Izložba u okviru akcije “Predmet mjeseca”, u povodu stote obljetnice Muzeja grada Zagreba
Koncepcija izložbe: Vesna Vrabec
Ova iznimno vrijedna slika, vrstan primjerak srednjovjekovnog slikarstva, pripada zbirci Cate Dujšin Ribar i dr. Ivana Ribara i dio je obiteljske ostavštine donatorice Cate Dujšin Ribar rođene Gattin. Prema obiteljskoj predaji, slika je pripadala šibenskom biskupu Mati Zanoniju iz Trogira (1895-1903), koji je bio u rodbinskim vezama s porodicom Gattin.
Slika ima izrazite karakteristike padovanskog slikarskog kruga Squarcioneovih đaka uz sklonost naglašavanju plastičnosti i finoj obradi lica i ruku, osobito Madoninih, ali pomalo s nekom grotesknom notom, koja je posebice izražena u licima malog Isusa i anđela.
O atribuciji ove slike postoje različita mišljenja. Profesor dr. Kruno Prijatelj pripisao ju je Carlu Crivelliju, vrsnom talijanskom majstoru 15. st. čije se slike nalaze u mnogim muzejima u Europi, učeniku Francesca Sqarcionea. Uporište za tu tvrdnju našao je u zadarskom arhivu gdje su pronađeni dokumenti o boravku Crivellija u Zadru. Naime, o Crivelliju je malo povijesnih podataka. Ne zna se točno kad je rođen (Venecija, 1430-1445.), a prvi spomen njegova imena je u osudi od 7. ožujka 1457. godine kojom je slikar kažnjen na šest mjeseci zatvora i novčanom globom zbog preljuba, otmice i priložništva sa ženom mornara Francesca Cortesea nakon čega je prognan iz Venecije i više se nikad u nju vratio nije. Zahvaljujući dokumentima iz Zadra znamo da se prvo nastanio u Dalmaciji; naime u dokumentu od 11. rujna 1465. godine naveden je kao “građanin i stanovnik Zadra” koji je svjedočio na vjenčanju notara Nikole de Benedictisa i Barbare de Dominis s Raba. U Dalmaciji je boravio do 1468. godine jer se zna da je od tada nastanjen u Markama sa ženom Jurandom (vjerojatno Dalmatinkom). U Markama je izradio niz oltara za crkve u Ascoliju, Fermu, te mjestu Massa Fermana i inim mjestima pokrajine.
U Zadru se spominje i Carlov brat Vittore, također slikar, koji se u Zadru nastanio najvjerojatnije na bratov poziv, kojem je bio pomoćnik i sljedbenik. Upravo je Vittoreu Crivelliju talijanska znanstvenica za umjetnost quattrocenta Sandra Di Provvido pripisala ovu sliku, s čime se 1983. složio i dr. Grgo Gamulin.
Prvi put se Vittore spominje u Zadru 31. ožujka 1465. godine, kada je bio svjedok oblačenja četvorice svećenika, zatim 1469. kada je za učenika uzeo Martina Velića iz Lovinja, što dokazuje da je u Zadru imao slikarsku radionicu, koju je vjerojatno preuzeo nakon odlaska brata Carla u Italiju. Godine 1472. izradio je nacrt na pergameni jedne građevine za klesara i graditelja Petra Berčića. U Zadru je 1476. godine kupio kuću od Margarite, kćeri Pelegrina de Poma za cijenu od 40 dukata. Vlasnici je odmah dao jedan dukat i jednu sliku uz obvezu da će ostalih 38 dukata naknadno isplatiti u slikama. Vittore Crivelli se poslije nastanio u Italiji, u Markama, gdje se prvi put spominje 1482. u spisu kojim neki zadarski građanin Pavao iz Avignona daje u zadatak Poloniju Nikole Vannija, stanovniku grada Ferma, da ishodi od slikara (koji je tad boravio u Fermu) svotu od 72 librica koje mu je Vittore dugovao.
