Muzej grada Zagreba, gostovanje u Zogersdorfu, Austrija
Koncepcija izložbe: Ivan Ružić
Iz magle, ka se podizala iz močvarnih gustih loz rodovito savske doline, s brižića, ki se danas zove Kaptol, zasviti 1094. lj. svitlo Zagrebačke biskupije. Iz male crikve nasred hrvatskoga farskoga naselja izraste katedrala najbogatije slavonske biškupije, ka marljivim zagovorom bana Jelačića i uzoritošću kardinala Jurja Haulika postane 1852. lj. nadbiškupijom.
Kaptolski brižić su nadvisile sa zapada gričke gore, na ki se, po Batu-kanom i tatarskom pohodu, Zlatnom bulom iz 1242. lj. podiže na čast “Slobodnoga kraljevskoga grada” – Gradec. Kroz Gradec su protekla stoljeća, njevim marljivim u cehe organiziranim obrtnikom i gradjanom se grozu silni Turki, ali se razlomu na hrabrosti “pradzidja kršćanstva”. Sabor hrvatski, ki 1273. lj. prvi put tanači uprav u Zagrebu, spominje se značenja Griča i proglasi ga 1557. lj. metropolom hrvatskog kraljevstva.
Mine habsburški apsolutizam i ban hrvatsko-slavonsko-dalmatinski Jelačić sjedini 1848. lj. sve hrvatske zemlje pod svojom vlašću. Monarhija se organizira na novi temelji i Zagreb postane Carskim patentom od 1850. lj. “slobodni i kraljevski glavni grad”, u kom nad sjedinjenjim gradečkim, kaptolskim i biškupskim jurisdikcijami preuzme upravu zadnji “sridnjovječni načelnik gradečki” Janko Kamauf, prvi zagrebački gradonačelnik.
Ta naša prijestolnica, Zagreb, krene u puni procvat u zadnji desetleći habsburške vlasti nad Trojednicom. Stara slava zidin gradečkih i tvrdjave biškupske svojimi ostatki su posvidočile hrabrost i samosvist naših preocev, a med njimi je izrasla Bollèova neogotička katedrala, spomenik naše vjere.
Bollè nam je dao i Obrtnu školu i Muzej za umjetnost i obrt 1884. lj. a Narodni muzej, osnovan 1846. lj., postane maticom iz ke izraste Hrvatski povijesni muzej, Hrvatski prirodnopisni muzej, Arheološki muzej, ... Biškup Strossmayer nam daruje Akademiju i svoju zbirku iz ke dobrotom domoljuba nastane Galerija i nje nasljedniki, Moderna galerija, Gliptoteka i Kabinet grafike.
Iz 17. stoljeća, kada po silnoj pobjedi kod Siska 1593. lj. mine turkska pogibelj za grad, darom biškupa Mikulića potiče do naših vrimen Metropolitanska knjižnica, dite ko porodi Nacionalnu i sveučilišnu biblioteku, gizdost naše znanosti. Sveučilište su nam dali isusovci, a potvrdi je cesar Leopold 1669. lj., da bi ono po reformi 1874. lj. postalo matica znanosti Hrvatov.
U Zagrebu su se stvarala učna i domoljubna društva, od kih je Matica hrvatska baklju naše slobode stalno nosila kroz vihore i povijesne nesriće, a Družba hrvatskog zmaja iz svojega sjedišća u turmu iznad Kamenitih vrat, svojom djelatnom odlučnošću nakinči grad svimi onimi spomeniki ki za Hrvate povijest značu.
Željeznica dotakne Zagreb 1862. lj., a jur dvi ljeta kašnje se u Zagrebu otvori Gospodarska izložba, čiji nam nasljednik – Zagrebački velesajam – značenjegospodarstva nosi u cijeli svit. Hrvatska gospodarska komora se je od osnivanja 1852. lj. marljivo brinula za prebitak narodnoga gospodarstva, a od skromne kožare i paromlina postane najjače industrijsko središte Hrvatske.
Zagreb nam se regulacijskimi temelji 1864. lj. i 1887. lj. premini u velegrad, čiji Donji grad, park Zrinjevac i “zelena potkova” svidoču o trsenju ko se nije nikad prekinulo. Parki novoga središća su bili nasljedniki parka, kim su nam grad nakinčili crikveni knezi Vrhovac i Haulik, a njevim Maksimirom kot neprolaznom lipotom samo se more miriti priroda.
Gradu su gradjani dali sebe, a Ante Topić-Mimara daruje i svoju prevridnu i glasovitu zbirku umjetnih djel, ku smo čuvali u zgradi gimnazije Ise Kršnjavoga, “Zlatne dvorane” stvoritelja.
Dari su se poredili, Hrvatsko narodno kazališće od 1895. lj. postane središće svih hrvatskih kazališnih zgradov, a spomenik banu Josipu Jelačiću svojom sudbinom opiše sve promjene naše povijesti.
Ban na konju dodje na sridnji gradski trg 1866. lj. uoči pogubne nagodbe s Ugri. Komunistička vlast ga kao znak i narodnu znakovitost odstrani 1947. lj., a sloboda nezavisne Republike Hrvatske ga 1990. lj. opet postavi na njegovo mjesto.
I tako se spomenikom otcrtaju svi povijesni vihori domovine i prijestolnice Hrvatov, a sloboda zasviti kot “zablistaj” sunčanog traka na sablji banovoj. Taj sunčani trak slobode, bio je i ostane ono, zbog čega i gradjan i gost postane i ostane zaljubljen u žitak, u Zagreb.
Ivan Ružić
Ružić, Ivan. Zagreb : hrvatska metropola.
Zagreb : Muzej grada Zagreba ; HGH, 1995.
[presavitak]
