Organizatori: Muzej grada Zagreba, Povijesno društvo Hrvatske
Koncepcija izložbe: dr. Miroslava Despot, Vanda Ladović, Nada Kraus
Oblikovanje izložbe, plakata i kataloga: Joža Ladović
Ovu izložbu o izložbi priredio je Muzej grada Zagreba u suradnji s Povijesnim društvom Hrvatske u povodu stote godišnjice Prve zemaljske gospodarsko-obrtne izložbe, organizirane u Zagrebu u jesen 1864. godine. Na taj način se i ova ustanova pridružila općem sjećanju na jednu izvanrednu manifestaciju koja je za ondašnju Hrvatsku, Trojednu kraljevinu, a pogotovo za tadašnji mali Zagreb predstavljala pravu senzaciju. Po svestranom sudjelovanju, po vrijednosti, raznolikosti i sveobuhvatnosti izlaganog materijala, te zbog njene važnosti za naš ekonomski život onog doba, imala je izložba iz 1864. godine izuzetno veliko značenje. U dvoranama velike sveučilišne zgrade na današnjem Trgu Maršala Tita i na prostoru pred njom bile su izložene tisuće najraznovrsnijih predmeta svih grana privrede i gospodarstva, rudarstva, obrta, industrije, umjetnosti, prosvjete i kulture. Izlagalo se sve što se smatralo da je od domaćih dostignuća vrijedno pokazati, počevši od domaćih životinja i najskromnijih predmeta kućne radinosti, pa prirodnina, gospodarskih i obrtničkih proizvoda i strojeva, do umjetničkih djela Hötzendorfa, Mückea, Zaschea, Karasa i drugih.
Izlošci su prema vrstama i značaju bili raspoređeni i izloženi po “podrazredima”, a tih je bilo trideset i dva. Ostvarujući izložbu o toj davno prošloj izložbi željeli smo, prije svega, prikupiti po mogućnosti što više predmeta koji su na njoj bili izloženi, a zatim eksponate, držeći se tadašnjeg načina izlaganja, izložiti po sistemu “podrazreda”. Uz to smo izložbu i neke pojedine izloške popratili originalnim tekstovima iz kataloga izložbe 1864. godine. Htjeli smo na taj način barem donekle i formalno i sadržajno obnoviti, rekonstruirati izložbu slavljenicu, stvoriti njenu približnu sliku i barem je djelomično dočarati današnjem posjetitelju. S tog aspekta valja gledati i njen likovni postav. Nije nam bila namjera učiniti vjernu kopiju koja bi kvalitativno i kvantitativno odgovarala svom originalu. To ne bi bilo ni moguće s obzirom na sasvim drugi i mnogo manji izložbeni prostor te na činjenicu da se danas do većine nekadašnjih eksponata nije više moglo doći. Bilo da su tijekom dugih desetljeća jakog i svestranog razvitka tehnike bili odbačeni i propali (razni strojevi, alati itd.), bilo da su po prirodnim zakonima već odavna morali nestati (stoka, razni poljoprivredni proizvodi i sl.). Stoga od trideset i dva “podrazreda” s izložbe iz 1864. nije na današnjoj izložbi zastupljeno njih dvadesetak. A i oni “podrazredi” koji su zastupljeni ne obuhvaćaju naravno sve ono što je bilo izloženo prije sto godina. No, premda se zbog tolikih izostalih izložaka, bez sumnje, nije mogao postići dojam relativne monumentalnosti i veličine što ga je davala izložba 1864., te iako su možda upravo izostali izlošci dali jako obilježje njenom vanjskom općem izgledu, ipak je na današnjoj izložbi oživljena jedna od njenih osnovnih, bitnih karakteristika, a to je raznolikost, šarolikost, mnogostranost njenog sadržaja.
U uvodnom dijelu izložbe evocira se pojedinim fotografijama i kronološkim redom uspomena na velike europske gradske i međunarodne izložbe što su se održavale od kraja 18. do sredine 19. stoljeća. Među njima i na “Obrtnu rasztavu” u Ljubljani, prvu gospodarsku izložbu priređenu na teritoriju današnje Jugoslavije 1844. godine. U uvodnom dijelu izložene su i fotografske reprodukcije, slike organizatora izložbe 1864. godine, zatim reklame izlagača i pojedinih tvrtki, novinski članci izašli uoči otvorenja izložbe i drugi propagandni materijal.
