Muzej grada Splita, gostovanje u Muzeju grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Nela Žižić
Koordinator: Boris Mašić, MGZ
Unutar mršavoga korpusa umjetničke baštine splitskoga 19. stoljeća kriju se imena Antuna Barača (1790.-1885.), Petra Zečevića (1807.-1876.) i Franje Bratanića (1816.-1883.).
Iako nisu bili profesionalci, nego amateri, nedjeljni slikari koji su slikanju posvećivali tek sate dokolice, svojim djelovanjem pridonosili su kontinuitetu umjetničkog izražavanja. “Ispunjavali su jedno tiho mjesto u našem siromašnom dalmatinskom ottocentu”, zapisao je prije više od pedeset godina Kruno Prijatelj u prvoj studiji posvećenoj ovoj trojici slikara.
Skučena je sredina provincijskoga grada na rubu događaja, u nedostatku profesionalnih umjetnika, pružila mogućnost amaterima potaknuvši ih na stvaranje, ali ih je istodobno i ograničila u nekim njihovim – možebitnim – usponima i nadogradnjama. Lako je razumjeti zašto njihove rukotvorine nisu ni mogle uroditi vrhunskim umjetničkim djelima. Za umjetnost i za hvatanje brzog vlaka povijesti umjetnosti potrebni su, uz urođeni talent i sklonost umjetničkom izražavanju, kvalitetno školovanje i upućenost u suvremene umjetničke tokove koji bi poslužili kao katalizatori energije koja bi bila umjetnički funkcionalna.
Dalmacija u prvoj polovici 19. stoljeća nije nudila nijedan od preduvjeta za izlazak iz začaranoga kruga provincijalizma i osrednjosti. Opće siromaštvo, politička i geografska odsječenost od ostaloga dijela nacije, nepostojanje škola i prekid tradicije, nastupio već u posljednja dva desetljeća mletačke vlasti, prilično su uvjerljivi argumenti za dokazivanje težine umjetničkoga poslanja tadašnjih slikara.
Uz konta Jurja Pavlovića, koji se nakon povratka iz austrijske vojske potpuno posvetio slikanju portreta deprivilegiranih i osiromašenih plemića te kopiranju sakralnih i mitoloških slika talijanske provenijencije, Barač, Zečević i Bratanić bili su jedini likovno angažirani Splićani koji su, bez pretenzija za stvaranjem umjetničkih kreacija, zadovoljavali svoje vlastite potrebe, kao i potrebe sredine za različitim likovnim radovima, počevši od portreta uglednih građana preko bilježenja svečanih događaja u gradu i gradskih veduta do izrade ilustracija za djela stranih ili malobrojnih domaćih znanstvenika i književnika.
Povremeni duži ili kraći posjeti slikara iz drugih krajeva Dalmacije i Italije nisu mogli poboljšati likovno stanje u gradu, posebno zato što su i spomenuti gosti bili osrednji slikari ograničenih rezultata i mogućnosti. Dodiri sa suvremenom europskom umjetnošću bili su mogući jedino posredstvom Venecije, no umjetnost propale Republike tada pokazuje znakove retardacije i opadanja, a glavni akteri splitskoga slikarstva bili su ionako neškolovani diletanti do kojih su zbog prestanka uvoza umjetnina iz metropole na lagunama dopirali samo grafički predlošci talijanskih originala. Glavna je karakteristika splitskoga slikarstva, uz daleki odjek klasicizma, izvjesni romantičarski duh koji se, ponajviše posredstvom literature toga vremena, odražava u tematici i općoj atmosferi djela lokalnih slikara.
Likovna baština koju su gradski činovnici Barač, Zečević i Bratanić ostavili budućim pokoljenjima predstavlja prvenstveno dragocjenu pomoć u sastavljanju slagalice kulturne povijesti; zorno je svjedočanstvo o izmijenjenim krajolicima, urbanističko-arhitektonskim sklopovima, običajima i ličnostima, ali u njoj možemo prepoznati i skromnu, individualnošću svakoga od njih diktiranu, umjetničku kvalitetu.
Iako slikari skromnih umjetničkih dosega, Barač, Zečević i Bratanić imena su kojih se rado prisjećamo jer su bila važan čimbenik u stvaranju kakve-takve kulturno-umjetničke slike Splita u vrijeme kada je ovaj gradić životario u poluzaboravljenoj zemlji na periferiji jedne krute i konzervativne monarhije, usred još jednoga složenog i tegobnog razdoblja njegova trajanja.
Nela Žižić (preuzeto iz kataloga Splitski slikari amateri: Barač, Zečević i Bratanić, Muzej grada Splita, 2004.)
Antun Barač. Autoportret kao pandurski časnik, 1810.
Petar Zečević. Kaštel na Šolti, 1840.
Franjo Bratanić. Ispod Željeznih vrata, oko 1848.
Katalog izložbe
Žižić, Nela. Splitski slikari amateri : Barač, Zečević i Bratanić.
Split : Muzej grada Splita, 2004.
Vezani članci
Tolić, Vlasta. Split svečarski dočekivao okrunjene glave. // Vjesnik, 14. srpnja 2004., str. 17.
