Fotoklub Zagreb, gostovanje u Muzeju grada Zagreba, izložba u povodu proslave oslobođenja grada Zagreba i 50-godišnjice KPJ i SKOJ-a
Tajnik izložbe: Ivica Hećimović
Fotoklub Zagreb priredio je u suradnji s Muzejom grada Zagreba izložbu fotografija u povodu jednog od najznačajnijih i najsudbonosnijih događaja u povijesti i razvitku grada Zagreba – njegova oslobođenja od okupatora koje se dogodilo prije 24 godine, 8. svibnja. Tada su narodnooslobodilačke armije ušle u grad, navjestile i inicirale novu i jednu od najdinamičnijih i najuspješnijih era u njegovu razvitku. Fotokamera je tom zgodom izvršila svoj zadatak, zabilježila je taj događaj i ostavila nam o njemu dragocjenu fotodokumentaciju. I to je samo jedan mali detalj njene aktivnosti i jedno od bezbrojnih svjedočanstava njene velike važnosti i značenja, ne samo u životu jednoga grada, u životu jednoga naroda ili pojedinca, već i u životu svih naroda svijeta. Ukratko, bez nje je današnji život nezamisliv.
Što se tiče Zagreba i njezina djelovanja u njemu, ona već više od sto godina prati njegov razvitak, bilježi događaje, ovjekovječuje njegov život i ljude, njihove aktivnosti i proizvode, zgrade, dijelove grada i njegove panorame. Prisutna je takoreći manje više u svakoj grani njegova života, u svakoj djelatnosti neposredno ili posredno, neprestano ili barem od vremena do vremena. Svaka aktivnost osjetila je barem ponekad potrebu za njome i došla s njome u dodir.
Fotografsko umijeće u Zagrebu, kao i u ostalom svijetu, prolazilo je svoje razvojne faze i konačno se u svojim vrhunskim proizvodima dovinulo umjetničke vrijednosti. Njegovu visoku kvalitetu izgrađivali su i postigli već neki zagrebački majstori fotografije 19. stoljeća, a rasprostranjenost, popularnost i visoki nivo današnje fotografske aktivnosti u Zagrebu dugujemo, bez sumnje, velikim dijelom i njima. Oni su počeli graditi bogatu i kvalitetnu tradiciju kojom se danas može podičiti naš grad na polju fotografske umjetnosti. Ta je tradicija prilično velika. Samo godinu dana nakon što je u Parizu svečano proglašen pronalazak fotografije, djelovao je već u Zagrebu prvi ovdašnji fotograf-dagerotipist, neki Novaković, za kojeg naš istaknuti povjesničar 19. stoljeća Ivan Kukuljević Sakcinski kaže “da je snimio više zagrebačkih okolicah i putem dagerotipije umnožio”. To je bilo 1849. godine. Poslije Novakovića pojavljuju se mnogi majstori dagerotipije. Među ostalima, 1842. godine i neki Bosch, za kojeg izvori kažu da je znao najnovije načine fotografiranja i snimao Zagreb, pojedine njegove dijelove i njegovu panoramu. Te nam se snimke nažalost nisu sačuvale.
Pedesetih godina 19. stoljeća bilo je u Zagrebu već mnogo fotografa. Najznačajniji među njima bio je Franjo Pommer. On je izradio najstariju poznatu signiranu portretnu snimku u Zagrebu, fotografski portret ilirca Mirka Bogovića, 1856. godine.
Od šezdesetih godina nadalje, uz brojna druga, javljaju se tri fotografska imena naročito značajna za Zagreb: Ludwig Schwoiser, Julije Hühn i Ivan Standl. Schwoiser je 1864. godine izradio najstariji poznati album fotografija Zagreba. Julije Hühn, koji se pojavio u Zagrebu već krajem pedesetih godina, snimao je panorame grada koje su mu služile kao predlošci za njegove majstorske litografije, a koje spadaju među najbolje što je u ono vrijeme na tom području stvarano. Ivan Standl snimao je i panorame i pojedine dijelove grada, pojedine zgrade i izvrsne portrete. Kao i Hühn, i Standl je djelovao u Zagrebu dugi niz godina. Bio je i fotograf Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti pa je kao takav snimao po čitavoj Hrvatskoj, ali je posebnu pažnju posvetio Zagrebu i od njega nam ostavio niz vrlo lijepih, kvalitetnih i vrijednih snimaka. Među ostalim, izdao je 1895. godine i dva albuma s fotografijama Zagreba, jedan veliki i jedan mali. Njegovi snimci, kao snimci Hühna i Schwoisera, utoliko su nam dragocjeniji, što su oni, a naročito Standl, snimili mnogo toga što danas više ne postoji, pa nam njihovi snimci predstavljaju o tome dragocjenu dokumentaciju.
