Koncepcija izložbe: Vesna Leiner, Željka Kolveshi
Multimedija: mr. sc. Maja Šojat-Bikić
Oblikovanje izložbe: Vesna Leiner, Željka Kolveshi, Miljenko Gregl
Godine 1874. u gradu Zagrebu zbila su se tri važna događaja koja će odrediti razvoj športa i tjelesne kulture: ponajprije, tjelesni odgoj uveden je kao obavezan predmet u osnovne škole, osnovano je društvo za tjelovježbu Hrvatski sokol te, k tome, Sklizački klub. U malome gradu, kakav je Zagreb bio u to vrijeme – 1880. god. brojio je tek 30.000 stanovnika – ovi su temeljni potezi izravno utjecali na popularnost športa koji je ubrzo postao dio gradske svakodnevice.
Na igralištu I. hrvatskog sklizalačkog društva, uređenom 1906. god. u Mihanovićevoj ulici, osjećala se vesela i opuštena atmosfera. Zimi su terene zaposjedali klizači i klizačice, potonje prilagođavajući svoju garderobu – sve više skraćujući suknje i haljine. Za ljetnih mjeseci tereni su uređivani za tenis; tenisačicama koje su spretno igrale drvenim reketom nisu smetale duge mariner haljine, a lice su im štitili veliki šeširi! Visoka moda pratila je elitni šport pa su 30-tih godina XX. stoljeća najelegantnije dame viđane na golf terenima. Osim ovih športova, žene su igrale hazenu, jahale, a neke čak i vozile mototrke.
Održavanje Prvog (1906. god.) i Drugog hrvatskog svesokolskog sleta (1911. god.) svakako su bile najmasovnije športske priredbe u Zagrebu. Na sletištu u današnjoj Martićevoj ulici vježbe tjelovježbača i tjelovježbačica s velikim interesom pratilo je brojno pučanstvo animirano već u startu mimohodom svečane povorke športaša kroz grad, od Marulićeva trga do Sokolskog vježbališta.
Na sklizalištu, 1913. god., fototeka MGZ
Vježbe sokolaša na I. hrvatskom svesokolskom sletu, 1906. god., fototeka MGZ
Vježbe sokolašica na II. hrvatskom svesokolskom sletu, 1911. god., fototeka MGZ
Uz prve ljubitelje koji su šport prihvatili kao rekreaciju, pa su osim boravka u prirodi svoje slobodno vrijeme provodili u gradu na improviziranim igralištima kao što su bile zaleđene površine u još neizgrađenom središtu Donjega grada, rekreacija i zabava u društvu s istomišljenicima tijekom vremena će se intenzivirati i poprimiti natjecateljski duh pravih športaša, što će regrutirati njihovu publiku. Sve brojniji navijači i simpatizeri uz ograde i na tribinama športskih igrališta također će se zabaviti i dati si oduška prateći nadmetanja u raznim športovima, a istaknuti građani svojim ugledom i statusom pripomoći će osigurati uvjete za razvoj modernog športa u Zagrebu.
Potkraj XIX. stoljeća proširio se engleski moderni šport koji je donio bitne promjene: uvode se strogo određena pravila za svaku športsku granu, propisuje standardizirano igralište te imenuju suci koji rukovode natjecanjem. Ove su novosti najspremnije prihvatili nogometaši.
Pogled na tribine stadiona HŠK Concordia za vrijeme odigravanja nogometne utakmice Građanski-Jugoslavija, 25. srpnja 1926. god., fototeka Hrvatski športski muzej
Iako je bio uveden i među srednjoškolsku mladež odmah poslije 1895. god. na novom, velikom igralištu iza Donjogradske gimnazije, nogomet je igran prema vrlo uprošćenim pravilima. No, s osnutkom HAŠK-a 1903. god. utemeljen je prvi nogometni klub koji je igrao prema dotjeranijim engleskim pravilima. Zasluga u tome pripada dr. Milovanu Zoričiću, koji je ta pravila preveo i objavio 1908. god. Nakon HAŠK-a, kojega su osnovali studenti Zagrebačkog sveučilišta, srednjoškolci su 1906. god. osnovali svoj športski klub, od 1910. god. pod imenom Concordia. Đaci Donjogradske gimnazije 1908. god. osnovali su športski klub Viktorija, a uvjerljivo najomiljeniji nogometaši u plavim dresovima igrali su u športskom klubu Građanski, osnovanom 1911. god. Školski nogomet ustupio je mjesto novom ili “živom” nogometu koji je u razdoblju između dva rata postao najpopularniji šport u Zagrebu.
