvaranjem u keramici od 1946. (i izlaže od 1950.), pa se danas može govoriti o jednom vrlo uspješnom istraživalačkom putu, čije odrednice su bile dobrano determinirane upravo traženjima najupečatljivijeg umjetničkog sraza i veze starog i modernog, te ugrađivanje u takva nastojanja vlastitog likovnog rukopisa i vlastite likovne prepoznatljivosti i osobenosti. Tematika i forma kod Pribanićeve počesto se priljubljuju i funkcionalno izmjenjuju, teško su djeljive. Zapravo, ta jednostavnost i jasnoća formi, kojom autorica plijeni pozornost i srca publike, usko je povezana s izvorištem tematike, s iskonskim stvarateljima keramičkih uporabnih i ukrasnih predmeta na našem tlu koji su ovdje stvarali milenijima ranije i kojima je keramika bila izravna, upravo opipljiva, veza sa zemljom, od koje i s kojom su živjeli.

Naravno, to tradicionalno sada je pretočeno u moderni umjetnički izraz primjeren našem vremenu. “Svi asocijativni elementi, koliko god nas trenutno podsjete na Vučedol ili Radomlje, nisu bukvalno uzeti, oni su poticaj umjetnici da iskaže svoje lične težnje, da neograničenom šarom epski govori, jer joj leži dugačka recitativna fraza polakog ritma, kamenita i bez velikih metafora.” (Radmila Matejčić).

Ili sljedeće: “Najkvalitetniji dio izložbe umjetničkih predmeta Slavke Pribanić svakako je onaj koji je nastao kao asocijacija na forme i ornamentalne motive starodrevne vučedolske keramike.” (Zrnka Novak).

I još ovo: “Posude mirnih oblika i širokih otvora s pregradnim tokom ornamenta i uzdužnim, zagasitim izborom boja nose arhaični prizvuk i ističu iskonsku funkciju, korisnost zapremine i duh primarnog oblikovanja.” (Vanda Ekl). Zapravo, “poruka iskazana pučkim govorom je uvijek neprolazna ako je iskrena, a to je stvarno slučaj kod ove umjetnice.” (Radmila Matejčić).

Domet i razina stilizacije vlastita likovna nasljeđa, vizualnih percepcija s vučedolske ili koje druge arhaične keramike, sa stećaka i sličnih starinskih umjetnički oblikovanih predmeta, kod Pribanićeve je odmjeren i cizeliran gotovo do rudimentarnosti oblika. Veličina je u jednostavnosti i upravo taj aksiom žele potvrditi njezini keramički radovi. Morfologija je, dakle, jednostavna ali vrlo moderna i dostupna. Geometrija oblika podsjeća na tradiciju ove umjetničke vrste u nas, ali je u službi dodira s prostorom i vremenom, pa čak i kod perforacije pojedinih zdjela, vaza. “Postoji kod nje moderni osjećaj za red, linija vibrira te je oslobođena okova konture, gama joj je smirenija, svedena na par zagasitijih boja koje daju njezinim radovima posebnu eleganciju i svako je za sebe izražena lična spoznaja o dekoraciji, a ne rutinirano ponavljanje.” (Radmila Matejčić).

Tako defiliraju pred nama vaze, vazice, tanjuri, servisi, pepeljare, posude raznih oblika, zdjele, ćupovi, svjetiljke koje možda ponekad i ne primjećujemo na stolu a ugodno se uz njih osjećamo. To je, valjda, i osnovni poriv stvaralaštva Slavke Pribanić: oplemeniti čovjekov prostor stvarnim vrijednostima, povezati umjetničkom imaginacijom starinski i suvremeni način življenja. Njezina retrospektiva to još jednom uspješno dokazuje.

Dragutin Feletar
(preuzeto iz kataloga izložbe)


SLAVKA PRIBANIĆ rođena je u Surduku, Vojvodina. Keramikom se bavi od 1946. godine. Polaznica LIKUM-ovih tečajeva keramike. Usavršavala se u zemlji (dvije godine u ateljeu kipara Pavla Perića) i u inozemstvu. Studijska putovanja: Francuska, Italija, Švicarska, Belgija, Nizozemska, Švedska, SSSR i dr. Izložbe u Zagrebu, Opatiji, Poreču, Selcu, Dubrovniku, Rijeci, Portorožu, Novome Mestu, Beogradu, Subotici, Aranđelovcu, Faenzi, Bologni i Bruxellesu. Živjela je i radila u Zagrebu. Umrla je 1983. godine.


Presavitak

Ekl, Vanda. Permanenta 32 : Slavka Pribanić.
Zagreb : Udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, 1979.









Katalog izložbe

Ekl, Vanda; Dragutin Feletar. Slavka Pribanić : Retrospektivna izložba keramike / urednik Dragutin Feletar.
Koprivnica : OSIZ kulture “Podravka”, 1979.