Kad se krajem 19. stoljeća fotografija već prilično šablonizirala, prvenstveno portretna, i izgubila mnoge odlike koje su joj dali naročito Hühn i Standl, javio se pokret da joj se opet vrati kvaliteta i dade umjetnička vrijednost. Predvodnik tih nastojanja bio je amaterski fotoklub osnovan 1890. godine, koji je kasnije djelovao kao sekcija Hrvatskog društva umjetnosti i u Zagrebu, uz ostale, godine 1910. i 1913. priredio i dvije međunarodne izložbe. Ta nastojanja nastavio je kasnije Fotoklub Zagreb koji je bio osnovan prvih godina nakon Prvoga svjetskog rata. On je radio u tom duhu i za kratko vrijeme postigao velike uspjehe i kod nas i u inozemstvu.
Njegovu tradiciju nastavljaju uspješno i današnji članovi Kluba njegujući sve pozitivne strane fotografskog umijeća. Oni ne samo da suvereno vladaju svojim zanatom, već u najviše slučajeva poniru u bit svojih sadržaja dajući im trajniju umjetničku vrijednost. To potvrđuje i ova njihova izložba iako eksponati na njoj, uz umjetničku, imaju jednim dijelom i dokumentarnu vrijednost. To se napose odnosi na onaj dio izložbe koji prikazuje Zagreb i Zagrepčane.
Mladost 68, Andrija Orlić Trg Republike, Zvonko Grčman
Kristalna palača, Zvonimir Dumančić
Riječ je o vrijednosti koja danas kao dokument možda i nije tako velika, ali će postajati sve veća i veća što vrijeme bude više odmicalo. Stoga je taj dokumentarni dio izložbe naročito zanimljiv za Muzej grada Zagreba, jer ovaj muzej sabire dokumentarni materijal te vrste o našem gradu, i to ne samo iz daleke prošlosti, nego i onaj koji se odnosi na njegov suvremeni razvoj, na njegov današnji život i ljude koji danas u njemu žive. I taj će materijal s vremenom dobivati sve veću i veću vrijednost, jednaku vrijednosti materijala što smo ga sakupili iz dalje prošlosti našega grada. No, nažalost, čini nam se da je na ovoj izložbi materijal toga karaktera relativno slabo zastupljen u odnosu prema slobodnim temama. Mislimo da bi izložba Fotokluba Zagreb, koja se priređuje svake dvije godine za Dan oslobođenja Zagreba, dakle na dan ovoga grada, trebala nositi, pogotovo ako ima naslov “Zagreb”, jače obilježje našega grada i da bi na njoj Zagreb trebao biti više zastupljen. I to možda ne toliko stari koliko novi Zagreb i život u njemu, koji svakim danom postaje sve bujniji, sve bogatiji.
Odbačena, Aleksandar Stevanović Predah, Marija Braut
Put kroz maglu, Slavoljub Stanojević Motokros, Mitja Koman
Zagrebački kvartet, Đuro Slako Nevjesta, Zvonimir Golob
Zato apeliramo na fotoamatere, profesionalce i fotografe umjetnike, a napose na članove Fotokluba Zagreb, da ostvare što više takvog materijala, da što više snimaju Zagreb i Zagrepčane, da snimaju naš grad u cjelini i u detaljima, ne samo povijesne, već i njegove novoizgrađene, suvremene dijelove, ne samo fotografski interesantne, već i fotografski manje interesantne sadržaje, da snimaju njegov život i događaje u njemu, njegove ljude, dinamiku njegova suvremenog razvoja, faze izgradnje, suvremeni puls njegova svestranog života. Sve će to biti jednoga dana dragocjeni materijal za koji će buduće generacije biti itekako zahvalne.
dr. Franjo Buntak
(izvor MGZ, Ostavština Franje Buntaka, kut. 3, fasc. 77)
Od 912 fotografija i 158 dijapozitiva poslanih iz 27 organizacija i od strane pojedinaca iz čitave zemlje izloženo je 99 fotografija i prihvaćeno 86 dijakolora.
Nagrađeni autori:
- na temu “Zagreb” prva nagrada pripala je Gjuri Griesbachu, druga Vladi Solaričeku i Robertu Vili, treća Boži Kelemeniću, Nini Vraniću i Milanu Paviću;
- za slobodne teme: prva nagrada Tomislav Kovačić, druga Mitja Koman i Dragiša Radulović, treća nagrada Nino Vranić, Stojan Kerbler i Marijan Kukec;
- za dijakolore nagrađeni su: prvom nagradom Andrija Orlić, drugom Zlatko Mašek i Đuro Slako, trećom Zvonko Jovanović, Ivica Tišljar i Josip Vranić.
Slike s izložbe
foto Josip Vranić, MGZ
Katalog izložbe
Dimitrijević, Stojan; Juraj Baldani; Mladen Juričić. Zagreb 1969 : IV izložba fotografije.
Zagreb : Fotoklub Zagreb, 1969.
Vezani članci
Četvrta izložbe fotografije »Zagreb«. // Večernji list, 12. svibnja 1969., str. 8.