Crivellijeva slika iz donacije Cate Dujšin Ribar prikaz je Bogorodice s malim Isusom, slikan temperom na drvu unutar profiliranog, pozlaćenog drvenog okvira. Na gornjem dijelu slike, iza Madone, nalazi se izdignut reljefni, pozlaćeni polukružni luk, koji leži na dva reljefna polukapitela, a jednako su tako reljefnim, pozlaćenim, biljnim ornamentima ispunjeni trokutni međuprostori između luka i okvira. Ta tehnika, tzv. “pastiglia”, česta je u talijanskom slikarstvu 15. st. pri slikanju na dasci, a sastoji se od uzdignutog reljefa nastalog nanošenjem nekoliko slojeva krede i zatim pozlaćenoga. Istom tehnikom izrađena je reljefna i pozlaćena raskošna kruna na Madoninoj glavi, aureola malog Isusa, medaljon i ukrasna traka na Bogorodičinoj haljini, a također i oblaci na kojima, iza njezine okrunjene glave, lebde dva anđela zlatnih krila. Bogorodica je odjevena u crvenu haljinu, zaogrnuta tamnim smeđim plaštem, prebačenim preko glave ispod kojeg proviruje tanki bijeli veo. Marija, sanjarskog, nježnog lica, vrlo fino slikanim rukama podržava dijete. Goli bucmasti dječačić, zaogrnut bijelim prozirnim velom, stoji na bijelom pragu u prvom planu slike. Na prag je položena mrtva priroda s karanfilom i dvije knjige, motiv karakterističan za obojicu Crivellija. Pozadinu, lijevo i desno od Madone, ispunjava pejzaž, u prvom planu su grane grmlja, a prema horizontu nižu se obronci brda s drvećem spajajući se s plavičastom i sivkastom površinom neba. Pejzaž pozadine nagovješćuje renesansnu težnju, no u dekoru okvira i u reljefnom tretiranju pozlaćenih ukrasa krune i haljine te oblaka, aureole i biljnih ukrasa luka, očituje se duh gotike.
Saznanje o postojanju ove vrijedne slike u Zagrebu proširilo se i izvan granice Hrvatske te je ona uvrštena u monografiju o Vittoreu Crivelliju koju je priredio Stefano Papetti (Milano, 1997.), a također je 2007. godine posuđena za veliku izložbu srednjovjekovnih majstora u Italiji – “Orao i lav – Jacobello, Crivelli i Lotto” u Fermu.
Bez obzira na dvojbe o autorstvu ove vrijedne slike, je li autor Carlo ili njegov mlađi brat Vittore, sretna je okolnost da je sačuvana i da, zahvaljujući donatorici, slikarici Cati Dujšin Ribar, može biti prezentirana javnosti, jer – kako god bilo – oba su slikara značajna za europsku srednjovjekovnu umjetnost te to nikako ne umanjuje vrijednost Catine slike.
RESTAURIRANJE SLIKE
Slika je zatečena znatno oštećena te je bio potreban opsežan restauratorski zahvat. Restauriranje je izvršeno u Restauratorskom zavodu Hrvatske od rujna 1997. do ožujka 1998. godine. Manji restauratorski zahvat izvršila je sama vlasnica slike Cata Dujšin Ribar prije 1940. godine.
Restauratorski zahvat bio je opsežan i dugotrajan. Prvo su uklonjene srebrne krune iznad glava Madone i malog Isusa, budući da nisu bile iz vremena nastanka slike već naknadni dodatak umjetnini. Drvena ploča na kojoj je umjetnina naslikana bila je oštećenqa, crvotočna, rasušena i iskrivljena zbog čega se ukrasni okvir počeo odvajati i pucati. Zbog rasušenosti, slojevi kredne podloge počeli su se odizati i otpadati, a ponegdje su nedostajali u potpunosti. Bojani sloj je tanka, lazurno nanesena tempera u obliku finih, malih crtica. Na cijeloj površini slike postoije fine krakelire, a na nekim područjima boja se odizala zajedno s podlogom i prijetila otpadanjem, a ponegdje je potpuno nedostajala. Površina slike bila je dosta tamna zbog dva sloja starog, potamnjelog laka i prašine. Postojali su i naknadni retuši i preslici kao rezultat prijašnjih restauratorskih zahvata te dva naknadno nanesena sloja kredne podloge i pozlate. Uklanjanjem tih kasnijih intervencija došla je do izražaja sva finoća reljefnih oblika koje su zapunjavali kreda i lak.
Radovi su započeli ravnanjem nosioca podloge blagim vlaženjem poleđine kako bi se daska izravnala, što je bio dugotrajan proces. Potom je nastavljeno saniranje nosioca prilikom čega su metalni čavli zamijenjeni drvenima, učvršćeni su spojevi i pukotine te na mjestima gdje je originalno drvo nedostajalo, umetnuti su novi komadići lipovine. Nakon toga je izvršena dezinsekcija i pristupilo se fiksiranju boje i pozlate za podlogu te odstranjeni svi naknadno naneseni slojevi krede i pozlate, postupno je uklonjena prljavština te slojevi starog, tamnog laka. Sva oštećenja na ukrasnom okviru i na cijeloj slici zapunjena su celuloznim kitom ili bolonjskom kredom. Nakon toga oštećenja na pozlaćenim dijelovima ponovno su pozlaćena, a na području slike retuširana su temperom. Cijela je površina slike i okvira zatim premazana lakom.
Vesna Vrabec
Slike s izložbe
Vezani članci
Mistična Madona. // Vjesnik, 8. i 9. rujna 2007., str. 34.
Perica Krapljanov, Marina; Hela Vukadin-Doronjga. Prvi put otkrivamo predmete koje još niste vidjeli... // Zagreb moj grad. 1, 6(2007), str. 28.