Nastojalo se dati što vjerniju atmosferu koja se stvorila oko te najveće i najznačajnije privredne manifestacije Hrvatske onoga vremena.
Kod pripremanja izložbe susretljivo su nam pomogli i ustupili svoje predmete za izlaganje zagrebački muzeji i ustanove: Arheološki muzej, Etnografski muzej, Muzej za umjetnost i obrt, Povijesni muzej Hrvatske, Zoološki muzej, Hrvatski glazbeni zavod, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, zatim Narodni muzej u Ljubljani i pojedini Zagrepčani, starosjedioci u ovom gradu, u čijim se domovima sve do danas sačuvao poneki predmet što je bio izložen na prvoj velikoj zagrebačkoj gospodarskoj izložbi u 19. stoljeću.
Muzej grada Zagreba i Povijesno društvo Hrvatske svima se najtoplije zahvaljuju i cijene njihovu susretljivost kao dragocjeni doprinos ovoj manifestaciji.
dr. Franjo Buntak
Potreba plasiranja proizvoda na tržište postojala je podsvjesno u čovjeku od pradavnih vremena. U starom vijeku dobiva ona već vrlo konkretne oblike. Čovjek-stvaralac na umjetničkom i proizvođačkom planu plasira uz svoja umjetnička ostvarenja i proizvode obrtničkih i kasnijih manufakturnih radionica unutar i izvan granica velikih starovjekovnih država Bliskoga istoka i same Europe: U srednjem vijeku proširena trgovačka mreža stvara i povoljnije trgovačke uvjete, pa se i na prvim srednjovjekovnim sajmovima pojavljuju, kao neki “praizlagači”, srednjovjekovni obrtnici i manufakturisti, nudeći na ogled i prodaju svoje proizvode.
U novom vijeku nastajući građanski stalež želi uz političku vlast osvojiti postepeno pozicije i na privrednome polju. Uz trgovinu, ostvaruje povećanom manufakturnom proizvodnjom sve veća bogatstva, pa mu ona osigurava i dominantan položaj na trgovačkom i privrednom planu. Svoje manufakturne kao i početne industrijske proizvode izlaže europski građanin uz feudalca na prvim gradskim izložbama, koje se od kraja 18. stoljeća održavaju manje više u svim većim europskim gradskim središtima.
Za nas su osobito važne one izložbe na kojima su nastupili kao izlagači naši domaći obrtnici i tvorničari. Tako se, uz ostale, pojavio i istakao na drugoj bečkoj gradskoj izložbi godine 1834. i Janko Bubanović, izlažući svilu izrađenu u vlastitoj svilani u Križevcima, pa Bečanin Joseph Lobmeyr, zakupnik slavonske staklane u Mirin Dolu i toliki drugi. Na trećoj izložbi u Beču, održanoj godine 1845. godine, broj naših izlagača se povećao. U međuvremenu, tj. godine 1844. održana je i prva gospodarska izložba na današnjem jugoslavenskom teritoriju, i to mjeseca kolovoza godine 1844. u Ljubljani, koja, eto, uz zagrebačku gospodarsku izložbu slavi također svoju značajnu godišnjicu.
Svi ti veći i manji uspjesi uz sveukupan opći privredni i trgovački razvoj uvjetovali su i održavanje prve međunarodne izložbe u Londonu 1851. godine. Za njom slijedi međunarodna izložba u Parizu godine 1855., pa druga londonska godine 1862. na kojoj sudjeluju u ovećem broju i s uspjehom izlagači iz Hrvatske. Uspjeh postignut na toj međunarodnoj izložbi ponukao je i tadanjeg tajnika Zagrebačke trgovačke komore, Devidéa, da predloži nakon povratka iz Londona, na komorskoj sjednici mjeseca kolovoza 1862., održavanje prve sveukupne gospodarske izložbe u Zagrebu, pa je ta nakon svestranih ozbiljnih priprema i svečano otvorena 18. kolovoza 1864.
Zagrebačka gospodarska izložba slijedila je ne samo kao rezultat svestranog rada i zalaganja samih organizatora, nego je izrasla i kao logična posljedica tadanjeg sveukupnog ekonomsko-društvenog stanja koje nastaje u Hrvatskoj, a i u glavnome gradu Zagrebu nakon povratka “ustavnosti” 1860. godine. Otvorenje željezničke pruge na relaciji Zidani Most-Zagreb-Sisak, osnivanje “Obrtničkog društva” u Zagrebu, pojačana aktivnost “Gospodarskog društva” koje doživljava svoj “neoilirizam” nakon 1860., pa sve organiziranija djelatnost postojeće Zagrebačke trgovačke komore uz “posestrimu”, Osječku trgovačku komoru, bili su povoljni uvjeti koji su omogućili i ostvarili “prvi zagrebački velesajam”.
