Muzej grada Zagreba, gostovanje u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski
Koncepcija izložbe: Vanda Ladović, Nada Premerl
Ova izložba ulazi u red onih nastojanja kojima Muzej grada Zagreba uspješno izlazi iz svojih gornjogradskih prostora ostvarujući značajnu suradnju s drugim organizacijama našega grada. Suradnja između Koncertne dvorane “Vatroslav Lisinski” i Muzeja grada Zagreba započela je na inicijativu kolega iz Koncertne dvorane i uspješno se nastavlja.
lzloženi likovni radovi predstavljaju muzeološki dobro osmišljen izbor iz zaista bogate zbirke veduta Zagreba 20. stoljeća koju je do sada Muzej prikupio i koja se svakim danom povećava likovnim radovima vezanim i uz našu najživlju suvremenost. Ova izložba predstavlja samo logičan nastavak prethodne izložbe, postavljene nedavno u ovom prostoru, na kojoj je obrađeno razdoblje od 16. do kraja 19. stoljeća.
Ovdje se susrećemo s djelima naših poznatih i manje poznatih slikara i grafičara, s djelima koja nam na najbolji mogući način govore o uistinu brzom razvoju grada, načinu i tempu života, o ukupnostima zbivanja u jednom uistinu promjenjivom prostoru. Prikazuju nam onu nužnu promjenjivost koja je iz dana u dan s jednakom upornošću mijenjala sliku Zagreba i pretvarala njegove prostore, jednako tako uporno, u neprepoznatljive i u svojim odnosima u manje ili više logične životne sredine sa isto tako manjom ili većom mogućnošću sociološke i urbane identifikacije.
Susrećemo se, dakle, s prva četiri desetljeća 20. stoljeća, u kojem će se vremenu javiti veliki broj slikara čije je radove Muzej prikupio i prezentira ih javnosti na ovoj izložbi. Imena su to poput Mencija Clementa Crnčića, umjetnika koji će svoja iskustva prenijeti na Tomislava Krizmana. Tu je i Branko Šenoa, poznati naš zaljubljenik u Zagreb, a isto su tako prisutni Dušan Kokotović, Dragutin Renarić, Vladimir Kirin, Vjera Bojničić, Ljubo Babić, Marijan Trepše, Nasta Rojc, Vilim Svečnjak, Ernest Tomašević i još poneki. Svi su se oni povodili za osnovnom idejom – spasiti i izvući iz zaborava likovne vrijednosti starog Zagreba, ili pak, bilježiti suvremeni Zagreb i svoja viđenja grada kroz prizmu vlastitih likovnih i socioloških opredjeljenja.
Zdenko Kuzmić
Začetnikom moderne hrvatske grafike smatramo Mencija Clementa Crnčića. Još potkraj 19. stoljeća studirao je grafiku kod poznatog bečkog grafičara Williama Ungera. Svoje bogato grafičko iskustvo prenosio je Crnčić kao profesor na Višoj školi za umjetnost i umjetnički obrt, kasnijoj Akademiji, gotovo punih trideset godina i tako odgojio generacije naših grafičara. U svojim je bakropisima, koje je često kolorirao, zabilježio vrevu i živost na gradskim tržnicama i šarenilo narodnih nošnji, kao i atmosferu slikovitih starih ulica.
Najdarovitiji Crnčićev učenik bio je Tomislav Krizman, koji je nadmašio svog učitelja i u grafici dosegao onodobnu europsku razinu. I on je kao profesor na Akademiji utjecao na niz naših grafičara. Dok je Krizman samo nekoliko grafičkih listova posvetio Zagrebu, Branko Šenoa bio je zaljubljenik u Zagreb i njegove starine. Motivi njegovih bakropisa najčešće su iz starog Zagreba, koji u njegovo vrijeme više nije postojao. Zamjernom grafičkom vještinom Šenoa je "rekonstruirao", prema starim fotografijama, nekadašnji izgled Zagreba.
Grafičari Dušan Kokotović, Miljenko Gjurić, Anđelko Kaurić, Dragutin Renarić te popularni Vladimir Kirin također su često posizali za motivima iz prošlosti Zagreba. Izdano je i nekoliko grafičkih mapa na temu Stari Zagreb.
Vjera Bojničić Krizmanova je učenica i vrsna grafičarka. U njenim se bakropisima osjeća duh bečke secesije.
Ljubo Babić je toliko korištenom motivu stare katedrale dao sasvim novu vrijednost i opet jednom posvjedočio snagu svog talenta i likovnu svestranost.
Vanda Ladović, Nada Premerl