Cross na 10.000 metara, prvenstvo države, 1929. god., fototeka Hrvatski športski muzej
Športski klubovi dobili su svoja športska igrališta. Kako su prvi atletičari bili članovi nogometnih klubova, u pravilu su igrališta imala centralno nogometno igralište te atletsku stazu i ostala atletska borilišta. Nerijetko su se tu održavale i utrke u biciklizmu, igrao rukomet, hazena i hokej na travi. Stoga je HAŠK-ovo igralište, ili često zvano Igralište u Maksimiru, otvoreno 1912. god., bilo prvi višenamjenski športski objekt. Igrališta Concordije i Građanskog, otvorena 1914. god. na Tratinskoj cesti, odnosno 1924. god. na Koturaškoj cesti, bila su tada najveća i najmodernija igrališta u Zagrebu. S popularnošću raznih športova uređivana su i njihova igrališta, primjerice Trkalište u Černomercu, Biciklističko trkalište na Koturaškoj cesti, golf tereni u parku Maksimir ili teniski tereni na Šalati.
Start motocikla 500 ccm na trkalištu u Černomercu, 1831. god., fototeka Hrvatski športski muzej
Uspomena s biciklističkog trkališta na Koturaškoj cesti, 1899. god., fototeka MGZ
Početak igre golfa na terenima u Maksimiru, 1932. god., fototeka Hrvatski športski muzej
Teniski teren na Šalati
Sve veći broj gledatelja na igralištima, uglavnom muških, ali i žena i djece, potakao je njihovo uređenje. Predviđene da mogu primiti po nekoliko tisuća gledatelja, podizane su tribine drvene konstrukcije pa takova igrališta nose naziv drveni stadion, što je postalo sinonim za Stadion Svetice u Maksimiru. Gotovo u pravilu natkrivaju se tribine na zapadnoj strani igrališta da bi štitile gledatelje od ljetne žege i sunca. Posebno dobra i pogodna, iako nije odabrana s namjerom, bila je lokacija športskog igrališta HAŠK-a i Svetica zbog blizine maksimirske šume. Na tome mjestu zadržana je ista namjena do danas u najvećem športskom kompleksu NK Dinamo. Također se zadržalo isto igralište NK Zagreba na igralištu nekadašnje Concordije, a od prvih teniskih terena na Šalati izrastao je veliki športski kompleks. Druga su stara igrališta nestala, kao i športski klubovi.
Utrka atletičara, V. balkanske igre, 1934., fototeka Hrvatski športski muzej
Nogometna utakmica na Stadionu Dinamo, 1962. god., fototeka MGZ
Tijekom XX. stoljeća Zagreb je u nekoliko etapa gradio i širio svoje urbano tkivo, te nekada nezamislive promjene kroz desetljeća izgradnje postale su potreba i zbilja danas gotovo milijunskoga grada. Ne uzimajući u obzir druge razloge – ostavimo ovom prigodom po strani politiku i promjene vlasti – pođimo tragom davnih zagrebačkih igrališta i otkrijmo što se danas nalazi na tim mjestima. Preklapanjem sličica iz prošlosti i sadašnjosti tako ćemo najbolje osjetiti duh grada i razumjeti jedan dio života njegovih stanovnika.
Željka Kolveshi
O izložbi
Šport u Zagrebu nije bio samo natjecanje i tjelovježba, već zabava i rekreacija u svakidašnjem životu naših sugrađana. Zagrebačka gora privlačila je skijaše zimi i brojne planinare u sva godišnja doba, dok je ljeto pružalo užitke plivačima na Savi.
Na izložbi se moglo naučiti gdje su se nalazila nekadašnja športska igrališta, kako su bila uređena, kako su izgledali tadašnji športaši i športašice, koji su športovi bili najomiljeniji.
Odabrali smo stare fotografije iz naše muzejske fototeke, koje prikazuju Zagrepčane športaše i nešportaše. Šport je veoma važan za zdravlje. Fotografije su nam pokazale kako izgledaju oni koji se bave športom, a kako oni koji se njim ne bave.
Na kraju, za uspomenu na akciju Jačajmo se, posjetitelji su mogli stati iza fotografske kulise, gurnuti glavu kroz otvor, … i ptičica – dobiti svoju fotografiju koja će ih podsjećati na prve športaše u Zagrebu i stara zagrebačka igrališta.
Katalog izložbe
Leiner, Vesna; Željka Kolveshi. Tragom davnih zagrebačkih igrališta.
Zagreb : Muzej grada Zagreba, 2001.
Vezani članci
Jandrić, Miroslava. Iz muzeja poručuju: jačajmo se. // Vjesnik, 26. travnja 2001., str. 25.
Tragom davnih zagrebačkih igrališta. // Vjesnik, 16. svibnja 2001., str. 23.