Manji takovi pokušaji uslijedili su u Zagrebu i ranijih godina, i to kao rezultat rada zagrebačkog “Gospodarskog društva”, koje već godine 1852. i mjeseca siječnja 1854. organizira prve omanje poljoprivredne manifestacije u Zagrebu.
Medutim, izložba održana u Zagrebu od mjeseca kolovoza do zaključno listopada 1864. bila je i ostaje ipak našim prvim zagrebačkim velesajmom, jer su na njoj po prvi puta, osim poljoprivrednika, nastupili kao izlagači i naši obrtnici uz predstavnike nastajuće industrije u Hrvatskoj. Izložena su bila i umjetnička suvremena djela uz djela starijih naših majstora.
Gospodarska izložba godine 1864. bila je smještena u današnjoj zgradi zagrebačkog rektorata. Uz izložbu izdan je i izvanredno opremljen katalog, štampan osim na hrvatskom i na njemačkom i talijanskom jeziku, pa je na taj način izložba bila pristupačna i gostima iz Beča i ostalim stranim posjetiteljima, koji su već prvi dan uz domaći svijet u rekordnome broju došli na izložbeni prostor. Prema suvremenim novinskim izvještajima preko tisuću ljudi je gotovo dnevno posjećivalo izložbu, što je svakako bio zamjeran broj, to više ako imademo na umu da je Zagreb u to vrijeme brojio svega oko 16.000 stanovnika, a veze s pokrajinom baš nisu bile najbolje, pa je pretežan broj posjetitelja bio zagrebački domaći živalj. Na izložbi je sudjelovalo ukupno preko 3800 izlagača, među kojima su se isticali obrtnici i tvorničari Zagreba i Osijeka, a nisu zaostajali ni obrtnici ostalih većih i manjih gradskih središta na čelu s Varaždinom, Karlovcem i Samoborom.
Izložba je bila otvorena do 15. listopada 1864. Svečano ju je zaključio tadanji kancelar bečke dvorske kancelarije, kasniji ban i pjesnik Ivan Mažuranić. U svom govoru održanom prilikom zatvaranja izložbe Mažuranić je istakao potrebu održavanja takovih povremenih općeprivrednih manifestacija, naglašavajući s pravom “da će ovaj nauk koga nam je izložba dala od velike koristi biti za naš narod.”
Mažuranićeva misao ostala je uslijed novonastalog stanja nakon sklapanja ugarsko-hrvatske nagodbe 1868. godine samo pusta želja. Nova politička situacija usmjerila je i tijek naše privrede u nove “ugarsko-oportunističke” vode. Domaći obrtnici, poljoprivrednici i tvorničari, budući da nisu mogli izlagati u domovini, nastupaju, i to s uspjehom, na izložbama u Beču, Trstu i Pešti, a i izvan teritorija Austro-ugarske monarhije.
Godine 1891., u povodu proslave pedesete godišnjice osnivanja “Gospodarskog društva”, u Zagrebu je održana velika jubilarna gospodarsko-privredna izložba, na kojoj su bile zastupljene sve naše poljoprivredne, obrtničke i opće privredne grane. Ta je izložba ponovo dokazala da ni političke ni financijske teškoće nisu mogle u potpunosti zakočiti postepeni razvoj. Taj je s manje ili više uspjeha nastavljen i u 20. stoljeću, da tek danas i na ekonomskom planu doživi svestrani napredak vidljiv ne samo na našim velesajmovima, nego i u dnevnom životu jugoslavenskih naroda.
dr. Miroslava Despot
(preuzeto iz kataloga izložbe)
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Katalog izložbe
Buntak, Franjo; Miroslava Despot. Spomen izložba Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1864 – 1964.
Zagreb : Muzej grada Zagreba ; Povijesno društvo Hrvatske, 1964.
Vezani članci
Bach, Ivan. Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska gospodarska izložba u Zagrebu 1864. : Spomen-izložba Muzeja grada Zagreba, 1964. // Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske. 13, 6(1964), str. 179-180.
